ZAGREB, 23. siječnja (Hina) - "Ovog četvrtka Vijeće Europe treba odlučiti hoće li u punopravno članstvo primiti Rusiju. Tom se prigodom za riječ javio i njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel, apelirajući na tu najstariju
europsku instituciju da primi Rusiju unatoč masakru u Čečeniji i sada u Dagestanu. Kinkelova je argumentacija vrlo pragmatična: Rusija još nije ispunila sve uvjete, no svejedno je valja primiti jer bi joj se na taj način olakšalo da prevali i 'preostali dio puta' do zrele demokracije", piše u današnjem Večernjem listu Nenad Ivanković i taj podatak uspoređuje s činjenicom da Hrvatska još nije postala članica Vijeća Europe, kao i podatkom da je bivša Jugoslavija bila članicom Vijeća Europe.
ZAGREB, 23. siječnja (Hina) - "Ovog četvrtka Vijeće Europe treba
odlučiti hoće li u punopravno članstvo primiti Rusiju. Tom se prigodom
za riječ javio i njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel,
apelirajući na tu najstariju europsku instituciju da primi Rusiju
unatoč masakru u Čečeniji i sada u Dagestanu. Kinkelova je
argumentacija vrlo pragmatična: Rusija još nije ispunila sve uvjete,
no svejedno je valja primiti jer bi joj se na taj način olakšalo da
prevali i 'preostali dio puta' do zrele demokracije", piše u današnjem
Večernjem listu Nenad Ivanković i taj podatak uspoređuje s činjenicom
da Hrvatska još nije postala članica Vijeća Europe, kao i podatkom da
je bivša Jugoslavija bila članicom Vijeća Europe. #L#
"Ako se sada zapitamo kako to da je jedna komunistička Jugoslavija,
čak i bez najrudimentarnije političke demokracije (politički
pluralizam i slobodni izbori) mogla biti primljena u Vijeće Europe,a
Hrvatska još uvijek to ne može, odgovor se nameće sam od sebe: zbog
političkog oportuniteta?! Jednostavno se u dijelu svjetske politike
smatra poželjnim da se Hrvatsku još drži na listi čekanja kako bi se
zadržao mehanizam za pritisak na nju", navodi Ivanković i ocjenjuje:
"To nema bitne veze sa stvarnim stanjem hrvatske demokracije, kojoj se
može dosta toga prigovoriti: da nije dovoljno razvijena, da ljudska
prava nisu uvijek zaštićena u praksi kako je Ustavom i zakonima
proklamirano, te da je bilo i teških kršenja tih prava i da se ona
događaju. Ni stanje u medijima nije kao u zrelim demokracijama...
No, sve to ne mogu biti argumenti za neprimanje Hrvatske u Vijeće
Europe. U odnosu na bivšu Jugoslaviju sa svim njezinim sjenama i
ponorima, Hrvatska je ne samo demokratska zemlja, nego i zemlja
ljudskih prava, zemlja u kojoj, uostalom, nema političkih zatvorenika
i smrtne kazne. Iako je do jučer bila u ratu boreći se za golu
egzistenciju (hoće li uopće Hrvatske kao države biti li neće!),
stanje, kad je riječ o demokratskim dometima, nipošto nije lošije nego
u mnogim državama koje su bez bvećih problema primljene u Vijeće
Europe.
Uostalom, podsjetimo se: kad se raspao Sovjetski Savez, sve njegove
republike koje su proglasile nezavisnost smjesta su, a da pritom nisu
morale ispuniti bilo kakve kriterije, diplomatski priznate! Hrvatskoj
je, međutim, Zapad nametnuo sasvim određene kriterije, kojih se i
držao i koje je naša zemlja, da bi bila priznata, morala ispuniti.
Slično se sada postavlja i kad je riječ o primanju u Vijeće Europe. Ne
vidjeti u tome sasvim određene političke interese i sve samo svoditi
na principe i puku objektivnost, uistinu je naivno ili zlonamjerno",
zaključuje Ivanković.
(Hina) mc
230737 MET jan 96