ZAGREB, 10. veljače (Hina) - Glavni urednik Večernjeg lista Branko Tuđen u današnjem Večernjem listu komentira "pravu poplavu žutog, senzacionalističkog tiska". Iz članka objavljena pod naslovom "Ispod žutila - politika", te
nadnaslova "'Demokarcija' na način žutog, senzacionalističkog tiska" izdvajamo:
ZAGREB, 10. veljače (Hina) - Glavni urednik Večernjeg lista Branko
Tuđen u današnjem Večernjem listu komentira "pravu poplavu žutog,
senzacionalističkog tiska". Iz članka objavljena pod naslovom "Ispod
žutila - politika", te nadnaslova "'Demokarcija' na način žutog,
senzacionalističkog tiska" izdvajamo: #L#
"U borbi za naklonost čitatelja i financijsku dobit, gdje se ne
biraju sredstva, naši su građani suočeni s pravom poplavom žutog,
senzacionalističkog tiska. U nas dugo (ili uopće) nije bilo te vrste
žurnalizma i javnost gladna toga dobro ga je prihvatila. Izdavači,
uglavnom privatnici, shvatili su to ne samo kao dobar izvor zarade
nego i kao sredstvo političke poruke.
Ne bih ovom prigodom ulazio u stvarne dosege i utjecaj takvog vala.
Mislim da se preuveličava. Ali u slobodnom društvu tržišne
konkurencije sve je to legitimno. Ono što mi se postavlja kao dvojba
je pitanje mjere. Nikakva profitna ili politička utakmica ne bi smjela
prijeći granice dobrog ukusa, a laž ili hipoteza zamijeniti makar
djelomičnu istinu, bez obzira na to koliko to izgledalo primamljivo i
u koje se svrhe koristilo. Dapače, to i kad je riječ o listu kojem sam
glavni urednik" (...)
"A često sam i osobno bio na udaru prizemnih tekstova u glasilima
kojih su vlasnici, suvlasnici ili autori šefovi i udarne pesnice bivše
Vjesnikove kuće, ili djeca oficira bivše JNA. Nisam želio
iskorištavati skupe stranice Večernjeg lista i pretiskivati negdašnje
tekstove tih ljudi. Bilo bi to ispod razine dobrog ukusa" (...)
"U našem, hrvatskom slučaju postoji i određena posebnost. Velika
većina onoga što se danas objavljuje, odnosno smije objaviti, nije se
smjela prije 1990. godine. Mnogi koji su u novinarstvu radili prije
1990. rade i danas. Neki (možda većina njih) reći će kako danas u
Hrvatskoj nema demokracije. Ako i ne baš tako, tvrdit će da je vlast
koja je izborila prostor (i državu) da bi se tako moglo - da je,
dakle, ta vlast nesposobna, nedosljedna, ovisna, korumpirana,
podijeljena itd.
Ako se vlast brani, onda je to 'Tuđmanov režim'.
No, zašto sam u početku naglasio da, osim zarade, postoji i ambicija
utjecaja na politiku? I to utjecaja protiv vladajućih. Evo primjera.
Čitam ovih dana u dva tjednika (u žutom, senzacionalističkom stilu, s
velikim naslovom i bez podloge u tekstu) kako je na intervenciju
predsjednika Clintona (za vrijeme nedavna razgovora u zagrebačkoj
zračnoj luci) predsjednik Tuđman razriješio svoga sina Miroslava
vršitelja dužnosti predstojnika UNS-a.
Hipoteza je naivna i ima sasvim drugu kopču. Zapravo se radi o žalu
što se više neće moći pisati o 'dinastiji Tuđman' i neće se moći
udarati po Predsjedniku Republike s tog naslova. A treba ga ocrniti na
svaki način.
Da sve bude komičnije, priču je preuzelo i jedno beogradsko žuto
glasilo. Tamo, doduše, nije pisalo kako 'Hrvatskom gospodari Amerika',
nego to da dr. Tuđman želi sina osloboditi jedne dužnosti da bi ga
imenovao (ili nominirao) svojim nasljednikom.
Makar napisano i 'žutilom', sve to ima svoju političku poruku. Naravno
protutuđmanovsku", piše Branko Tuđen
(Hina) pp mc
100849 MET feb 96