ZAGREB, 23. prosinca (Hina) - Predsjednik Državnog sudbenog vijeća Ante Potrebica objavio je danas svoj odgovor na otvoreno pismo predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske Jadranka Crnića (od 18. studenoga).
ZAGREB, 23. prosinca (Hina) - Predsjednik Državnog sudbenog vijeća
Ante Potrebica objavio je danas svoj odgovor na otvoreno pismo
predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske Jadranka Crnića (od
18. studenoga).#L#
U odgovoru stoji:
"Molimo Vas za ispriku što, zbog održavanja kontinuiteta rada
Državnog sudbenog vijeća (DSV), sukladno zakonskim rokovima, nisam
mogao prije odgovoriti na Vaše pismo. Primio sam ga, naime, dva dana
prije održavanja sjednice DSV, koja je uzgred rečeno, sazvana prije
objavljivanja Vašeg pisma. Napominjem, da su od tada u tri tjedna
održane tri sjednice DSV, a 17. i 18. prosinca 1997. godine
prisegnule su sve imenovane osobe. Time su obavljena sva imenovanja
za koja je Ministarstvo pravosuđa obavilo administrativno-
tehničku pripremu. Tek nakon toga odgovornog i zahtjevnog posla bio
sam u mogućnosti pozorno pročitati Vaše otvoreno pismo i na njega
odgovoriti.
Moram odmah napomenuti, da sam neugodno iznenađen Vašim
zaključkom, da DSV ne izvršava odluke Ustavnog suda RH.
Žao mi je što mi u prilogu niste dostavili zapisnik sa sjednice
Ustavnog suda RH na koju se pozivate, a na kojoj se raspravljalo o
mjerama koje je potrebito poduzeti u svezi s razrješenjem ovog
pitanja. Razlog tome je što bi iz rasprave pojedinih članova
Ustavnog suda RH doznao više pojedinosti na koje bi se mogao
preciznije očitovati. Ovako mi preostaje samo neugodno
iščekivanje, koje će mjere Ustavni sud RH poduzeti na temelju
činjenica utvrđenih na navedenoj sjednici Ustavnog suda RH.
Obnašajući vrlo odgovornu dužnost predsjednika DSV štićenje
najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, a osobito
vladavine prava, uvijek sam držao svojom temeljnom obvezom, jer je
to izravno povezano sa časnom dužnošću koju obnašam. To znači da sam
u pojedinim slučajevima mogao samo drugačije tumačiti Ustav i
zakon, ali i tada ne na način kojim bi izbjegao izvršiti odluke
Ustavnog suda RH. Zbog toga i u odgovoru na Vaše otvoreno pismo,
ponovno moram, baš u interesu vladavine prava, izraziti drugačije
tumačenje članka 25. stavak 3. Ustavnog zakona.
Kada je u stavku 3. članka 25. Ustavnog zakona navedeno, da Ustavni
sud RH može odrediti i drugo tijelo kojem povjerava izvršenje
svojih odluka i da se to ovlaštenje proteže i na određivanje načina
izvršenja, siguran sam da zakonodavac nije mislio da Ustavni sud RH
ima ovlaštenje postupati protivno Ustavu i zakonu, u kojima su
određena tijela državne vlasti i njihova nadležnost. Naime, da je
to pravo zakonodavac dao Ustavnom sudu RH onda ne bi trebala uopće
postojati tijela državne vlasti. Drugim riječima u povodu svakog
povrijeđenog prava, fizičke ili pravne osobe obraćale bi se izravno
Ustavnom sudu RH, koji bi donio obvezatne i izvršne odluke. U
konkretnom slučaju, prema Vašem shvaćanju, Ustavni sud RH bi mogao
svojom odlukom povjeriti imenovanje sudaca i drugom tijelu državne
vlasti, pa čak i odrediti kakvu će odluku to tijelo donijeti,
odnosno koje suce će imenovati.
DSV je sva imenovanja provelo sukladno Ustavu, Ustavnom zakonu i
Zakonu o Državnom sudbenom vijeću. U izvršavanju odluka Ustavnog
suda RH postupalo je sukladno svojim ovlaštenjima, tako da su se
zakazivale sjednice DSV, čim su se za to ispunili svi potrbni
uvjeti.
U tom kontekstu, zbog ozbiljnosti Vaših optužbi, nije suvišno
kratko podsjetiti na zakonsku proceduru imenovanja sudaca, kako bi
javnost mogla nepristrano zaključiti tko koči proces imenovanja.
Na temelju članka 15. Zakona o Državnom sudbenom vijeću
administravno-tehničke poslove za DSV-e obavlja Ministarstvo
pravosuđa, odnosno ono objavljuje slodna mjesta na prijedlog
predsjednika suda, prima prijave kandidata, pribavlja mišljenja i
podatke o svim kandidatima od predsjednika suda i u roku od 30 dana
od isteka roka za podnošenje prijave dostavlja DSV-u listu
kandidata.
Dakle, tek nakon što Ministarstvo pravosuđa na naveden način obavi
administrativno-tehnički posao, odnosno stvori pretpostavke za
postupanje DSV, nastupaju ovlasti DSV da se sazove sjednica na
kojoj se raspravlja i odlučuje o imenovanjima.
Točno je da je Ustavni sud RH 29. ožujka 1995. godine ukinuo prvu
odluku DSV o imenovanju sudaca u Vrhovni sud RH koja je donesena 16.
veljače 1995. godine. Nije točno, kako navodite u svom otvorenom
pismu, da DSV 'unatoč proteku više od dvije godine i sedam mjeseci
od donošenja prve odluke Suda kojom je ukinuta odluka DSV ne postupa
u skladu s odredbama Ustavnog zakona'. DSV, naime, iako nije vezano
rokom, upravo zbog poštivanja odluke Ustavnog suda RH od 29. ožujka
1995. godine, ponovilo je već 27. travnja 1995. godine postupak,
odnosno drugi put raspravljalo i odlučivalo o imenovanju sudaca u
Vrhovni sud RH.
Niste kazali, da se pet odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,
navedenih u Vašem pismu (U-III-520/1995. U-III-530/1995, U-II-
534/1995, U-III-537/1995 i U-III-540/1995), koje su donesene 30.
studenog 1995., odnose na istu pravnu stvar, to jest na ukidanje i
druge odluke DSV o imenovanju sudaca u Vrhovni sud RH.
Konačno u svom otvorenom pismu niste kazali ni to, da je Ustavni sud
RH dva puta ukidao samo odluku DSV o imenovanju sudaca u Vrhovni sud
RH i da je samo to postupanje pred Ustavnim sudom RH obuhvatilo 23
podnositelja ustavnih tužbi, uz napomenu, da su pored njih, u
cijelom tom razdoblju uvažene još samo tri ustavne tužbe (12. i 26.
ožujka i 4. lipnja ove godine).
S obzirom da je DSV trebalo, prema rečenim odlukama Ustavnog suda RH
od 30. studenog 1995. godine, po treći put raspravljati i
odlučivati o imenovanju sudaca u Vrhovni sud RH, na temelju
mišljenja predsjednika Vrhovnog suda RH sukladno članku 8. Zakon o
sudovima, još 9. svibnja 1996. godine zamolio sam tadašnjeg
predsjednika Vrhovnog suda RH da nam takva mišljenja dostavi
istodobno s mišljenjima za kandidate koji su se javili na oglas
Ministarstva pravosuđa od 27. rujna 1995. godine ("Narodne
novine", br. 73/95), jer je tim oglasom na njegov prijedlog, prije
donošenja citirane odluke Ustavnog suda RH, oglašeno 13 slobodnih
mjesta sudaca u Vrhovni sud RH.
Čim je ministar pravosuđa dostavio DSV sve potrebne materijale (27.
listopada 1997.,) posebice listu kandidata i mišljenje
predsjednika Vrhovnog suda RH prema rečenom oglasu, odmah sam
sazvao sjednicu DSV na kojoj se već 20. studenog 1997. pod jednakim
uvjetima raspravljalo i glasovalo o svim aktualnim kandidatima za
suce u Vrhovni sud RH.
A kako se obavljao aministrativno-tehnički posao za imenovanje
sudaca u Vrhovni sud RH, ilustracije radi spominjem službeni dopis
ministra pravosuđa upućen 27. listopada 1997. godine DSV-u. Naime,
uz listu kandidata koji ispunjavaju uvjete za suce Vrhovnog suda
RH, ministar pravosuđa u tom dopisu, među inima, navodi:
,...Tadašnji predsjednik Vrhovnog suda RH dostavio je ovom
Ministrastvu dopis broj: Su-631-II/95 od 24. rujna 1996. godine
kojim traži poništenje rečenog oglasa.
Na temelju te inicijative ovo Ministarstvo poništilo je u Narodnim
novinama, broj 84/96 od 9. listopada 1996. godine oglas za slobodna
mjesta 13 sudaca Vrhovnog suda RH.
Međutim, ministar pravosuđa sukladno svojim ovlastima, odluku
Ministrstva o poništenju oglasa stavio je izvan snage...'
Budući da je obje odluke koje ministar pravosuđa spominje, on
osobno potpisao, nije mi ni danas jasno je li ministar bio u
protimbi s Ministarstvom pravosuđa ili sa samim sobom.
Podsjećam, da su u članku 3. Ustava RH taksativno navedene najviše
vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, a među njima i
vladavina prava.
Vi kao predsjednik Ustavnog suda RH u svom otvorenom pismu
prozivate DSV da vrijeđa 'jednu od najviših vrednota ustavnog
poretka - vladavinu prava'. Takav zaključak očito izvodite iz
činjenice, da je DSV u svom izjašnjenju u povodu ustavnih tužbi
izrazilo drugačiji pravni stav u tumačenju odredbe Ustava i
Ustavnog zakona koje se odnose na nadležnost Ustavnog suda RH.
Međutim, i pravnim laicima bi trebalo biti jasno da izražavajući
drugačiji pravni stav o tom pitanju, DSV nije osporilo nadležnost
Ustavnog suda RH, već je samo drugačije protumačilo određene
odredbe Ustava. Stoga se postavlja logično pitanje zašto Vi kao
predsjednik Ustavnog suda RH drugačije tumačenje ustavnih normi
ocjenjujete kao vrijeđanje najviše vrednote ustavnog poretka -
vladavine prava.
Prema shvaćanju DSV ova ustavna vrednota bila bi povrijeđena ako bi
DSV, kada uoči pogrešno tumačenje Ustava ili zakona, propustilo
ukazati na pogrešno tumačenje i na taj način dopustilo da zavlada
'nepravo'.
Vaše stajalište, da je i samo drugačije tumačenje Ustava i zakona -
vrijeđanje vladavine prava - upućuje nedvojbeno na zaključak, da u
Republici Hrvatskoj postoje i 'vladari nad pravom', kao ustavna
vrednota.
Za razliku od toga DSV zastupa stajalište skladnog odnosa među
državnim institucijama, gdje će različito tumačenje propisa
učvršćivati jednu od najvećih ustavnih vrednota - vladavinu prava,
kao temelj za razvijanje institucionalnih pretpostavki modernog
društvenog poretka. Zar i trodioba vlasti, kao najveća
civilizacijska i demokratska tekovina ne počiva na načelu
različitosti, a ne isključivosti".
(Hina) pp
231541 MET dec 97