ZAGREB, 19. siječnja (Hina) - U vezi s posljednjim zbivanjima u Mostaru i ocjenama kako bi se rješavanjem problema u njemu uklonile sve zapreke u oživotvorenju Washingtonskih i Daytonskih sporazuma, odnosno uspostavi Federacije, Mario
Marušić u današnjem Vjesniku ocjenjuje kako Mostar ipak, nije "hamletovsko 'biti ili ne biti' za (su)život federativnih partnera.
ZAGREB, 19. siječnja (Hina) - U vezi s posljednjim zbivanjima u
Mostaru i ocjenama kako bi se rješavanjem problema u njemu uklonile
sve zapreke u oživotvorenju Washingtonskih i Daytonskih sporazuma,
odnosno uspostavi Federacije, Mario Marušić u današnjem Vjesniku
ocjenjuje kako Mostar ipak, nije "hamletovsko 'biti ili ne biti' za
(su)život federativnih partnera. #L#
(...) Pokazuju to ovih dana i brojna druga otvorena pitanja u
hrvatsko-bošnjačkim odnosima, prije svega zbivanja u Usori, koja je,
istina, daleko od očiju međunarodnih čimbenika, ali nalaženje rješenja
i za usorski problem od životnog je značenja za uspjeh Federacije,
ništa manje važno nego što je Mostar", navodi Marušić i objašnjava
kako je Usora "izabrana za demonstraciju sile većinskog bošnjačkog
naroda na tom području, vjerojatno vođenih razmišljanjima da na Usoru
nitko i neće obraćati previše pozornosti, dok su svjetla reflektora
uperena u (već unaprijed okrivljene) Hrvate u Mostaru i njihove
dužnosnike".
Marušić potom prepričava posljednja usorska događanja, od božićne
noći prošle godine kada su ubijena dva pripadnika HVO-a do ovih dana
kada je Armija BiH zauzela dva hrvatska sela, Ularice i Alibegovce, a
sukob većih razmjera izbjegnut razboritošću zapovjedništva HVO-a i
brzim dolaskom IFOR-a. Pritom izdvaja i doprinos čelnih ljudi
Federacije Zubaka i Ganića, za razliku od Silajdžića, koji je preko
glavnog tajnika SDA Misada Ćenana i načelnika dobojskog CSB-a
Šemsudina Mehmedovića, "nastavio dolijevati ulje na vatru", pa je
ponovno došlo do izgreda "i uhićivanja više časnika i vojnika HVO-a,
dok su ovi, kako je rekao zapovjednik ZP Vitez, brigadir Dragićević,
'provodili zadaću povlačenja 110. pukovnije HVO-a za dva kilometra, u
skladu s Daytonskim sporazumom'".
Istaknuvši kako usorski Hrvati ne nailaze na razumijevanje bošnjačkih
čelnika u Tešnju i Doboju u zahtjevima "da im se omogući utemeljenje
općine na prostoru nekoliko obranjenih kompaktnih hrvatskih sela",
Marušić nastavlja: "Pritom 'zaboravljaju' da Bečki i Washingtonski
sporazum, koje su potpisali i njihovi čelnici, sadrže odredbe o pravu
utemeljenja posebnih općina manjinskog naroda u veležupama s većinskim
drugim narodom (kao što je slučaj u Usori između Hrvata i Bošnjaka).
Pokoravanje malobrojnijih usorskih Hrvata, sasvim sigurno, nije put u
Federaciju. Niti će Federaciju oživotvoriti rješenje samo mostarskog
problema (i tu Oručević prijeti vojnom silom kao sredstvom ostvarenja
'jedinstvenog i multietničkog grada'). Federacija je - ili bi barem
trebala biti - i Mostar, i Usora, i Sarajevo. I ona se ne stvara samo
na jednom mjestu ili po željama i interesima samo jednoga naroda,
pogotovo ne uz sve češću demonstraciju sile usmjerene protiv brojčano
manjinskog naroda", piše na kraju Marušić.
(Hina) mc
190103 MET jan 96