BRUXELLES, 14. ožujka (Hina) - Dugo najavljivana i pripremana, Međuvladina konferencija zemalja Europske unije, koja će 29. i 30. ovog mjeseca početi u talijanskom gradu Torinu, u zemlji koja u ovom šestomjesečnom razdoblju predsjeda
Unijom, okupit će predstavnike 15 zemalja članica u raspravi o bitnim strukturalnim i organizacijskim pitanjima na koja se unutar EU već duže vrijeme traga za odgovorom.
BRUXELLES, 14. ožujka (Hina) - Dugo najavljivana i pripremana,
Međuvladina konferencija zemalja Europske unije, koja će 29. i 30.
ovog mjeseca početi u talijanskom gradu Torinu, u zemlji koja u ovom
šestomjesečnom razdoblju predsjeda Unijom, okupit će predstavnike
15 zemalja članica u raspravi o bitnim strukturalnim i organizacijskim
pitanjima na koja se unutar EU već duže vrijeme traga za odgovorom.#L#
Torinski sastanak bit će prvi u nizu sastanaka koji će se, kako se
predviđa, odvijati tijekom sljedećih 15-ak mjeseci i od kojih će
očekuje da će u konačnici dovesti do revidiranja Maastrichtskog
sporazuma iz 1992. i preustroja europskih institucija kako bi ih
se pripremilo za prijem novih članova iz središnje i istočne Europe
planiran za prijelaz stoljeća.
Upravo oko tih dvaju bitnih pitanja, produbljenja i proširenja Unije na
istok, vode se, kako u sjedištu Unije u Bruxellesu tako i u glavnim
gradovima zemalja članica, rasprave i nude prijedlozi i odgovori.
Svima je jasno da do proširenja EU novim članicama mora doći, ali se
postavlja pitanje kada i kako. Za pet zemalja Višegradske skupine
(Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija), te za Bugarsku,
Rumunjsku, Cipar i Maltu, to je već i izrijekom dogovoreno - pregovori
o primanju u članstvo počinju 6 mjeseci nakon završetka konferencije.
No, neće svi u isto vrijeme i na isti način ući u EU - ovisit će to o
mnogim činiteljima, počevši od stupnja ostvarene tranzicije do
poštivanja ljudskih prava.
Uz ovih devet zemalja, tu su još i tri baltičke zemlje, zatim Turska,
zemlje s prostora bivše Jugoslavije, Albanija te još neke zemlje
Sredozemlja i bivšeg Sovjetskog Saveza koje također kucaju na vrata
ujedinjene Europe.
Pri tome, sadašnje članice EU, prema svojim političkim interesima,
nastoje zapravo "progurati" u članstvo što je prije moguće svoje
"favorite", Njemačka zemlje srednje i istočne Europe, skandinavske
zemlje one s Baltika, a Francuska se opet zalaže za sredozemne zemlje.
Drugo nezaobilazno pitanje je ono strukturalne prirode, vezano uz
potrebne promjene glede organizacije europskih
tijela i institucija, kao što su Europska komisija, Vijeće ministara,
Europski parlament i druge. Jasno je da će broj novih članica povećati
i broj članova izvršnog tijela Unije - Europske komisije, u kojoj sada
svaka članica ima po jednog predstavnika, a one najveće, kao što su
Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Španjolska, po dva.
To znači da bi Komisija, u slučaju povećanja broja članica EU za
devet, umjesto sadašnjih 20, imala 29 članova. S tim u svezi postoji
prijedlog da se broj članova Komisije ograniči po ključu - svaka
članica - jedan predstavnik, ali i drugi, prema kojem bi se broj
članova birao ovisno o značenju pojedine zemlje članice EU u
demografskom i financijskom smislu. Reforma europskih institucija
obuhvaća i pitanje njihova međusobnog odnosa, moguće nove raspodjele
ovlasti, povećanja učinkovitosti rada isl.
Jedan od zanimljivih prijedloga glede reforme EU iznio je nedavno
bivši predsjednik Europske komisije Jacques Delors, koji drži da bi
Uniju trebalo personalizirati prema van i osigurati određeni
kontinuitet u vođenju zajedničkih poslova. On stoga predlaže uvođenje
dužnosti predsjednika kojega bi Europsko vijeće izabralo na tri
godine, a uz njega i dva potpredsjednika, od kojih bi se jedan
mijenjao po postojećem sustavu rotacije, dok bi drugi bio predsjednik
Europske komisije. Predsjednik Unije predsjedao bi Europskim vijećem
i bio mu odgovoran, a dvojica bi potpredsjednika predsjedala
različitim vijećima, kao što su ona za vanjske poslove, gospodarstvo i
financije, za društvena pitanja i zapošljavanje.
Kad je riječ o ulozi nacionalnih palamenata, Velika Britanija - koju
nazivaju glavnim europskim skeptikom - zalaže se za veće značenje tih tijela
u odnosu na Europski parlament. Upravo glede Europskog parlamenta
došlo je do neslaganja na sastanku Vijeća ministara u Palermu
prije nekoliko dana, kad su se Velika Britanija i Francuska
suprotstavila sudjelovanju predstavnika Europskog parlamenta u radu
Međuvladine konferencije u Torinu.
Što će novoga donijeti Torino i kamo će usmjeriti rasprave
o budućnosti Europi ostaje da se vidi.
(Hina) mp br
141318 MET mar 96