IZVJEŠĆE PREDSJEDNIKA TUĐMANA (X)

5. Zdravstvo U protekloj godini uspješno su nastavljene započete reforme zdravstvenog sustava. Prema uobičajenim kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije možemo biti vrlo zadovoljni procjenom zdravstvenog stanja Pučanstva. Uz znatno manje sredstava (oko 40 posto manje nego primjerice 1990. godine) i s povećanim troškovima zbog posljedica jugokomunističke i srpske agresije, ukupni zdravstveni pokazatelji nisu pogoršani, nego očuvani, a u nekim dijelovima i popravljeni. Uz to, na mnogim područjima vrhunske medicine naši su stručnjaci uvažavani u svijetu, a nerijetko su i u samom svjetskom vrhu. To je postignuto strogom kontrolom i financijskom disciplinom, tako da zdravstvo više ne pravi gubitke, što je prije bila redovita praksa. Financiranje je stabilizirano, redovito se isplaćuju plaće svim zaposlenima u zdravstvu, uz redovitu opskrbu lijekovima, laboratorijskim i potrošnim materijalom i bez većih nestašica. Sustavno se obnavljaju agresijom porušeni zdravstveni objekti. U ovom trenutku u punom su zamahu radovi na 36 gradilišta (bolnica, ambulanti i domova zdravlja). Zastarjela i dotrajala oprema obnavlja se u kraćem roku nego u proteklim desetljećima. U projektu Svjetske banke i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, predviđena je oprema, vrhunske tehnologije, za sve županijske zdravstvene centre, i za najveći broj domova zdravlja. Tako će u sljedećem dvogodišnjem razdoblju biti izmijenjeno više od 80 posto opreme u intenzivnim njegama, 70 posto radiološke opreme i 50 posto laboratorijske opreme. Zbog svega toga, zadovoljna takvim radom, Svjetska banka je ove godine u rekordnom vremenu, i uz pohvale, prihvatila za financiranje projekt zdravstva u Hrvatskoj, nazvan "Croatian model", temeljem kojeg je započelo preustrojstvo i poboljšanje rada u primarnoj zaštiti, te opremanje bolnica vrhunskom tehnologijom. Suvremena zdravstvena zaštita traži velika sredstva. Većinu lijekova, aparatura i laboratorijskih potrepština moramo nabavljati iz inozemstva po svjetskim cijenama. U tome su učinjene znatne uštede uvođenjem sustava međunarodnog natječaja i odabira najpovoljnijeg ponuđača. Potrebno je, međutim, jasno kazati da se ukupna sredstva za zdravstvenu potrošnju kreću oko 7,6 posto od bruto domaćeg proizvoda, što je usporedivo s postocima zdravstvene potrošnje u razvijenim zemljama. Prema tome, mi smo u Hrvatskoj, u okviru naših mogućnosti, dali zdravstvenoj zaštiti jednako mjesto prvenstva kao i razvijene zemlje. Ipak, zdravstvena potrošnja je po stanovniku znatno manja, od one u razvijenim zemljama, jer je znatno manji i bruto domaći proizvod. Zbog toga nije moguće sa sredstvima koja su na raspolaganju pratiti sva dostignuća i razinu zdravstvene zaštite u razvijenim zemljama svijeta za sve osiguranike. Država mora osigurati osnovnu zdravstvenu zaštitu svima, ali i omogućiti prelijevanje osobne potrošnje u zdravstvenu potrošnju otvaranjem dodatnih mogućnosti osiguranja i daljim poticanjem privatne inicijative. Stoga treba odlučno nastaviti dalje preustrojstvo zdravstva, u skladu s već donesenim zakonom. Ove godine su osnovane: liječnička, stomatološka, farmaceutska Komora, te Komora za medicinske biokemičare. Osnovano je i Nacionalno vijeće za zdravstvo, a sve će to doprinijeti i većem sudjelovanju struke u rješavanju svih problema. Široke zakonske mogućnosti za otvaranje privatne prakse, već su do sada dovele do otvaranja više od 1.600 privatnih ordinacija, te više desetaka privatnih zdravstvenih ustanova. Tijekom prošle godine stvorene su sve zakonske pretpostavke za početak privatizacije primarne zdravstvene zaštite, izrađen je pravilnik po kojem će odmah od početka 1996. godine početi privatizacija primarne zdravstvene zaštite. Zbog svega navedenog možemo biti zadovoljni s onim što smo u danim okolnostima postigli. Zdravstvo će svakako dijeliti sudbinu ostalih područja, te će se zajedno s ukupnim gospodarskim rastom i povećanjem bruto domaćeg proizvoda, te uvođenjem dodatnih poticaja sučeljavanja i promicanja kakvoće razvijati još brže i postajati sve učinkovitije. 6. Socijalna politika, zapošljavanje i položaj umirovljenika Ukupan sustav socijalne sigurnosti, uz sve naslijeđene slabosti prošlog režima, u čitavom proteklom razdoblju bio je opterećen, kako zbrinjavanjem stotina tisuća prognanika i izbjeglica, tako i posljedicama preobrazbe socijalističkog gospodarstva u sustav slobodnog tržišta i poduzetništva. Samo tijekom prošle godine Hrvatska je skrbila o 391.370 prognanika i izbjeglica, a još dodatnih 300.000 osoba dobivala je novčane i naturalne oblike socijalne pomoći. Jedno od važnih postignuća u prošloj godini svakako je donošenje Zakona o radu, stožernog zakona radi usklađivanja sustava s Ustavom. Po svojem rješavanju odnosa zaposlenih i poslodavaca, po tumačenju slobode udruživanja i slobode kolektivnog pregovaranja, Zakon o radu je na razini zapadnoeuropske demokracije. Uvažavaju se poduzetničke slobode i tržišno gospodarstvo, ali uz punu zaštitu ljudskih prava, građanskih sloboda i načela solidarnosti. Nije na odmet spomenuti da mnoge zemlje zbog nestabilnosti političkih odnosa unutar parlamenata nisu uspjele snažnije pomaknuti pitanja s područja rada i zapošljavanja. Zakon o radu koji je donešen uspostavom svojevrsnog konsenzusa socijalnih partnera, predstavio je Hrvatsku u Europi i u svijetu kao zemlju snažnog demokratskog razvitka. Položaj umirovljenika danas je najteži socijalni problem Hrvatske. Stoga je razumljivo da skrb za umirovljenike mora biti jedna od najvažnijih zadaća socijalne politike u ovoj godini i u sljedećem razdoblju. Nasuprot ukupnom broju zaposlenih u Republici Hrvatskoj, kojih je 31. prosinca 1995. bilo 1.277.619, broj umirovljenika iznosio je 865.769, a mjesečno povećanje njihovog broja iznosi oko 2.100 osoba. To znači da na jednog umirovljenika dolazi svega 1,5 zaposlenih osiguranih. Istodobno po statistici imamo relativno veliki broj nezaposlenih na zavodima za zapošljavanje. Od 1. do 12. mjeseca 1995. godine prosječno je evidentirano 239.255 nezaposlenih osoba. Na osnovi Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju radnika, najviša mirovina iznosi 2.946,00 kn, a minimalna mirovina radnika s punim radnim stažom iznosi 867 kn. Prosječna starosna mirovina iznosi 973 kn. Korisnicima mirovina svih fondova isplaćuje se od 1. srpnja 1995. dodatak na mirovinu u iznosu od 100 kn iz državnog Proračuna. Tako se i u Prijedlogu proračuna za ovu godinu predviđa 1,1 milijarda kn za dodatak uz mirovine, što jamačno treba uključiti kao povećanje mirovina, i to više od 20 posto za najniže mirovine, (do 50 posto za poljodjelce), do 3 posto za najviše mirovine, a za prosječnu mirovinu to iznosi 12 posto. Hrvatska vlada, očito nije mogla u ratnim okolnostima mnogo više učiniti za poboljšanje mirovina. Kako su umirovljenici bili u nepovoljnijem položaju od zaposlenog dijela pučanstva, i kod njih je došla do punog izražaja snažna nacionalna svijest o nužnosti svih oblika žrtve u ostvarenju nacionalne suverenosti. No, u novim, mirnodopskim okolnostima država mora učiniti sve radi osiguranja boljeg socijalnog standarda zaposlenih slojeva stanovništva, a umirovljenika osobito. Jedno od najvažnijih pitanja gospodarske i socijalne politike svakako je uspostava novog sustava mirovinskog i invalidskog osiguranja jer takav postojeći, nigdje u svijetu ne zadovoljava potrebe i ne počiva na osnovama tržišnog gospodarstva. Dodatni izvor sredstava za preobrazbu hrvatskog mirovinskog sustava mora biti kapital dobiven od privatizacije. Osim toga nužno je uvođenje strogog reda i nadzora nad ogromnim sredstvima u sustavu socijalnog zbrinjavanja građana. Za postignuće svih ciljeva socijalne politike potrebna je temeljita zakonodavna osnova, donošenje novih zakona s područja zapošljavanja, zakona o socijalnoj skrbi i obiteljskim odnosima, u skladu s gospodarskim mogućnostima zemlje i što istovjetnije s razvijenim demokratskim društvima europskih zemalja. 7. Informiranje Područje javnog informiranja još uvijek nije dostatno pravno uređeno sukladno demokratskoj zbilji hrvatske države, i na pravnoj razini država zapadnoeuropske civilizacije. Navlastito, nije usklađena sloboda novinarskog djelovanja s nužnošću pravne zaštite građana kao pojedinca, pravnih subjekata i državnih interesa. Na potrebu pravnog uređenja tih odnosa ukazuju pojave neodgovorne uporabe demokratskih prava koje jamči naš politički sustav. Za zloporabe demokratskih načela iznošenjem neistina i kleveta, mora se snositi ne samo moralna, već i pravna odgovornost. U okviru još uvijek neprestanih pokušaja pritisaka za promjenu demokratski izabrane hrvatske vlasti, kako od strane nekih međunarodnih čimbenika, tako i određenih političkih krugova u Hrvatskoj, tijekom prošle godine upućivane su kritike zbog njenog, tobože, neslobodnog medijskog tržišta, sputanih novina i novinara, te uniformirane i od vlasti strogo kontrolirane javne riječi. Nasuprot takvim ocjenama stoji činjenica da je na medijskom tržištu Hrvatske u prodaji 528 različitih novinskih naslova: 5 dnevnika, 29 tjednika, 30 polumjesečnih izdanja, 65 mjesečnih i 399 ostalih, koje izdaju izdavači najvećim dijelom u privatnom vlasništvu. Prema nepotpunim podacima, taj je broj i znatno veći - govori se o 702 naslova iz domaćih tiskara, te čak 736 inozemnih izdanja iz petnaestak zemalja. Dio tih publikacija nesklon je hrvatskoj samostalnosti, ili blizak različitim protuhrvatskim strujama, što spomenute optužbe o takozvanoj kontroli medija čini bespredmetnima i pokazuje njihovu pravu narav, u službi dodatnog političkog pritiska na Hrvatsku, koji dolazi iz tradicionalno nam nesklonih međunarodnih krugova. Osim državne Hrvatske radio-televizije, u zemlji je 1995. djelovalo jedanaest TV postaja i 92 radio-postaje, (tridesetak više nego 1994). Na području elektronskih medija, u 1995. počelo je uvođenje dodjele koncesija TV i radio postajama, čemu su i međunarodni čimbenici, poput Vijeća Europe, i UNESCO-a, koji sustavno prate medije u RH, odali priznanje. (Hina - nastavlja se) msj/dm bn 151448 MET jan 96