VJESNIK: CILJ BR. 1: STO TISUĆA NOVIH RADNIH MJESTA

ZAGREB, 20. veljače (Hina) - "Dobiti posao i imati posla: to su dva najizraženija egzistencijalno bitna interesa u Hrvatskoj danas", prva je rečenica u današnjem Vjesnikovu 'Ekonomskom brevijaru' Ive Jakovljevića koji upozorava na činjenicu da sadašnja hrvatska Vlada još nije definirala neizbježnu novu ekonomsku politiku, ali je kvantificirala svoj cilj u 1996. godini, "u stopi privrednog rasta od deset posto (uz inflaciju od oko tri posto)". #L# Postavivši pitanje - "može li takav cilj biti motivirajuće sugestivan, lako prepoznatljiv, široko prihvatljiv i prije svega - ostvariv" - Jakovljević u nastavku upozorava kako se hrvatski razvojni cilj br. 1 "ne može definirati apstraktnim postotkom o rastu bruto-proizvoda za deset posto, nego se mora u najvećoj mjeri personalizirati, sve do brojke o ostvarivom broju novih radnih mjesta u određenom roku". Dalje nastavlja: "Postoci ni Vladu ničim ne obvezuju, dok brojke o novim radnim mjestima traže mnogo sugestivniju elaboraciju mjera i krajnje studiozan pristup najodgovornijih državnih administrtora pred golemom masom ljudi bez posla". Jakovljević još upozorava: "Hrvatska je Vlada, rekoh, svoj prvi cilj postavila u desetpostotnoj stopi privrednog rasta. Ali, proteklo je već prvih 50 dana ove godine, a da naznka o znatnom dimenzioniranju tog rasta ipak nema. I to je jedan od dodatnih razloga da se s Vladine strane hitno urade bar dvije stvari: prvo, da se javno koncipira ta radikalno nova ekonomska politika, i drugo, da se radi njezine visoke sgestivnosti, široke prihvatljivosti i motivirajuće poente krajnji cilj, po uzoru na klintonomiku, postavi i - brojem novih radnih mjesta". Na kraju piše: "Velika bi korist i za Vladu i za najširu javnost bila ako bi taj novi cilj br. 1. glasio ovako. sto tisuća novih radnih mjesta! Ali ne u utopističkom roku od 'sutra ujutro' ili već za godinu ili dvije, nego u ostvarivom razdoblju od iduće četiri godine! U tom kontekstu, s podjednakom dozom uvjerljivosti i ostvarivosti, u javnosti bi mogla proći i prijelomno važna ideja o javnom zajmu za financiranje infrastrukture (ili bar za autocestu Zagreb-Split). Kad bi se tko plastično postavio prvorazredni razvojni cilj, ne bi li mnogo lakše bilo doći i do odgovora na neka od danas najspornijih pitanja, kao što su: je li tečaj kune realan, poticajan i razvojno koristan, je li cijena kapitala previsoka, mogu li se porezi smanjiti, može li privatizacija donositi više koristi, mora li sve uvozno biti jeftinije i moraju li najnadareniji mladi stručnjaci i dalje 'zauvijek' odlaziti u svijet". (Hina) mc 200802 MET feb 96