MOST BRATSTVA I JEDINSTVA - NA GRANICI ZONE SUMRAKA

SARAJEVO, 5. veljače (Hina - Ranko Mavrak) - Most koji se nekoć zvao Bratstvo-jedinstvo a povezuje središnji dio Sarajeva s naseljem Grbavicom već je danima jedno od najprometnijih mjesta u gradu. Iako je nakon 4. veljače i jedan i drugi dio grada u sastavu Federacije BiH, ništa ne pokazuje kako se stvarnost nastala četverogodišnjom opsadom Sarajeva doista promijenila. Na zgradi negdašnje "Energopetrolove" benzinske crpke čim se prijeđe most još piše "Republika Srpska - granični prijelaz Novo Sarajevo", a namrgođeni policajci u odorama neodređene, više ljubičaste nego plave boje, pozorno motre na prolaznike. #L# Svi koji žele zakoračiti u drugi dio grada s obje strane mosta moraju pokazati osobne iskaznice i biti upisani u poseban popis. "To je zbog njihove osobne sigurnosti..., da znamo ako se netko nije vratio i da možemo utanoviti što mu se dogodilo", spremno tumače taj postupak policajci i s jedne i s druge strane. Sa stajališta IFOR-a i odredaba mirovnog sporazuma, time se zapravo ugrožava sloboda kretanja jer nitko nema ovlasti provjeravati tko kamo putuje. "Policija ima pravo provjeravati civile kao i u drugim zemljama", kaže glasnogovornik Međunarodnih provedbenih snaga Marc Rayner. To bi zapravo značilo da se ljudi mogu legitimirati kad se opravdano sumnja da su počinitelji kažnjivih djela, no u BiH su takvi postupci više iznimka nego pravilo. "Ne može. Treba dopusnica s Pala od naše vlade", kaže odlučno srpski policajac novinarki Oslobođenja koja je s IFOR-ovom vjerodajnicom željela prijeći most, pokazujući tako svoje stajalište o slobodi kretanja. Nedvojbeno je kako je policijsko popisivanje slobodnih građana poniženje, o ljudskim pravima i ne treba govoriti, no oni koji su preživjeli rat u Sarajevu navikli su i na znatno gore stvari pa im ne smeta da po dva sata stoje u redu čekajući prelazak. Uglavnom su to stariji ljudi i navala je znatno veća s "bosanske" nego sa "srpske" strane. Svi oni redomice odgovaraju kako idu posjetiti prijatelje ili članove obitelji na Grbavici, a kad se vrate, uglavnom opisuju kako su zapanjeni koliko se jedna gradska četvrt pretvorila u najobičnije selo. Tamošnji Srbi odvoze sve vrjednije pokućstvo spremajući se na konačan odlazak, a oni koji kane ostati, baš kao i nešto malo Hrvata i Bošnjaka, strahuju od razbojnika koji noću upadaju u stanove i pljačkaju sve što vrijedi. "Mojoj su se susjedi popeli na balkon, provalili vrata, pokrili joj glavu crnom kukuljicom, vezali je i opljačkali", kaže žena s Grbavice ne želeći reći svoje ime. "Strah me je. Želim ostati, ali nisam sigurna neće li nas srpska vlast sve potjerati kad shvati da više ne mogu ostati", objašnjava nam. UNHCR također, znajući za te postupke, upozorava da se ljudi jedino mogu zaštititi tako da se noću zabarikadiraju u svojim stanovima. Liječnici koja od početka rata radi na Grbavici ni to nije pomoglo. "Lupali su joj na vrata tvrdeći da im je dijete bolesno. Kad je otvorila, sve su joj opljačkali", kaže žena s Grbavice. Mjesne srpske vlasti tvrde kako o tome ništa ne znaju, ali su od nedjelje uvele policijski sat koji počinje u 21 sat. Stanovnici Grbavice moraju se za sada osloniti na talijanske vojnike u sastavu IFOR-a koji sada ophode tim naseljem te na međunarodne policajce koji trebaju nadzirati ponašanje srpske policije u idućih mjesec i pol dana. Što zapravo mogu nenaoružani međunarodni policajci, nikome još nije jasno, pa ni zemljama koje ih šalju. Iz izvora UN-a u Sarajevu kažu kako ni svi ti policajci nisu pravi primjer kvalitete. Do sada ih je u Sarajevo stiglo 117, a 37 se moralo vratiti odakle su i došli jer nisu položili vozački ispit. (Hina) rm mć 051521 MET feb 96