ZAGREB, 1. veljače (Hina) - Nakon sastanka ministara vanjskih poslova zemalja EU na kojem se raspravljalo o priznavanju SRJ i sastanka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe na kojem je u Vijeće primljena Rusija, Mirko Galić u
današnjem Večernjem listu piše: "Postoje li zapravo dva pristupa u europskoj politici: jedan po kojemu treba biti dostojan Europe da bi se prešao njezin prag, i drugi, po kojemu i oni koji je (još) nisu dostojni ipak mogu u njoj naći mjesto. Možda Srbija još nije zreli argument za takvu tvrdnju; treba vidjeti što će sve u Bruxellesu dati, a što će tražiti - i dobiti - od Srbije.
ZAGREB, 1. veljače (Hina) - Nakon sastanka ministara vanjskih poslova
zemalja EU na kojem se raspravljalo o priznavanju SRJ i sastanka
Parlamentarne skupštine Vijeća Europe na kojem je u Vijeće primljena
Rusija, Mirko Galić u današnjem Večernjem listu piše: "Postoje li
zapravo dva pristupa u europskoj politici: jedan po kojemu treba biti
dostojan Europe da bi se prešao njezin prag, i drugi, po kojemu i oni
koji je (još) nisu dostojni ipak mogu u njoj naći mjesto. Možda Srbija
još nije zreli argument za takvu tvrdnju; treba vidjeti što će sve u
Bruxellesu dati, a što će tražiti - i dobiti - od Srbije. #L#
Europska unija nije, uza sve što je čini, prvenstveni čuvar i
zaštitnik ljudskih prava; njezina je ideologija tržište. Ali što reći
za odluku Vijeća Europe da primi Rusiju u svoje članstvo, i to na dan
kad njen predsjednik izjavljuje (zapravo, najavljuje) da će 'zgaziti'
otpor u Čečeniji (dakle Čečence). Čime je ta zemlja zaslužila da uđe u
članstvo organizacije koja i postoji zato da bi se borila za ljudska
prava i pravnu državu? Čime, kad i izvjestitelji Vijeća, koji su
davali (pozitivnu) preporuku, vide da Rusija nije pravna država, a svi
drugi kako se postupa prema manjinskim zajednicama. Kladio bih se da
ni polovici poslanika koji su glasovali za primanje te zemlje nije
jasno zašto i za što su digli ruke! Bili su pod pritiskom svojih vlada
(koje ne žele ostaviti Rusiju izvan Europe)? Njihove su vlade bile pod
pritiskom Borisa Jeljcina (koji se uzda da preko Europe može ostati u
Kremlju)?"
Povezujući odnos Europe prema Rusiji i Srbiji s odnosom prema
Hrvatskoj, Galić piše: "Možda će Rusija otvoriti vrata Hrvatskoj u
Vijeću Europe, jer će u Strasbourgu ubuduće teško moći naći argumente
da odbiju ijednu molbu iz ladice. Je li to, ipak, (pre)sitna utjeha,
poslije tako evidentnih kršenja europskih standarda? I kriva, ili
lažna, nada? Jer bolje je otvarati europska vrata svojim ključem nego
se provlačiti iza Rusije, sa svim sumnjama koje prate 'rusku
promociju'; stvoriti u Hrvatskoj takve standarde pravne države i
ljudskih prava da ni strogi suci u Strasbourgu ne mogu više odbijati
molbu, koju do sada nisu razmatrali do kraja objektivno. Da jesu, zar
bi Hrvatska ostala na 'žutom', a Rusija prošla kroz 'zeleno' svjetlo?
U ruski se izuzetak ne bi valjalo previše nadati. Jer postoji i nešto
gore što se (Hrvatskoj) može dogoditi - da bude primljena sa Srbijom
(koja će pokušati baštiniti pravo posebnoga gosta, od bivše
Jugoslavije). Zato je bolje zaboraviti Rusiju, ne misliti na Srbiju i
graditi Europu kod sebe. Biti dostojan Europe, a ne provlačiti se kroz
kojekakve političke rupe, kroz koje moraju prolaziti zemlje koje
nemaju Europu kod sebe!", ocjenjuje na kraju Galić.
(Hina) mc
010725 MET feb 96