PARIZ, 4. ožujka (Hina/AFP) - Marguerite Duras, preminula u nedjelju u Parizu u 81. godini života, bila je nedvojben autoritet francuske književnosti - postala je medijska zvijezda romanom "Ljubavnik", svjetskim bestselerom nagrađenim
Goncourtovom nagradom godine 1984.
PARIZ, 4. ožujka (Hina/AFP) - Marguerite Duras, preminula u nedjelju u
Parizu u 81. godini života, bila je nedvojben autoritet francuske
književnosti - postala je medijska zvijezda romanom "Ljubavnik",
svjetskim bestselerom nagrađenim Goncourtovom nagradom godine 1984.
#L#
Prije Goncourta, ta je spisateljica četrdeset godina nizala djela o
tišini, odsustvu i neizrecivom - romane, kazališne drame i filmove.
Prije šest godina žena koja je previše pila i pušila gotovo je umrla.
Nakon duge kome evocira svojih "devet mjeseci smrti". Godine 1990.
"Ljetna kiša" označava njezin povratak pisanju, slijedi "Ljubavnik iz
sjeverne Kine", "Bol", "Pisati", "Vanjski svijet" i "Yann Andrea
Steiner" u kojem "već stara žena, luda od pisanja" iznosi priču o sebi
i svojem prijatelju Yannu Andrei.
Pravog imena Marguerite Donnadieu, Marguerite Duras, rođena 4.
travnja godine 1914. u Giadihu, u blizini Sajgona, provodi djetinjstvo
u Indokini, djetinjstvo koje obilježava očeva smrt kad je imala samo
četiri godine. Djetinjstvo će biti izvor nadahnuća u "Vicekonzulu" iz
1965., u filmu "India Song" (1975.) s Delphine Seyring, jednom od
njezinih omiljenih glumica, i posebice u "Ljubavniku", koji je za
veliki ekran adaptirao Jean-Jacques Annaud.
S 18 godina napušta Indokinu i dolazi u Pariz. Godine 1939. udaje se
za kolegu, studenta Roberta Antelmea. Tijekom rata radi u knjižari.
Godine 1943. roman "Bestidnici" označava njezin ulazak u književnost.
"Miran život", "Mornar s Gibraltara" (1952.) i osobito "Brana na
Pacifiku" (1950.) potvrđuju Durasovu, koja je prezime dobila po
gradiću u francuskoj regiji Perigordu, na zapadu zemlje, kamo se
njezin otac povukao.
Predvodnica "novog romana", sa skoro dvadeset romana i priča,
Marguerite Duras nudi u "Moderato cantabile" (1958.), "Lol. V. Stein"
(1964.) i "Uništiti, reče ona" (1969.) svijet nastanjen ženama,
prekinutih rečenica.
Njezino pisanje nastavlja se u kazalištu: "Čitavi dani na drveću"
(1968.) s Madeleine Renaud, omiljenom kazališnom glumicom, "Brod
Night", "Engleska ljubavnica" i noviji "Savannah bay" prenose
nemogućnost komunikacije.
Od godine 1959. napisala je mnoge filmske scenarije i adaptacije
svojih djela poput "Hirošima, ljubavi moja" (1959.), u režiji Alaina
Resnaisa, "Tako dugo odsustvo" (1961.)... Godine 1966. režira svoj
prvi film "La Musica", a zatim godine 1975. "India Song", za kojim
slijedi "Kamion" i drugi filmovi.
"Nikad nisam pisala ni voljela, samo sam stajala pred zatvorenim
vratima", govorila je ona koja je u pisanju vidjela "tu usporednu
cestu, tu temeljnu prijevaru sviju i samog sebe".
(Hina) bnš bnš
041151 MET mar 96