PARIZ, 13. ožujka (Hina/AFP) - Poljski redatelj Krzysztof Kieslowski, (Kšištof Kješlovski) koji je danas umro od srčanog udara, bio je jedan od velikana suvremenog filma, autor mnogih dokumentaraca i oko 15 igranih filmova.
PARIZ, 13. ožujka (Hina/AFP) - Poljski redatelj Krzysztof Kieslowski,
(Kšištof Kješlovski) koji je danas umro od srčanog udara, bio je jedan
od velikana suvremenog filma, autor mnogih dokumentaraca i oko 15
igranih filmova. #L#
Potekao iz generacije "moralnog pesimizma", Kieslowski je bio vrlo
kritičan prema poljskom društvu, ali duboko human prema svojim
likovima. Njegovi filmovi, koji se kreću od realističkog utvrđivanja
činjenica do metafizičke bajke, nude neprocjenjiv prikaz emocija,
dvojbi i strahova njegovih suvremenika.
Rođen 27. lipnja 1941. godine u Varšavi, Kieslowski polazi srednju
školu za kazališnu tehniku i završava filmsku akademiju u Lodzu
(Lođu), koju su pohađali Andrzej Wajda i Roman Polanski. Nakon
akademije potpisuje tmuran portret grada ("Iz grada Lodza", 1969.) i
okreće se dokumentarcu.
Tijekom skoro deset godina ostvaruje kratkometražne i dugometražne
filmove koji iza službenog "realizma" komunističke propagande kriju
svakodnevnu realnost građana koje susreće.
Krajem sedamdesetih godina odlučuje se pozabaviti, kroz fikciju,
"intimnošću ljudskog bića". "Kinoamater" (1979.), meditacija o čovjeku
i moći slika, i "Slučaj" (1982.), bajka o ironiji sudbine, otkrivaju
osobni svijet, istodobno stvaran i neobičan.
Potpisuje zatim "Dekalog" (1984.-86.), seriju od deset
srednjometražnih filmova snimljenih za poljsku televiziju i
inspiriranih s Deset zapovijedi. Metafizičke parabole, ti filmovi daju
oštar i upitan pogled na svijet uronjen u moralni kaos. "Kratki film o
ubijanju", nagrađen u Cannesu 1986. godine, otkriva redatelja zapadnoj
publici.
S "Dvostrukim Veronikinim životom" (1991.), čudnoj priči o
podijeljenosti i istomišljenosti duša, Kieslowski magistralno prenosi
neizrecivo i neopipljivo, "pokazuje ono skriveno, nevidljivo".
"Plavo", "Bijelo" i "Crveno" (1994.), trilogija inspirirana načelima
francuske revolucije (sloboda, jednakost i bratstvo), posljednje su
varijacije Kieslowskog, ironične i beznadne, impresionističke i
univerzalne.
Nagrađen u Cannesu, Veneciji, Berlinu i Hollywoodu, "pripovjedač
priča", koji fascinira sugovornika svojom ravnodušnošću i sklonošću
prema kratkim aforizmima, Kieslowski je poslije 1994. godine odlučio
prestati snimati filmove. Posvetio se podučavanju filma, toj
"primitivnoj" umjetnosti, koja "nije najbolje sredstvo prenošenja
ideja", ali kojem je posvetio svoj talent i svoj život.
(Hina) bnš bnš
131614 MET mar 96