ZAGREB, 19. travnja (Hina) - Politička misao dr. Ante Starčevića "živa" je "formula" u svijesti hrvatskoga naroda, a politička baština "oca domovine" nije iscrpljena, već je stvaranjem hrvatske države i aktualizirana. Tako o
političkoj baštini dr. Ante Starčevića promišlja akademik Dubravko Jelčić u današnjem izlaganju u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) održanom u sklopu znanstvenoga skupa priređenog o stotoj obljetnici Starčevićeve smrti. Dvodnevni je skup organizirao HAZU, a održan je pod visokim pokroviteljstvom hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana.
ZAGREB, 19. travnja (Hina) - Politička misao dr. Ante Starčevića
"živa" je "formula" u svijesti hrvatskoga naroda, a politička baština
"oca domovine" nije iscrpljena, već je stvaranjem hrvatske države i
aktualizirana. Tako o političkoj baštini dr. Ante Starčevića promišlja
akademik Dubravko Jelčić u današnjem izlaganju u Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti (HAZU) održanom u sklopu znanstvenoga skupa
priređenog o stotoj obljetnici Starčevićeve smrti. Dvodnevni je skup
organizirao HAZU, a održan je pod visokim pokroviteljstvom hrvatskoga
predsjednika dr. Franje Tuđmana. #L#
Slobodna i ujedinjena Hrvatska, istaknuo je akademik Jelčić,
osnovna je Starčevićeva misao, utemeljena na idejama prava i narodnoga
samoodređenja kao oprekama surovoj sili. Bez starčevićanstva ne bi
bilo ni Radića, kazao je Jelčić, kao što ni Starčevićeva politička
baština ne bi danas bila tako živa da je Radić nije "uveo" u puk. Po
njegovu mišljenju, Starčevićeva je politička misao nesporno utjecala i
na "komunističke pravaše" - Miroslava Krležu i Augusta Cesarca, ali je
ta "simbioza", drži Jelčić, bila neprirodna. "U trenutku nastanka
Nezavisne Države Hrvatske (NDH)", kazao je akademik Jelčić, "ustaški
se pokret 'poskliznuo' i u unutarnjoj politici zanemario pravaška
načela provodeći takvu politiku koja nije imala ni utemeljenja niti
opravdanja u Starčevićevoj političkoj misli".
Dok je jučerašnji dio znanstvenoga skupa bio usredotočen na
Starčevićeve ideje i političku misao, danas je pretežito bilo riječi o
utjecju stračevićanstva na ostala područja društvenoga života, a
posebice na kulturu.
O Starčevićevim pogledima na hrvatski jezik govorio je
akademik Milan Moguš. "Kada se, naime, tko i osvrtao na jezik
Starčevićevih djela", kazao je Moguš, "činio je to uglavnom zato da,
uz nekoliko napomena o arhaičnosti oblika i posebnosti u stilu, tek
upozori ili, rjeđe, objasni Starčevićevu pomalo iznenadnu, za neke čak
protuslovnu, zamjenu ikavskih i ijekavskih oblika s ekavskima". Bez
ikakve je sumnje, istaknuo je Moguš, uzrok tomu što je Starčević stao
na stranu protivnika tzv. Bečkoga dogovora iz 1850. godine "o jednome
jeziku Srba i Hrvata za čiju je osnovicu bila određena
štokavska ijekavica". Ono što je pritom zanimljivo, kazao je Moguš,
jest to da Starčević nigdje izrijekom ne spominje Bečki dogovor, iako
je baš to, smatra se, bila "kap koja je prešla mjeru".
Odnos pravaštva i ruske književnosti bila je tema izlaganja
akademika Aleksandra Flakera, o jeziku paradoksa u Starčevićevoj prozi
govorio je dr. Tomislav Sabljak, dok je Starčevića kao književnoga
kritičara predstavio dr. Cvjetko Milanja. O Starčevićevu odnosu prema
Matici ilirskoj izlagao je dr. Miroslav Šicel, dr. Tihomil Maštrović
govorio je o temi "Krug oko 'Zore Dalmatinske' i Ante Starčević". Na
odgojne je, pak, vrijednosti u Starčevićevu životu i djelu upozorila
dr. Marija Bratanić, a prikaz literature o Starčeviću iznio je dr.
Ivica Matičević.
Kako je najavio akademik Dubravko Jelčić, predsjednik Odbora
za obilježavanje 100. obljetnice smrti Ante Starčevića, na jesen bi
trebao biti tiskan zbornik radova predstavljenih na skupu.
(Hina) ip mć
191802 MET apr 96