ZAGREB, 25. ožujka (Hina) - Gordana Grgas razgovarala je s Mariom Nobilom, stalnim predstavnikom u Misiji Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima. Gospodin Nobilo je rekao kako vjeruje da će UNTAES sljedeće godine napustiti
Hrvatsku, a također je i prokomentirao međunarodni položaj SRJ, opisavši tu državu kao "najizoliraniju zemlju - diplomatski, financijski i gospodarski - u povijesti primjene međunarodnih mandatornih sankcija", još i dodavši kako ju, radi nedemokratskog unutarnjeg uređenja, čeka i tzv. vanjski zid sankcija. Mario Nobilo se zatim osvrnuo na hrvatsku politiku u Ujedinjenim narodima dok je još trajao rat:
ZAGREB, 25. ožujka (Hina) - Gordana Grgas razgovarala je s Mariom
Nobilom, stalnim predstavnikom u Misiji Republike Hrvatske pri
Ujedinjenim narodima. Gospodin Nobilo je rekao kako vjeruje da će
UNTAES sljedeće godine napustiti Hrvatsku, a također je i
prokomentirao međunarodni položaj SRJ, opisavši tu državu kao
"najizoliraniju zemlju - diplomatski, financijski i gospodarski - u
povijesti primjene međunarodnih mandatornih sankcija", još i dodavši
kako ju, radi nedemokratskog unutarnjeg uređenja, čeka i tzv. vanjski
zid sankcija. Mario Nobilo se zatim osvrnuo na hrvatsku politiku u
Ujedinjenim narodima dok je još trajao rat: #L#
"(...) Cijelo nam je vrijeme bilo neobično bitno održati
solidarnost žrtava srpske agresije, čak i u vrijeme
hrvatsko-muslimanskih sukoba u srednjoj Bosni, da bi održali koheziju
nesvrstanog bloka protiv srpske agresije i da bi polako promicali
rezolucije koje su vodile raspletu krize. Bez te kritične mase podrške
na temeljima solidarnosti žrtava, mi bismo vjerojatno postigli mnogo
manje rezultate, pojedinačno i zajedno.
Hrvatska je u odnosima s UN prošla tri faze u afirmaciji njena
državotvornog pitanja i sazrijevanju krize. Prva je dok smo bili izvan
sistema, kad smo pokušali punopravnim članstvom u UN unaprijediti naš
težak položaj. Bila je to faza euforije kad smo vjerovali da je UN
panaceja za sva rješenja. Druga je faza kad smo pristali na mirovne
snage te zaustavili agresiju dok se Hrvatska diplomatski, ekonomski i
vojno ne učvrsti. Bilo je to kupovanje vremena i za stjecanje
saveznika, jačanje HV, ali i za nadograđivanje onih rezolucija Vijeća
sigurnosti koje su u nekim elementima bile politički dubiozne jer su
ostavile prostor tezi o okupiranim područjima kao 'neriješenom
političkom pitanju'.
Tako je formalno-pravno u međunarodnom smislu, učvršćen
suverenitet Hrvatske. Osim toga, Hrvatska je postupno uspjela dokazati
da je kooperativna u mirovnom procesu, a da srpska strana nije, te smo
time, usprkos političkim pritiscima, legitimizirali male 'ugrize' kao
što su bile akcije na miljevačkom platou, Maslenici i zapadnoj
Slavoniji, a na kraju i 'Oluju'. To nije bilo sporno sa stajališta
suvereniteta, ali je bilo osporavano zbog činjenice da je međunarodna
zajednica preuzela obvezu da riješi spor, i mogli smo doći u neku vrst
izolacije. Zato je uvijek trebalo balansirati i znati izabrati pravi
trenutak, minimizirati štete i gubitke koji su mogli nastati. I nama
se mogla dogoditi BiH (a i BiH je mogla biti još gora). Dobro je
funkcionirala veza između procjena predsjednika Tuđmana kada što
poduzeti i naše podrške tog procesa, adekvatnim odlukama u Općoj
skupštini i Vijeću sigurnosti UN.(...)"
Gospodin Nobilo je zatim govorio o budućnosti organizacije UN.
(Hina) dp mć
250750 MET mar 96