IZVJEŠĆE PREDSJEDNIKA TUĐMANA (I. DIO)

ZAGREB, 15. siječnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obratio se danas na zajedničkoj sjednici oba doma Sabora Republike Hrvatske Izvješćem o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini. Izvješće predsjednika Republike prenosimo u cjelosti: "Štovani predsjedniče Zastupničkog doma i Sabora Republike Hrvatske, Štovana predsjednice Županijskog doma, Dame i gospodo, zastupnici oba Doma hrvatskog državnog Sabora, Štovani članovi hrvatske Vlade i svi predstavnici izvršne i sudbene vlasti, Cijenjeni gosti, uzvanici i svi nazočnici! I. 1995. GODINA NA KRAJU PETOGODIŠNJEG RAZDOBLJA SUVREMENE HRVATSKE U 1995. godini proslavili smo petu obljetnicu uspostave samostalne i nezavisne, suverene i demokratske hrvatske države. Već zbog te činjenice, a pogotovo zbog načina na koji smo to obilježili - svečana sjednica hrvatskog državnog Sabora, prvi vojni mimohod i svečane proslave u čitavoj Hrvatskoj - prošla bi godina bila iznimno zapamćena. Međutim, u njoj se zbilo toliko događaja, i od takvoga sudbosnosnog značenja, da je možemo nazvati godinom dovršenja uspostave samostalne Hrvatske, i njezine potpune, pa i izvanredne, međunarodne afirmacije. Bila je to godina napregnutih političkih i diplomatskih pregovora, i takvih za mnoge iznenađujućih, velikih političkih i vojnih pobjeda Hrvatske, koje su stubokom izmijenile: i njezin položaj, i međunarodne okolnosti. Munjevitim, velikim i složenim ratnim pothvatima oslobođena su područja središnje Hrvatske i zapadne Bosne. Time je za buduća stoljeća osigurana opstojnost, ali i strateški interesi hrvatske države. Hrvatska je nanijela potpun poraz velikosrpskom imperijalizmu, i njegovim dvostoljetnim planovima za osvajanje hrvatskih krajeva i hrvatskoga mora. Ti uspjesi bili su najbolji, krunski, dokaz ispravnosti hrvatske državne politike u proteklih pet godina. S njima je obnovljena i učvršćena samosvijest hrvatskih ljudi da mogu ostvariti svoju samostalnu, za život sposobnu državu, usprkos nesklonosti svijeta. Valja, naime, imati na umu da je dio međunarodne javnosti, kao i domaći jugokomunistički nostalgičari, s nezadovoljstvom dočekao uspjeh Hrvatske vojske u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, doživljavajući ih kao "elemenatrnu nepogodu". Svojim pobjedama Hrvatska je promijenila strateške odnose snage, te kao regionalna sila postala uvaženi međunarodni čimbenik. To je omogućilo: uspjeh mirovne inicijative međunarodne zajednice, pod vodstvom SAD, postizanje Daytonskih sporazuma i njihovo potpisivanje u Parizu. U okviru Daytonskih sporazuma, postignut je i sporazum o mirnom vraćanju okupiranih područja hrvatskog Podunavlja, pod hrvatski suverenitet. U tom sklopu, od posebne je važnosti i potpisivanje sporazuma o stvaranju Zajedničkog vijeća za suradnju Hrvatske s BiH i Federacijom bošnjačko-hrvatskom, u duhu Washingtonskog sproazuma, koje je svoju prvu sjednicu održalo u Sarajevu 4. siječnja ove godine. Sve tješnje i svrhovitije povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske, došlo je, osobito, do izražaja u prigodi moga državnog posjeta Australiji i Novom Zelandu. Ozračje općeg političkog raspoloženja hrvatskog naroda, njegova zanosa i ponosa zbog postignutih rezultata, očitovalo se posebno na primjeru "Vlaka slobode", u kojem je s državnim vodstvom simbolično bila čitava Hrvatska. Njegovim prolazom, od Zagreba preko Knina do Splita, zorno je potvrđena činjenica, da su zauvijek uklonjene sve zapreke, koje su sprečavale ne tek prometno jedinstvo sjeverne i južne Hrvatske. U prošloj su godini održani i parlamentarni izbori, za Zastupnički dom Sabora, koji su označili dalji korak u učvršćivanju demokratskog poretka. Nakon njih došlo je do stanovitog preoblikovanja vlade, u smislu njenog smanjivanja i osposobljavanja za učinkovitiju operativnu djelatnost osloncem na solidnu radnu većinu u Saboru. Nikica Valentić otišao je po dogovoru, za novog premijera imenovao sam Zlatka Matešu, a većina ministara ostala je i u sastavu nove vlade. U gospodarskom životu, usprkos povećanim izdacima za vojne potrebe, uzrokovanim velikom mobililzacijom i ratnim operacijama, uspjeli smo sačuvati stabilnost nacionalne valute - kune, i štoviše povećati kredibilitet zemlje u svijetu, a došlo je - prvi put u odnosu na predratno razdoblje - i do stanovitog gospodarskog rasta. Sve u svemu, 1995. godina bila je godina burnih zbivanja, i važnih događaja od najvećeg povijesnog značenja. Godina najvećih uspjeha od dana uspostave samostalne i demokratske hrvatske države! Stoga je više no začuđujuće, što smo suočeni s pojavama koje sve te uspjehe negiraju, s otvoreno izraženim nakanama da kompromitiraju i destabiliziraju postojeću demokratski uspostavljenu vlast, bez koje svih tih zadivljujućih uspjeha uopće ne bi bilo. Takve su pojavnosti štetne po hrvatsku državu i državnu politiku, kako s obzirom na rješavanje glavnih unutarnjih, tako i međunarodnih problema. Bez obzira na svu različitost njihovi izvora i nakana, one mogu služiti, i biti sredstvo, samo onim snagama koje su zainteresirane za povratak na staro stanje, bez suverene Hrvatske. Ni jednog momenta, ne smije se smetnuti s uma, da se sustavni napori za obaranje demokratske vlasti, koja je dovela do uspostavljanja samostalne hrvatske države, odigravaju u sjeni, pače i u okviru planova, neprestano prisutnih, itekako, utjecajnih međunarodnih čimbenika i silnica, o potrebi vraćanja Hrvatske u nekakve jugoslavenske, pa i šire balkanske zajednice, kojima se daju i primamljivi nazivi: Euroslavija, Jadranska konfederacija, Unija Jugoistočne Europe. Samo stabilna i snažna Hrvatska može se othrvati novim povijesnim zamkama. Rezultati koje smo do sada postigli, posebno u protekloj (1995.) godini, jamstvo su - na osnovama nacionalne sazrelosti hrvatskog naroda - i opstojnosti i budućnosti samostalne i suverene hrvatske države. (Hina - nastavlja se) msj bn 151123 MET jan 96