IZVJEŠĆE PREDSJEDNIKA TUĐMANA (VIII)

Gospođe i gospodo saborski zastupnici, V. GOSPODARSTVO Politika gospodarskog preporoda u uvjetima valutne stabilnosti, koja je započeta koncem 1993. godine, u potpunosti se potvrdila i opravdala u 1995. godini. Prošle je godine zabilježena inflacija od samo 3,7 posto. To je najniža stopa inflacije u prijelaznim zemljama. Jamačno, stabilnost nije niti može biti sama sebi svrhom. Ali, ona je nužan preduvjet cjelovitih, uspješnih i pogotovo brzih gospodarskih reformi; preduvjet porasta kredibiliteta zemlje u svijetu, i, dakako, sveukupnog gospodarskog razvitka. Treba istaći da je uspješna provedba hrvatskog stabilizacijskog programa naišla u svijetu ne samo na pozornost nego i priznanje najviših stručnjaka. Valja reći da je provedba reformi u 1995. godini bila nešto sporija od našeg predviđanja. Prvenstveni razlog bio je u tome, što je djelatnost cijele Hrvatske bila podređena zadaćama oslobađanja još okupiranih područja, odnosno potrebama rata. Kao jedna od najvažnijih kratkoročnih gospodarskih posljedica ratnih okolnosti, bili su slabiji rezultati u proizvodnji, zbog ukupnih troškova mobilizacije i rata, te podbačaj turizma u odnosu na očekivanja. No, oslobađanjem svojih okupiranih teritorija, Hrvatska je stvorila čvrste temelje bržeg razvitka u budućnosti, te je bitno ojačan međunarodni položaj i sigurnost cijele zemlje i u gospodarskom smislu. Time je omogućeno normalno prometno i sveukupno infrastrukturno povezivanje zemlje. Stvoreni su svekoliki uvjeti za puni razvitak gospodarstva. Zbog toga može se očekivati veliki porast izravnih privatnih stranih ulaganja. Demobilizacijom velikog broja vojnika oslobađaju se ljudski potencijali neophodno potrebni za razvitak gospodarskog života. Povratkom prognanika, smanjuju se, s jedne strane, troškovi za njihovu skrb, a s druge strane, do sada okupirana područja uključuju se u gospodarski sustav. Viši stupanj sigurnosti omogućit će i drugačiji raspored proračunskih rashoda, odnosno veća ulaganja države u obnovu i razvitak gospodarstva. Sve u svemu, oslobađanjem okupiranih područja, zemlja je dobila sve pretpostavke za snažan poticaj gospodarskom razvitku. Bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika dosegao je razinu od najmanje 7.000 dolara, mjereno prema međunarodnoj kupovnoj moći. Time se Hrvatska svrstala u vrh prijelaznih, tj. bivših socijalističkih zemalja. Struktura bruto domaćeg proizvoda, s 30 postotnim udjelom industrije i rudarstva, 12 postotnim udjelom poljoprivrede i ribarstva, te udjelom uslužnih djelatnosti više od polovine, odgovara razvijenijim zemljama. Prema razvitku telekomunikacijskog sustava Hrvatska je došla na čelo prijelaznih zemalja. Sa 30 telefonskih priključaka na 100 stanovnika, Hrvatska se našla ispred Slovenije (26), Češke (19) i Mađarske (16), a dosegla je razinu Portugala. Na novooslobođenim je područjima uloženo u obnovu i razvitak telekomunikacijskog sustava oko 350 milijuna kuna. U ratnim pothvatima "Bljesak" i "Oluja", oslobođeno je ukupno 4.859 km cesta, što je gotovo 20 posto ukupne cestovne mreže. Za sanaciju cesta i mostova na tim područjima uloženo je 27 milijuna kuna. Po gustoći cestovne mreže, i po njezinoj kvaliteti zaostajemo ne samo za razvijenim zemljama (Austrija, Nizozemska), već i za nekim prijelaznim zemljama. Tijekom 1995. godine učinjena su znatna ulaganja u povećanje sigurnosti zračnog i pomorskog prijevoza. U prošloj godini, nakon "Oluje", mogao se konačno ostvariti projekt popravka i povezivanja 400 kV (kilovoltnog) dalekovoda Melina-Obrovac-Konjsko, kojim je, prvi put u povijesti Hrvatske, u elektroenergetski sustav spojen sjever i jug Domovine. Nakon slamanja kninskog odmetništva, Hrvatska je ponovno došla u posjed važnih hidroelektrana (Peruča, Obrovac, Miljacka, Golubić i Krčić), s ukupno instaliranim snagama jednakim najvećim elektroenergetskim objektima s kojima raspolažemo. Treba spomenuti i to da je, nakon oslobođenja okupiranih područja, ponovno elektrificirano 351 naselje, te da je 20.000 domaćinstava priključeno na elektroenergetsku mrežu. Kada se govori o ukupnim gospodarskim prilikama u prošloj godini, od najveće je važnosti bilo što je očuvana stabilnost kune, i učinkovitost financijskog sustava u cjelini. Međunarodne (devizne) pričuve, u Narodnoj banci Hrvatske, tijekom su godine povećane za dodatnih 500 milijuna dolara i na kraju 1995. godine iznose 1,9 milijardi dolara. Osim toga, operativna devizna sredstva poslovnih banaka premašila su 1,2 milijarde dolara. Znatno je porasla kunska, i pogotovo devizna, štednja domaćinstava. Tijekom 1995. godine, nova devizna štednja povećana je čak za 54 posto, i dosegla je razinu od 1,7 milijardi dolara. U odnosu na konac 1993. godine, nova je devizna štednja utrostručena. Ti su podaci najbolji pokazatelji rasta povjerenja građana u financijski sustav svoje države. Podsjetimo se da je zbog raspada bivše jugoslavenske države, oko tri milijarde američkih dolara stare devizne štednje građana moralo biti pretvoreno u javni dug. Do sada je obveza hrvatske države, odnosno poslovnih banaka, po toj osnovi, prema građanima smanjena za više od trećine. U 1995. godini započela je nužna i dugo očekivana sanacija bankarskog sustava. Pod kraj godine krenulo se i s preustrojstvom i sanacijom velikih poduzeća-gubitaša. To su sve teški, ali nužni koraci na putu osposobljavanja za tržišno gospodarstvo. Samo je na taj način, pod uvjetima dugoročne stabilnosti, i odgovarajuće zaštite vjerovnika, moguće ostvariti znatnije smanjenje vrlo visokih kamatnih stopa, koje su danas objektivna zapreka povećanju investicija, otvaranju novih radnih mjesta, ukratko bržem razvitku. U uvjetima preustrojstva broj nezaposlenih se nije povećavao, a održan je i socijalni mir. Bez socijalnog mira, i društvenog povjerenja, nije moguće ostvariti gospodarski napredak. No, nema dvojbe da je potrebno ubrzati osposobljavanje banaka i za slobodno tržište nesposobnih poduzeća. U prošloj godini znatno su povećane prosječne mirovine i plaće, ali su još daleko od toga da budu zadovoljavajuće. Osnovni uzroci nepovoljnog socijalnog položaja umirovljenika jesu, prije svega, u visokim izdacima za obranu i nužnu skrb za stradalnike Domovinskog rata, u nepovoljnom odnosu broja aktivnih osiguranika prema broju umirovljenika i ostalih korisnika (u deset godina taj se odnos smanjio s 3 na samo 1,5), te u padu proizvodnje do kojeg je došlo, kako zbog agresije na Hrvatsku, tako i zbog posljedica naslijeđenog dugogodišnjeg kriznog stanja. Uzroci su također u dobnom nesrazmjeru stanovništva, u financijskoj nedisciplini, a i u neprimjerenom naslijeđenom mirovinskom sustavu. Osim stanovitog porasta prosječnih mirovina, u zadnje dvije godine za 44 posto, a u zadnjoj godini za 24 posto (listopad 1995. prema listopadu 1994. godine), umirovljenicima su omogućene i neke druge olakšice, npr. u gradskom i željezničkom prometu. Bitnije poboljšanje njihova položaja moguće je ostvariti samo trajnijim gospodarskim rastom, ali je to potrebno učiniti i što hitnijim okončanjem započete reforme ukupnog mirovinskog sustava. Plaće zaposlenih također bilježe znatan rast. U listopadu 1995. godine (u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine) prosječne neto plaće bile su više za 13 posto, a u usporedbi s listopadom 1993. godine čak za 66 posto. Valja istaknuti da su, usprkos svim (ratnim) poteškoćama, prosječne mjesečne neto plaće u Hrvatskoj među najvišima od svih prijelaznih zemalja, iako su međunarodni uvjeti u tim zemljama znatno povoljniji od naših. Na kraju 1995. godine prosječna mjesečna neto plaća iznosila je 1.850 kuna, što je doduše nešto niže od susjedne nam Slovenije, ali više od često isticane uspješne Češke, Mađarske pa čak i tri puta više od Rumunjske, da ne spominjemo Srbiju, odnosno Jugoslaviju. Unatoč tome opća razina mirovina i plaća još je uvijek vrlo niska, i za mnoge nedostatna za primjeren život. Socijalno ugroženim slojevima nastojalo se pomoći koliko je to bilo moguće. Tako su u 1995. godini izdaci za socijalnu skrb iz državnog proračuna u užem smislu (bez obrazovanja, zdravstva i slično) povećani na 811 milijuna kuna, što iznosi 0,9 posto bruto domaćeg proizvoda, pa smo u tome dosegli udio gospodarski razvijene i socijalno svjesne Francuske. No, bitnije poboljšanje položaja socijalno najugroženijih može se ostvariti i racionalizacijom izdataka na tom području, što predmjeva pomaganje samo onima kojima je najpotrebnije, i razumije se brzim i trajnim gospodarskim napretkom. Za postizanje gospodarskog boljitka nužno je pojačati urednost plaćanja i poštivanje financijskih ugovora. To moraju postati temeljna pravila ponašanja svih gospodarskih subjekata, počam od središnje državne uprave, preko županijskih do gradskih i općinskih uprava, pa i do svakog domaćinstva. Zaštita vjerovnika mora se zakonski još uspješnije i određenije utvrditi, te dosljedno i učinkovito primjenjivati. Samo na taj način mogu se stvarati solidne osnove razvijenog, demokratskog tržišnog gospodarstva. Prijedlog Državnog proračuna za 1996. godinu, koji je Vlada uputila Saboru, sadrži znatnu razvojnu odrednicu. Prema tom prijedlogu, dolazi do većih promjena u strukturi rashoda. Kao prvo, ulaganja u razvoj će se povećati za 62 posto u odnosu na prošlu godinu. Izlazak iz ratnih okolnosti odražava se u činjenici da se ukupni vojni izdaci smanjuju za 15 posto. Za program obnove izdvojit će se 162 posto više sredstava nego 1995. godine. Time se ukupna ulaganja u tu namjenu povećavaju na 4,5 posto ukupnih proračunskih izdataka. Znatno se povećavaju, gotovo sedam puta, i sredstva Hrvatske garancijske agencije, koje je temeljna zadaća potpora osnivanju i razvitku malih i srednjih privatnih poduzeća i obrtnika. Osim toga, znatno su povećana i sredstva za ozdravljenje banaka. Za ulaganja u cestovnu infrastrukturu iz Državnog proračuna se predviđa udvostručenje izdataka, na 1,3 milijarde kuna. Prijedlog proračuna pripremljen je sa stanovišta potrebe osiguranja štednje na svim područjima. Iz proračuna treba financirati samo najnužnije, a do krajnosti zaoštriti potrebu maksimalne racionalizacije na svim razinama državne uprave. Za poticanje proizvodnje i zapošljavanja, nužno je smanjenje poreznih opterećenja. Usprkos objektivno velikih potreba za proračunskim sredstvima, već su donijete odluke o smanjenju nekih davanja. Tako je stopa poreza na promet sa 20 posto smanjenja na 15 posto, a razmatraju se i dalja rasterećenja gospodarstva. I to zbog toga što je sadašnji udio javnih rashoda, u bruto domaćem proizvodu, koji iznosi više od 50 posto, suprotan potrebama rasta domaće štednje i investicija u svrhu preustrojstva i tehnološke modernizacije gospodarstva. Sve bi te mjere trebale pridonijeti smanjenju udjela sive ekonomije koja je poprimila velike razmjere. Prema nekim prosudbama u sivoj ekonomiji sudjeluje između 17 do 27 posto ukupnog stanovništva, a ostvaruje se dodatnih 16 do 21 posto od zabilježenog bruto domaćeg proizvoda. Zbog neregistriranja takve gospodarske djelatnosti, porezni su prihodi manji za barem petinu, što znači da bi se za toliko mogao smanjiti porezni teret urednim platišama, odnosno svim građanima! Uloga države u gospodarskom razvitku ne može se odmijeniti, ali mora biti pažljivo odmjerena. Njezina najvažnija zadaća mora biti u odlučivanju o strateškim gospodarskim pitanjima kao što su: ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i prekvalifikacija nezaposlenih, stvaranje institucija za razvitak i istraživanja, zatim zaštita okoline, sustav informacija o mogućnostima ulaganja, osiguranje što jednostavnijih, poticajnih i stabilnih zakonskih okvira, te pravna sigurnost za slobodno poduzetništvo i tržišnu utakmicu. Hrvatski porezni sustav gotovo je u cijelosti reformiran prema suvremenim načelima, a uskoro će (uvođenjem poreza na dodatnu vrijednost i jedinstvenog računa države) biti završena glavnina potrebnih reformi. Učinjeni su važni pomaci u vođenju suvremene monetarne politike i nadzora nad financijskim institucijama. Koncem 1995. godine završeno je stvaranje pravnog okvira za razvitak suvremenih financijskih tržišta, te za zaštitu tržišne utakmice. Od posebne je važnosti poticanje ubrzane privatizacije i stvaranja jasnih vlasničkih odnosa. U privatizaciji su, usprkos vrlo nepovoljnih okolnosti, ostvareni znatni rezultati. Do konca 1995. godine postupak pretvorbe vlasništva završen je u 2.560 poduzeća. Od tog broja 46 posto je potpuno privatizirano, 44 posto je u većinskom privatnom vlasništvu, a samo 10 posto je pod većinskom kontrolom Hrvatskog fonda za privatizaciju i mirovinskih fondova. U pretvorbi je prodano dionica u vrijednosti 38 milijardi kuna. Tijekom privatizacije ukupan broj dioničara se popeo na 600.000. U prošloj godini uplaćene dividende u Hrvatski fond za privatizaciju iznose 127 milijuna kuna. Privatni je sektor postao okosnica hrvatskog gospodarstva. U njemu je danas zaposleno više od 50 posto radne snage, a plaće su u prosjeku 30 do 40 posto više nego u državnom sektoru. Za nastavak privatizacije nužno je slamati birokratske otpore bržoj privatizaciji, sprečavati i kažnjavati nezakonite pretvorbe i provesti denacionalizaciju na primjeren način. Nadalje, valja stvoriti jasna pravila odnosa državnog i privatnog, posebno kod velikih javnih i državnih poduzeća. Nedovoljno uređeni vlasnički odnosi omogućavali su brojne nezakonite djelatnosti, i formalno-pravno prikriveni kriminal. Za brži razvitak potrebna je povećana domaća i inozemna štednja. Naime, u posljednjih se je desetak godina udio domaće štednje, u bruto domaćem proizvodu, smanjio s više od 20 posto na oko 5 posto. Stoga su inozemna sredstva dobrodošla, ali mora se voditi računa da se ulažu u razvojne projekte. Od posebne važnosti su izravna strana ulaganja, jer ona sa sobom donose i uvođenje novih tehnologija. Hrvatsko je gospodarstvo otvoreno. Hrvatska je prihvatila potpunu konvertibilnost na računima tekućih plaćanja, a razmatra se uvođenje konvertibilnosti i na kapitalnom računu bilance plaćanja. Moramo pratiti suvremena kretanja, sve veću uzajamnost i međuovisnost svjetskog gospodarstva, pri uključivanju u što veći broj međunarodnih integracija i ugovora, valja čuvati gospodarsku i političku suverenost. Posebno treba istaći potrebu što skorijeg pristupa Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Zbog sveukupnih političkih i gospodarskih uspjeha Hrvatska je postigla izvrsne odnose s međunarodnim financijskim institucijama. Upravo se vode pregovori s Međunarodnim monetarnim fondom o budućoj trogodišnjoj suradnji, a uspješno se nastavlja suradnja s grupacijom Svjetske banke. Za Europsku banku za obnovu i razvoj znakovito je, da je svoju politiku preusmjerila od davanja kredita prema izravnim ulaganjima. U zadnje vrijeme s Europskom unijom razmjenjujemo više od 60 posto našeg trgovinskog uvoza i izvoza, a samo u Italiju, koja je u 1995. godini najveći vanjskotrgovinski partner, izvozimo 23 posto ukupnog izvoza. Uskoro bi se udio razmjene s Europskom unijom mogao popeti i na četiri petine ukupne trgovinske razmjene. Europa je naše prirodno zaleđe i nužna usmjerenost Hrvatske. Za Hrvatsku je od najveće strateške važnosti povezivanje, odnosno što jače uključivanje gospodarstva u obnovu i razvitak Federacije hrvatsko-bošnjačke. Prirodne spone tih dvaju područja, te očekivani veliki investicijski ciklus u obnovi, zahtijevaju svestranu suradnju na gospodarskom području svih subjekata gospodarskog života. Zaključno, u ovom dijelu samo još nekoliko napomena o obnovi i razvitku. Obnova u ratu uništenih ili oštećenih naselja, gospodarskih i drugih objekata, provođena je sustavno tijekom 1995. s ciljem povratka prognanika i izbjeglica, i što brže uspostave normalnih životnih uvjeta. Tijekom prošle godine, obnovljeno je, ili je pred dovršenjem, obnova više od pet tisuća najteže oštećenih stambenih jedinica na oslobođenim područjima zapadne Slavonije. Nastavkom radova unutarnjega uređenja objekata, do razine useljivosti, stvaraju se uvjeti za povratak u to područje od 1. svibnja 1996. godine, oko 40.000 prognanika i izbjeglica. Pod kraj 1995. godine, nakon "Oluje", provedene su pripreme i započeta je obnova još oko 20.000 stambenih jedinica na novooslobođenim područjima Banovine, Korduna, srednje i istočne Like, sjeverne Dalmacije i dalmatinske Zagore. Ovime će se stvoriti uvjeti za povratak još oko 70.000 prognanika i izbjeglica. Ukupna sredstva koje je Ministarstvo razvitka i obnove utrošilo, u programe i poslove obnove, u 1995. godini iznose 540 milijuna kuna, a u ovogodišnjem proračunu za tu je svrhu predviđeno milijardu i 580 milijuna kuna, što čini 4,5 posto ukupnih proračunskih izdataka. Izvanredno velik pomak u zamisli provedbe obnove sadržan je u odluci da će se u buduće cjelokupna obnova stambenog fonda, umjesto kreditima, financirati bespovratnim sredstvima iz Državnog proračuna. Ministarstvo razvitka i obnove završilo je u prošloj godini, i uputilo Saboru na razmatranje, Nacionalni program demografskog razvitka, koji sadrži temeljne postavke čitavog niza djelatnosti nužnih za demografsku obnovu, u užem smislu, poticanjem povratka hrvatskog iseljeništva, zaustavljanjem iseljavanja mladog, obrazovanog i radno sposobnog stanovništva. U programu su, uz općenitu strategiju prostornog i regionalnog razvitka, sadržani i prijedlozi za oživljavanje raspučenih, posebice seoskih područja, te ukupna strategija i poticajne mjere za povratak prognanika i izbjeglica. Uz spomenuti program, usko su vezani i Nacionalni program razvitka otoka, te Zakon o područjima od posebnog interesa, koji su također upućeni u saborsku raspravu. Time su stvorene stručne, i zakonske, pretpostavke za odluke i provedbu čitavog niza gospodarskih i inih poticajnih mjera za razvitak i svekoliko oživljavanje otočnih, prigraničnih, brdsko-planinskih, i drugih demografski ispražnjenih područja, kao dio ukupne strategije demografske obnove Hrvatske, u okviru sveopćeg nacionalnog preporoda uspostavom samostalne hrvatske države. (Hina - nastavlja se) msj/dm bn 151408 MET jan 96