PARIZ, 22. travnja (Hina/AFP) - Jedna zemlja - Njemačka, prevladava u posmrtnim memoarima bivšega francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda koji počinju s 18. lipnjem 1940. godine kada ga je zarobila njemačka vojska, a prate
njegov životni put do posljednjega velikog predsjedničkog govora koji je održao 8. svibnja 1995. godine u Berlinu.
PARIZ, 22. travnja (Hina/AFP) - Jedna zemlja - Njemačka, prevladava u
posmrtnim memoarima bivšega francuskog predsjednika Francoisa
Mitterranda koji počinju s 18. lipnjem 1940. godine kada ga je
zarobila njemačka vojska, a prate njegov životni put do posljednjega
velikog predsjedničkog govora koji je održao 8. svibnja 1995. godine u
Berlinu. #L#
Na gotovo 500 stranica podijeljenih u dva toma, koji su nedavno
objavljeni, - "Isprekidani memoari" i "O Njemačkoj, o Francuskoj",
Francois Mitterrand pripovijeda o više od pola stoljeća javnog života
i iznosi svoju analizu velikih trenutaka vlastitog političkog
djelovanja, u Francuskoj i na međunarodnoj pozornici, tri i pol
mjeseca nakon smrti.
Nakon Mitterandove analize u "Isprekidanim memoarima"
burnih godina II. svjetskog rata, njegove uloge koju smatra
"drugorazrednom" u vladi Vichya, njegova prijelaza u pokret otpora i
odnosa s generalom de Gaulleom, drugi tom privlači jednako tako
pozornost zbog posvemašnje opčinjenosti koju Francois Mitterrand gaji
spram Njemačke.
Neće biti pošteđen ni polemika. Za međunarodni dnevnik Herald Tribune
knjiga "O Njemačkoj, o Francuskoj" potvrđuje da bivši francuski predsjednik
"nije raspolagao jasnom strategijom za Francusku tijekom njemačkog
ponovnog ujedinjenja (...), da je "očito bio slijep za najšire
dimenzije te povijesne promjene", kao i "njegovu averziju spram
Sjedinjenih Američkih Država kao svjetske sile".
U svojim posmrtnim zapisima Francois Mitterrand opravdava u svakom
slučaju nadugačko svoj stav o ponovnom ujedinjenju, to više što je u
to doba prozivan od svojih protivnika jer je podcijenio brzinu pada
komunizma, pa čak i kočio njemačko ponovno ujedinjenje.
Jako ustraje na svojoj želji da vidi zaštićene na najčišći način
istočne granice ponovno ujedinjene Njemačke. "O pitanju granica
ovisila su sva druga", piše on. "Imao sam opsesiju neprekinutosti
povijesti. Dodirnuti vanjske granice ponovno ujedinjene Njemačke ili,
jednostavno, ostaviti tako teško pitanje u diplomatskoj neodređenosti,
dovelo bi ozbiljno u pitanje budućnost Europe", dodaje on.
To pitanje bit će u središtu, kako piše, njegovih brojnih razgovora s
kancelarom Kohlom. "Razmimoilaženje koje me suprotstavilo Helmutu
Kohlu oko priznavanja njemačko-poljske granice bilo je jedino koje je,
u tom teškom razdoblju, pokvarilo ozračje dobrih odnosa koje smo
usprkos i protiv svega znali sačuvati", piše on.
Bivši predsjednik objašnjava i svoje osporavano putovanje u DDR 20.
prosinca 1989. godine, u zemlju u raspadu gdje su komunističke vođe
još pokušavale održati svoju vlast. "Budući da sudbina njemačkog
ujedinjenja još nije bila zapečaćena, želio sam da Francuska tamo bude
prisutna i ispuni svoja prava na doličan način", objašnjava on.
Francois Mitterrand osporava uostalom da su drugi zapadni čelnici
imali otvoreno drugačiji stav od njegova, osim Margaret Thatcher,
nesklonoj ujedinjenju. Posebno se hvata ukoštac sa svojim prethodnikom
Valery Giscard d'Estaingom čiji je sud, piše on, "mijenjan ovisno o
ritmu godišnjih doba."
"O Njemačkoj, o Francuskoj" sadrži također poseban hommage Mihaelu
Gorbačovu, bez kojeg ništa, prema Francois Mitterrandu, ne bi bilo
moguće.
Iako već bolestan od raka od kojega je i umro 8. siječnja ove
godine, bivši šef države bacio se na pisanje ovih memoara neposredno
nakon što je napustio vlast kako bi, prema riječima izdavača Odile
Jacob, "prenio vlastiti pogled na povijest pedeset posljednjih
godina".
(Hina) bnš sv
221834 MET apr 96