VEČERNJI LIST: "ORUŽJE ZA MIR"

ZAGREB, 14. ožujka (Hina) - Mirko Galić u članku "Oružje za mir", u današnjem Večernjem listu, komentira politiku velikih sila u kontroli naoružanja na prostorima bivše Jugoslavije. Ustvrđujući da je neodlučna politika svjetskih sila, čija se politika prema hrvatskoj i bošnjačkoj vojsci kretala od embarga do prijedloga o njihovu naoružavanju, i posljedica dvoumljenja - hoće li jačanje dosadašnjih žrtava pridonijeti stabilnosti u regiji ili do još većeg rasplamsavanja rata, autor, uz ostalo, piše: #L# "(...) Kad traži smanjenje oružja, francuska - i europska - politika ne brani ničiju stranu, ako stvarno računa da može smanjiti oružje, tamo gdje ga ima viška. Ali, tko je u ratu pokušao dirati srpsko oružje, kad je ono bilo zlorabljeno, ne samo oko Sarajeva? I tko će jamčiti da će međunarodna zajednica svesti oružje na razinu s koje nitko neće moći misliti na rat? Ako se neće dodavati na jednoj strani (hrvatsko-muslimanskoj), moralo bi se oduzimati na drugoj (srpskoj). Opet, tko će ga oduzimati kad danas nitko, pa ni vojska NATO-a, nije u stanju - ili nije spremna, što se svodi na isto - razoružati četu Radovanovih tjelohranitelja i dovesti Karadžića pred Međunarodni sud za ratne zločine? Zar general Mladić ne prkosi na skijama: tko mu što može? I tko mu što čini? Zasad, barem, nitko! Načelo ravnoteže snaga je dobro, čak obvezatno, svugdje gdje postoje sukobi; tako da se sprječava izbijanje rata. Ne pokazuje li ratno iskustvo iz BiH (i iz Hrvatske) da se mir mogao stvarati tek kad je uspostavljena ravnoteža oružja (jačanjem Hrvatske vojske)? Ravnoteža je, u idealnim okolnostima, to bolja što je manje oružja (ako se time ne otvaraju drugi apetiti, koji i nisu izravno u igri). Samo, treba li prepuštati vremenu, i dugim, možda beskonačnim pregovorima, da se uspostavi ravnoteža oružja, ako bi se ona stvarala isključivo oduzimanjem viškova, za što se zalažu europske zemlje? Ili se ravnoteža - za što su se odlučili Amerikanci - može stvarati na brži način? Svaka prečica nije brža; nekim se takvim putovima ponekad stiže sigurnije do cilja. Nije sporno, dakle, samo načelo ravnoteže; svi se slažu i Europljani i Amerikanci, da je ravnoteža nešto što je zdravo i potrebito za budućnost mira. Spor, međutim, nije nebitan: na kojoj će se razini uspostaviti ravnoteža? Između toga da se podigne snaga hrvatsko-bošnjačke vojske (koja će odsad biti jedinstvena), ili da se smanji snaga srpskoj vojsci, stoji cijelo objašnjenje rata. Bi li Srbi krenuli u sgresiju da nisu znali da im je s druge strane bio nenaoružani protivnik? Vojni stručnjaci ne kažu uzaludno da se oružjem ne vode samo ratovi, nego se njima čuva i mir. Zato je između više ravnoteža najbolja ona koja se najbrže i najpravednije uspostavlja. Koja ne prijeti, a štiti: žrtve od nove agresije, a agresora od novog iskušenja", zaključuje Mirko Galić. (Hina) sp 140842 MET mar 96