NJEMAČKA/FR - PRIPREME ZA OSNIVANJE SVJETSKOG KAZNENOG SUDA

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER RUNDSCHAU Ž2=16. XII. 1997. Ž3=Upozorenje svim sudionicima u genocidu "Upozorenje budućim ratnim zločincima, sudionicima u genocidu i agresorima: u ljeto sljedeće godine bit će vjerojatno osnovan stalni svjetski kazneni sud. Ono što je dugo smatrano utopijom trebalo bi uskoro postati stvarnost. Sredinom studenoga Glavna skupština UN-a prihvatila je poziv Italije da na diplomatskoj konferenciji osnuje međunarodni kazneni sud. Osnivačka skupština bit će održana od 15. lipnja do 17. srpnja 1998. u Rimu. Sredstva iz posebnog fonda UN-a trebala bi omogućiti sudjelovanje i najsiromašnijih zemalja. Pripremni odbor sastao se ovih dana u New Yorku radi obavljanja posljednjih priprema. Izrađen je nacrt statuta. Iako su neki od ukupno 60 članova još sporni, nijedna vlada nema ističe više načelne prigovore naddržavnoj instanci koja bi trebala kažnjavati teške povrede čovječnosti i svjetskog mira. Najviša predviđena kazna: doživotni zatvor. Novo 'svjetsko pravo' ograničeno je zasada na četiri kategorije: genocid, teške ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i napadačke ratove. Svjetski kazneni sud nije zamišljen kao zamjena za nacionalne sudove već kao njihova dopuna. U Kambodži, Ruandi, Bosni i Hercegovini i Somaliji nasilje je rezultiralo slomom kaznenopravnog sustava. U ostalim zemljama sudovi ne funkcioniraju zbog upletenosti lokalnih moćnika. Ta rupa kroz koju su se uspjeli provući polit-zločinci poput Pola Pota, Idija Amina ili Sadama Huseina trebala bi biti začepljena. Planirani svjetski sud nema nikakve veze s Međunarodnim sudom u Den Haagu koji je Liga naroda osnovala 1920., a Ujedinjeni narodi oživili 1945. Taj se sud bavi samo sukobima među državama koje su spremne dragovoljno prihvatiti arbitražu u međusobnom sukobu. Haaški suci ne mogu osuđivati pojedince, čak i ako je riječ o najgorim ratnim zločincima. Europska unija i njezina 41 članica-istomišljenica nalaze se među inicijatorima svjetskog kaznenog suda. U članku, napisanom za 'Novi pravnički tjednik', njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel napisao je sljedeće: 'Valja prekinuti začarani krug bezakonja. Ako počinitelji najtežih zločina ostaju nekažnjeni, ubojstvo i mučenje ne predstavljaju više nikakav rizik. Takvo stanje stvari izaziva nove zločine i nepodnošljivo je i demoralizirajuće za preživjele i sve koji čeznu za pravdom'. Napori usmjereni na stvaranje nezavisnog i nepristranog svjetskog kaznenog suda stari su gotovo 80 godina. Nakon završetka Prvoga svjetskog rata, član 227 Versailleskog sporazuma predviđao je izvođenje njemačkoga cara Wilhelma II. pred sud. Willhelm je trebao odgovarati za 'najtežu povredu međunarodnog morala i svetosti sporazuma'. Drugim riječima, posrijedi je bila odgovornost za rat. Od suđenja nije bilo ništa jer je Nizozemska odbila izručiti bivšeg cara. Tri godine nakon završetka Drugoga svjetskog rata UN uvrstili su u svoju Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju genocida odluku o osnivanju međunarodnog kaznenog suda. No, ta je odluka ponovno ostala tek mrtvo slovo na papiru. G. 1946. sile pobjednice obračunale su se s njemačkim i japanskim ratnim zločincima u nuernberškim i tokijskim sudskim procesima. Uslijedio je 'hladni rat'. U epohi gulaga i 'klasne pravde' naddržavni sud bio je potpuno nezamisliv. Kraj sukoba Istoka i Zapada razbistrio je duhove. Nužnost djelotvornijeg sustava međunarodnog pravosuđa, koji je u prvom redu trebao imati zastrašujući učinak, bila je sve očiglednija. Irački napad na Kuvajt pokazao je da međunarodni napadački ratovi još nisu prošlost. Nakon rata u Zaljevu dogodili su se oružani sukobi i 'etnička čišćenja' na Balkanu te genocid na afričkim velikim jezerima. Osnivanje posebnih sudova za područje bivše Jugoslavije i za Ruandu bilo je prvi korak na putu prema osnivanju svjetskog suda. Godine 1994. glavna skupština UN osnovala je pripremni odbor. Za njegova je predsjedatelja izabran nizozemski diplomat Adriaan Bos. Odbor se oslonio na odgovarajuće pripreme povjerenstva UN-a za međunarodno pravo, koje je već od 1992. g. radilo na statutima međunarodnog suda. No, prvi nacrt nije dobio potporu mjerodavnih država - Sjedinjenih Država, Rusije i Kine - koje su ionako bile nepovjerljive prema cijelom tom projektu. Pravo je malo čudo što je u kratkom razdoblju nastupila tako temeljita promjena stajališta. Po trenutačnom stanju pregovora međunarodni kazneni sud trebao bi stupiti u akciju u slučaju nesposobnosti ili nespremnosti državnih sudova da kažnjavaju teške zločine koji su u djelokrugu svjetskog prava. Ono, između ostalog, obuhvaća povrede Ženevskih konvencija iz 1949. i dodatne protokole iz 1977. godine - drugim riječima, povrede humanitarnog međunarodnog prava. Tužitelj kaznenoga suda bio bi ex officio ovlašten pokretati istragu na vlastitu inicijativu. Kina se zadnja prestala opirati tim dalekosežnim prijedlozima. Kineski predstavnik Duan Jielong zahtijeva danas samo da kompetencija međunarodnog kaznenog suda bude i dalje ograničena na zločine koji već spadaju pod međunarodno običajno pravo. Zločin agresije mora prvo biti jasno definiran, kazao je Duan, dodavši da će Kina poduprijeti svaki prijedlog koji s jedne strane štiti nezavisnost suda a s druge odražava posebnu ulogu Vijeća sigurnosti UN-a Uloga Vijeća sigurnosti UN-a najveći je preostali kamen smutnje na putu prema međunarodnom kaznenom sudu. Neke velesile zahtijevaju i dalje da Vijeće sigurnosti 'nadzire' sud. Na taj bi način svaka od ukupno 5 stalnih članica vrhovnog tijela UN koje imaju pravo na veto mogla štititi sebe i svoje prijatelje od suđenja. No, takva je povreda načela ravnopravnosti neprihvatljiva za većinu država. Kinkel također naglašava 'nužnost očuvanja sudačke nezavisnosti kaznenog suda u odnosu prema političkom utjecaju država ili čak Vijeća sigurnosti UN-a'. U New Yorku se danas nazire kompromis - proces koji pokrene nezavisni svjetski sud moći će blokirati samo većina u Vijeću sigurnosti, uključujući njegove stalne članice. Takav kolektivni veto pretpostavljat će suglasnost SAD-a, Rusije, Kine, Francuske i Velike Britanije - bit će to prava zapreka jednostranoj zloupotrebi moći", zaključuje Pierre Simonitsch, dopisnik lista iz Ženeve. 170200 MET dec 97