VEČERNJI LIST - BIŠČEVIĆ: HRVATSKA JE UČINILA NAJVIŠE ZA FEDERACIJU

ZAGREB, 22. siječnja (Hina) - Istočna Slavonija, Prevlaka, Mostar, Federacija BiH, Daytonski sporazum, hrvatsko-srpski odnosi - teme su o kojima je Mate Piškor za današnji Večernji list razgovarao s Hidom Biščevićem, pomoćnikom ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske. Izdvajamo ocjene vezane uz Federaciju BiH i njezino funkcioniranje te stanje između Hrvatske i Srbije. "Kad govorimo o BiH bitno je da bosansko-hercegovačka rukovodstva, prije svega Bošnjaci, prihvate iskreno taj daytonski model i da ne nastave dalje kalkulirati s raznim drugim opcijama, bilo ovim neointegrističkim, bilo s opcijama o trodiobi BiH i stvaranja trećeg, muslimanskog entiteta. Zatim, bitno je da se do kraja dovede proces uspostave svih središnjih instrumenata vlasti: izvršne, sudske i zakonodavne, što bi bio središnji autoritet koji bi djelovao između Federacije BiH i Republike Srpske. Treće što je od presudnog značenja jest da se dovrši uspostava Federacije BiH. Jer, ne zaboravimo, Republika Srpska je stvorena ratnim sredstvima i sada realno postoji, gotovo bih tako mogao reći, kao državno-pravni entitet, dok Federacija BiH to još nije u punoj mjeri", ocjenjuje Biščević i upozorava na to da postoje struje i osobe koje koče taj proces. "Bez imenovanja vlade Federacije ne može se riješiti ni jedan akutni problem na prostoru Federacije, a ima ih puno. Bez imenovanja vlade Federacije ne može se ići na smanjivanje ovlasti HR Herceg-Bosne", nastavlja Biščević uz napomenu da je osnovni problem u uspostavi Federacije - strah. "Imate Hrvate u BiH koji se plaše majorizacije od Bošnjaka, a s druge strane imate Bošnjake koji se plaše asimilacije u kontekstu suradnje Federacije i Hrvatske", ističe Biščević, a o mogućnosti da se presiječe taj lanac straha, kaže: "Niti će biti suradnje Hrvata i Bošnjaka u BiH, niti će biti Federacije ako ne bude međusobnog povjerenja, a ono će postojati tek kada se u toj državnoj zajednici počne uvažavati sloboda drugih i njihovo pravo da budu ravnopravni i svoji na svome, bez nacionalnog, političkog ili vjerskog nametanja. Na žalost, danas ima simptoma prisilne, umjetne islamizacije upravo radi ostvarenja nekih političkih ciljeva, što ne pridonosi povjerenju i 'otvaranju' Hrvata. Zato Federacija možda danas najviše ovisi o odnosu snaga u bošnjačkom vodstvu. Muslimani moraju odlučiti što žele". Činjenicu da dio međunarodne zajednice Hrvatsku smatra jedinim ili glavnim krivcem zbog problema u Federaciji, Biščević ovako komentira: "Realno govoreći, Hrvatska je učinila najviše za Federaciju - neću spominjati posebne sporazume niti hrvatske političke i vojne akcije koje su, jednosatavno kazano, omogućile Federaciju, od Washingtona preko Splitske deklaracije do Daytona. U tom svjetlu, optužbe protiv Hrvatske posve su neutemeljene, bez obzira na to što znamo da odražavaju razlike u interesima između EU članica, pa i njihovu frustraciju u odnosu na sadašnju ulogu Sjedinjenih Država. Federacija, dakle, nije i ne može biti samo hrvatsko 'dijete', posebno dok na bošnjačkoj strani još postoje različiti pogledi na prirodu Federacije i BiH prema modelu Daytona". O odnosima Srbije prema Hrvatskoj, odnosno o srpskim pritiscima prema novom integralizmu, Biščević kaže: "Mislim da je u Srbiji još uvijek na djelu proces u kojem su vidljiva dva sloja. S jedne strane je pokušaj da se raznim sredstvima, od izravnog pritika na Hrvatsku do pritiska putem određenih međunarodnih čimbenika, u smislu pokušaja zadržavanja što je dulje moguće statusa quo u hrvatskom Podunavlju, do stalnog podgrijavanja problema Prevlake - iako Prevlaka nikad nije bila sporno pitanje - pokuša, najblaže rečeno, otežati stabilizacija prilika u Hrvatskoj i cijeloj regiji. Pokušava se i dalje procjenjivati je li moguće u prostorima koji su izvan granica Srbije kao države, konkretno, na hrvatskim prostorima, osigurati odnosno pojačavati volumen srpske prisutnosti, fizičke i političke. To je jedna od odrednica beogradske politike i sasvim je sigurno da će Srbija u sljedećim mjesecima pokušavati u susjednim državama širiti i jačati srpski utjecaj i srpsku prisutnost, s jasnim ciljem da se tim političkim sredstvima nadomjeste vojni porazi. Druga je opcija - novi integralizam. On se ne mora nužno očitovati kao 'neo-jugoslavenski', koji bi se hranio raznim kvazisentimentalnim idejama o 'bivšem zajedništvu', nit pak ljevičarskim ideološkim matricama. Bitna osnova na kojoj počiva ta opcija neointegralizma je srpski gospodarski interes, zbog realne dvojbe o sposobnosti srpske države da se samostalno uključi u europske tržišne procese. Otuda i ta stalna 'rezervna' igra na razne federacije, konfederacije, carinske unije, i t.d. sad s Makedoncima i Grcima, sad s Bošnjacima i Hrvatima i t.d." objašnjava Bišćević i napominje: "Hrvatska će se odhrvati pritisku da se stvari vraćaju na prijašnje stanje u smislu političkih odnosa, ali će pritisak da se ide na nekakvu novu regionalnu integraciju pojačavati, ne samo iz Srbije. Tu će Hrvatska morati uložiti znatne napore s obzirom na odnose u međunarodnoj politici i regiji. Zanimljivo je bilo slušati izlaganje bugarskog predsjednika Želeva u Zagrebu, koji je izrijekom rekao da Bugarska neće prihvatiti nikakav novi integralizam, nikakve nove federacije ili konfederacije, nikakve nad-državne asocijacije". (Hina) mc 220733 MET jan 96