VJESNIK: "POMIRBA S VLASTITIM BIOGRAFIJAMA"

ZAGREB, 9. svibnja (Hina) - Gost komentator književnik Stjepan Ćuić osvrće se u početku svog komentara u današnjem Vjesniku, "Pomirba s vlastitim biografijama", na "'prokazivanje' pojedinih ljudi, što je u nas inaugurirala tzv. žuta štampa", pa kaže da je "sa stajališta hrvatskih političkih, pa i povijesnih interesa, najvažnije pomirenje". #L# "Opreka ustaše - partizani nekoć ne smije biti nadomještena, ni planski ni spontano, oprekom bogati - siromašni. (...) Po neopreznim 'čistuncima', dobri Hrvati bili bi samo oni koji u Jugoslaviji nisu ništa radili, čak ni u svojim strukama. Kad bismo prihvatili tu logiku, morali bismo zamisliti Hrvatsku bez hrvatskih škola, bez enciklopedija, bez novina i televizije, pa čak i bez mostova. (...) Netko je sve to napravio, makar i uz kompromise. Jesu li ti kompromisi bili časni ili nečasni, o tome ne može suditi žuta štampa, a pitanje je kako se uopće te činjenice mogu prosuđivati. Po nekim, naime, radikalima, hrvatski narod trebalo je da ostane nepismen, nezainteresiran ni za što u vlastitoj zemlji - da bi svijetu pokazao da je protiv komunizma! I sve to u isto vrijeme kad je taj isti svijet priznavao Jugoslaviju, svirao njezinim vođama svoje himne, odobravao joj goleme kredite! Sve to s nakanom da Hrvati ostanu u toj državi. Osnovno je pitanje da dr. Franjo Tuđman nije završio vojnu akademiju i postigao politički doktorat bi li znao stvoriti vojsku i dobiti rat?! (...) Smisao demokratskog društva uvijek je neki konsenzus, a to znači da ljudima koji to žele društvo priznaje pravo na promjenu - ako ne na promjenu biografije, tad pravo na njezin drugi dio. Hrvatska, iz strateških, političkih, diplomatskih i humanitarnih razloga primjenjuje aboliciju za suvremene teroriste u isto vrijeme kad u medijima još odjekuje građanski rat iz razdoblja 1941. - 45.! (...) Tko je, osim građana (uzmemo li ih - s obzirom na sustav u kojemu ih nitko i ništa nije ni pitao - tek kao statičnu veličinu) pridonio više očuvanju Hrvatske, to se još ne može pouzdano znati. Ali se pouzdano može znati jedno - da se o ozbiljnim pitanjima nikad ne raspravlja na nezaobilaznim mjestima, naročito ne na ulici. U sređenim društvima sloboda medija i pravo građana su dva paralelna pravca. Ako pak sloboda medija znači da svatko svakome može ulaziti u spavaću i radnu sobu, pa i u biografiju, znači li sloboda pojedinca da to ne dopusti? Pretvoreno u političke relacije, znači li optuživati nekoga da je (bio) ustaša, udbaš, partizan težnju da se dođe do istine i zajedničkih kriterija, utemeljenih na činjenicama, ili su to samo metode politike borbe za presudan utjecaj u društvu? A time, logično, i težnju za konzerviranjem stanja podijeljenosti u hrvatskom narodu", zaključuje Stjepan Ćuić. (Hina) sp 090924 MET may 96