ZAGREB, 20. veljače (Hina) - Danko Plevnik u današnjoj kolumni Slobodne Dalmacije 'Osobni pogledi' komentira sastanak predsjednika Tuđman, Izetbegovića i Miloševića u Rimu. Ustvrdivši kako si se njihovi euro-američki domaćini
pobrinuli "da svakom predsjedniku stave u prtljagu kompromitirajući incident ("Izetbegoviću fundamentalistički logor za izobrazbu terorista u Fojnici, zbog kojeg se u zapadnoj javnosti tempirano zahtijeva Haaški sud za njihove domaćine, Tuđmanu linčersko pucanje na Koschnickov automobil, Miloševiću snajpersko gađanje autobusa koji prometuje kroz Ilidžu i prekid veza s IFOR-om."), Plevnik na kraju članka komentira postignuto i piše:
ZAGREB, 20. veljače (Hina) - Danko Plevnik u današnjoj kolumni
Slobodne Dalmacije 'Osobni pogledi' komentira sastanak predsjednika
Tuđman, Izetbegovića i Miloševića u Rimu. Ustvrdivši kako si se
njihovi euro-američki domaćini pobrinuli "da svakom predsjedniku stave
u prtljagu kompromitirajući incident ("Izetbegoviću fundamentalistički
logor za izobrazbu terorista u Fojnici, zbog kojeg se u zapadnoj
javnosti tempirano zahtijeva Haaški sud za njihove domaćine, Tuđmanu
linčersko pucanje na Koschnickov automobil, Miloševiću snajpersko
gađanje autobusa koji prometuje kroz Ilidžu i prekid veza s
IFOR-om."), Plevnik na kraju članka komentira postignuto i piše: #L#
"U ovih nekoliko ratnih godina naslušali smo se toliko prigodnih
istina da se cijela Bosna i Hercegovina rumenila pod stida što se sve
nalagalo o njezinoj povijesti i povijesnoj isprepletenosti ovih triju
naroda koji sada apokrifno drže da je svaki drugi jedna velika
izmišljotina i improvizacija. Dayton je imao potvrditi da su ti narodi
imanentni, a ne transcedentni Bosni i da u njoj moraju i ostati. Nakon
obnove ovih teorijskih daytonskih odnosa u Rimu se nastavilo i s
obnovom praktičnih daytonskih odnosa pa su trojica predsjednika
'osuđena' na 'kaznu' rijetkog, ali redovitog normalizacijskog susreta.
Svako od njih vraća se uz neke dobitke i gubitke.
Izetbegović je 'fasovao' radi svoje ideje 'mijšanog društva' u vidu
ustupaka Srbima i Hrvatima u Sarajevu i Mostaru, ali je dobio nagradu
u obećanju jedinstvene carinske cjeline za Federaciju BiH. Tuđman je
morao žrtvovati carinski monopol Hrvata za više hrvatskog Mostara.
Milošević je za svoj utjecaj na Pale dobio pravo da se republici
Srpskoj skine embargo. U Rimu su se očekivale batine, a dobile
prigodne izbalansirane nagrade. No važno je da su na daytonskoj pušci
uklonjeni zastoji pa će ona ubuduće i lakše pucati na sve bosanske
lovce u mutnom ili kočničare ovog uzmi, ali ne i ostavi mira. Po
dobrom starom običaju trojica predsjednika će ubrzo utvrditi kako su u
Rimu omaškom zaboravili rokovnike. Ali, ako svi ratovi vode u Bosnu,
valja se sjetiti da i svi putovi vode u Rim i da će, zbog
neispunjavanja preuzetih obveza Milošević, Tuđman i Izetbegović morati
ponovno Bogu ili vragu na ispovijed".
(Hina) mc
200801 MET feb 96