ZAGREB, 29. veljače (Hina) - "Arhitekti nekakve 'velike Srbije' revidirali su svoj plan. Nakon niza poraza u Hrvatskoj i Bosni, beogradski hegemonistički krugovi sada pokušavaju spasiti što se spasiti može i nakon krvavoga rata koji
su sami započeli, zadržati bar istočnu Slavoniju i Baranju, koju uporno nazivaju srpskom oblasti", piše u današnjem Vjesniku Mirko Sajler i objašnjava na koji način žele zadržati hrvatsko Podunavlje.
ZAGREB, 29. veljače (Hina) - "Arhitekti nekakve 'velike Srbije'
revidirali su svoj plan. Nakon niza poraza u Hrvatskoj i Bosni,
beogradski hegemonistički krugovi sada pokušavaju spasiti što se
spasiti može i nakon krvavoga rata koji su sami započeli, zadržati bar
istočnu Slavoniju i Baranju, koju uporno nazivaju srpskom oblasti",
piše u današnjem Vjesniku Mirko Sajler i objašnjava na koji način žele
zadržati hrvatsko Podunavlje. #L#
"I ovoga puta srpski su hegemonisti načinili 'pakleni plan' u kojemu,
radi vlastitih političkih interesa, opet žrtvuju svoj narod. Tko zna
po koji put, dijelovi srpskog naroda moraju u nepotrebni egzodus.
Ovoga puta riječ je o sarajevskim Srbima, koji ostavljaju svoje domove
i kreću u neizvjesnost. I njima se, kao i Srbima izbjeglim iz zapadne
Slavonije i 'krajine', nude kuće Hrvata, Mađara i drugih prognanih
nesrba iz istočne Slavonije i Baranje. Znajući da više ne mogu
osvajati i osvojeno braniti oružjem, srpski hegemonistički vođe žele
sada preostali osvojeni prostor zadržati pomoću demografije".
Novinar navodi kako postoji plan, što ističu i srpski mediji, da se
39 tisuća Srba naseli u hrvatskom Podunavlju, i napominje:
"Budući da daytonski sporazum garantira mogućnost ostanka Srba na tom
prostoru, čak i onih koji su se tamo naselili tijekom rata, teško je
vjerovati da će se ono što je dogovoreno i potpisano, a odnosi se na
mirnu reintegraciju toga područja, ostvariti u predviđenim rokovima.
Srbi računaju s vremenom. Srbi u Hrvatskoj vjeruju da će, kada se
svijet umori angažirajući se u balkanskom rašomonu, moći raspisati
referendum, u kojemu bi se izjasnili s kim i u kakvoj državi žele
živjeti. A kako je etnička slika tijekom rata zbog etničkog čišćenja
promijenjena, zna se kakav bi bio rezultat toga referenduma".
Komentirajući takva nastojanja, Sajler piše: "Riječ je, dakle, o
staroj taktici i novoj srpskoj podvali. Nisu li u uvjetni egzodus
'morali' prvi krenuti Srbi iz Osijeka, zatim Srbi iz zapadne
Slavonije, dijela tzv. krajine, Bosne, a sada i iz Sarajeva? Svi su
oni trebali svojim kolonama 'dokazati' ugroženost Srba od ustaške i
fašistoidne hrvatske vlasti i Izetbegovićevih 'fundamentalista'".
Novinar u nastavku objašnjava zašto su Srbi posebno zainteresirani za
hrvatsko Podunavlje i nabraja sve gospodarske resurse koji taj kraj
čine najbogatijim dijelom Hrvatske (nafta u Dželetovcima, stoljetne
hrastove šume, međunarodni plovni put na Dunav, park prirode Kopački
rit i svjetski poznata lovišta u Tikvešu, te najplodnije oranice u
Europi). Na kraju piše: "Novo pokretanje naroda, dakle, stara je
srpska taktika, i nova srpska podvala. Iseljavanje Srba iz Sarajeva i
potiskivanje izbjegličkog vala prema Hrvatskoj, točnije, hrvatskom
Podunavlju, taktika je da se ondje zauvijek izmijeni etnička slika.
Ako i dođe do mirne reintegracije, na hrvatskom istoku dominirat će
srpski živalj, koji bi jednog dana mogao pokrenuti raspisivanje
referenduma i izjasniti se s kim i u kakvoj državi želi živjeti. To
moraju imati na umu i hrvatske vlasti ali i međunarodna zajednica,
koja je na to područje uputila privremenog upravitelja i UNTAES, da bi
taj prostor mirno reintegrirali u hrvatsku državu, kojoj i pripada. A
bez hrvatskog naroda i obnavljanja prijašnje etničke slike to će se
teško ostvariti".
(Hina) mc
290752 MET feb 96