4 VJESNIK-TKO SE PLAŠI PDV-KUKAVICA 17-2

Ž1=VJESNIK Ž2A=17. XII. 1997. Ž3=Tko se plaši PDV-a "Je li jedinstvena pedeveovska stopa od 22 posto uistinu tako šašava, hazarderska i u socijalnom smislu samouništavajuća kako tvrde sindikati, 'nezavisni' gurui gospodarske misli i dio medija? (...) Zašto je Vlada tako ustrajna u obrani PDV 'kvake 22' koja je pojedine Vladine dužnosnike gurnula na prag pravog medijskog mazohizma? Zar nije bilo jednostavnije uvesti, primjerice, još jednu, nižu stopu za naše dične hoteljere (koji, nesretni, ionako rade samo dva-tri mjeseca godišnje), pa onda i nultu za kruh, mlijeko, ulje i, naravno, novine (što bi možda i ojačalo Vladinu medijsku krvnu sliku) te za knjige koje se ionako ne prodaju Bog zna kako te od njih proračun i nema neke koristi?", pitanja su što ih u uvodu osvrta postavlja Vedran Kukavica i dodaje kako bi u tom slučaju Vlada postupila "po uzoru na ostale države i čitav bi možebitni rizik bio stvar nepripremljenosti hrvatskog gospodarstva na europsku praksu, umjesto da se tjera ovaj inat i uvodi, kako neki kažu, strašilo od PDV-a 'kakvog nema nigdje'". Ustvrdivši potom kako "stvar ne stoji baš tako", Kukavica pojašnjava: "Svođenje sustava na što manje stopa je fiskalni trend, ali također i podizanje visine stope (kao što se, primjerice, zbilo u Danskoj ili kao što upravo čini Theo Weigel u Njemačkoj). Poreznik voli široku osnovicu, a zazire od izuzeća i povlastica. Nije riječ samo o tomu da mu je tako lakše računati i da je sustav ubiranja poreza jeftiniji i djelotvorniji, već valja imati na umu i hrvatsku gospodarsku praksu u kojoj poduzetnici pokazuju malo interesa za zakone, ali zato rupe u zakonima poznaju napamet. Teško je i zamisliti što bi se sve provuklo kroz PDV popuste. (...) Čitav odgovor i čitava obrana jedne PDV stope je u onoj ministra financija Škegre kad kaže kako se 'porezima ne vodi socijalna politika'. I laik znade da visina poreza i općenito način njegova ubiranja neodvojiv od trošenja tih istih sredstava kroz proračun. Zato je nakaradno kad isti ljudi danas žele veći proračun za 1998., a dan kasnije bi smanjili stopu PDV-a i dopustili izuzeće komu god treba naivnošću francuske sobarice. Ako ne želimo tiskaru kuna i inflaciju ili strmoglavo inozaduživanje, onda valja smanjiti razinu socijalne zaštite, ritam obnove, plaće onima kojima je država poslodavac ili nešto drugo. Ili pristati da PDV krene u svom današnjem obliku. Treće mogućnosti nema. Kako nema političkog konsenzusa oko smanjivanja navedenih državnih troškova, preostaje uvođenje PDV-a koji je u sadašnjem obliku još prije tri godine protutnjio neopazice (?) kroz Sabor. (...) A za ovakav PDV će u Ministarstvu financija pronaći ne samo ekonomske i fiskalne razloge, već će mu pridodati i demokratičnost!? U Katančićevoj ulici, doduše, nećete čuti kako 'nije pošteno da pekari imaju velike kuće, a tekstilni radnici ni za kruh', ali jedna stopa svakako predstavlja oblik numeričke, porezne jednakosti. Država ne želi porezima voditi socijalnu politiku, ali odbija i mogućnost da njime usmjerava gospodarski razvoj", piše, uz ostalo, Kukavica. 170200 MET dec 97