ŠVICARSKA/NZZ - 13. XII. GODIŠNJICA DAYTONA I BONNSKA KONFERENCIJA

Ž4=ŠVICARSKA Ž1=NEUE ZUERCHER ZEITUNG Ž2=13. XII. 1997. Ž3=Superman na Balkanu "Od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma prošle su dvije godine. Nakon tog događaja u Bosni nije zavladao mir već samo primirje. I to je nešto - međunarodna je zajednica pod vodstvom Amerikanaca uz angažman Stabilization Force (SFOR; zasada još broji 30 tisuća vojnika) uspjela suzbiti rat koji je prouzročio protjerivanje i istrebljivanje naroda. Osim toga, ciljano razoružavanje i naoružavanje stvorilo je između tri sukobljene strane približnu ravnotežu straha, sprječavajući nove napade. Time su ostvareni važni vojni aspekti mirovnog sporazuma. No, provedba civilnih aspekata zapinje. Riječ je o izgradnji zajedničkih državnih institucija, obnovi gospodarstva, ponovnom naseljavanju izbjeglica i izručenju ratnih zločinaca u Den Haag. Doduše, glasnogovornici međunarodnih organizacija često izvješćuju o 'dramatičnim' uspjesima' ali posrijedi je samoobmana. Naznake smanjenja političke napetosti i povećanoga gospodarskog rasta još su rijetke i slabašne, kao što jasno nagovješćuje i zaključna izjava nedavne konferencije o Bosni, održane u Bonnu. Zašto je tako i što učiniti? Glavni je problem Bosne vjerojatno činjenica da ratni zločinci i dalje na visokim i najvišim položajima diktiraju politička zbivanja: riječ je o ljudima koji su izazvali rat, a danas izvlače korist iz situacije stvorene tim ratom. Takvi ljudi nisu zainteresirani za uspostavu mira. Neki od njih na javnoj su tjeralici Međunarodnoga suda u Den Haagu, a neki na tajnom popisu. Objava svih imena pozitivno bi utjecala na političku higijenu u Bosni. Već dvije godine ističu se zahtjevi za udaljavanjem optuženih s političke pozornice. Hrvatska je strana uistinu izručila većinu tih ljudi, a ostale negativno obilježene figure nestale su iz javnosti - doduše, samo zato što je Washington podvrgnuo Zagreb snažnom pritisku. Srpska strana to nije učinila. Beograd je neprekidno izložen pritisku - uzalud. Takvo bi stajalište promijenila samo NATO-ova akcija uhićenja. Takva akcija predstavlja, doduše, rizik u prvom redu za civilno osoblje međunarodnih i vladi bliskih organizacija, ali ni status quo nije posve neopasan. Mišljenje mjerodavnih gospodara bosanske politike vjerno odražavaju mediji pod njihovim nadzorom. Televizijski gledatelji i slušatelji radija već su godinama izloženi lavini mržnjom obojene propagande - to se ponajviše odnosi na srpske, dijelom i na hrvatske, a ponajmanje na bošnjačke radio i tv-postaje. Propaganda se ukorijenila u glavama ljudi; treba polaziti od pretpostavke da mnogi nisu spremni zajedno živjeti s pripadnicima drugih etničkih skupina te da stoga odbijaju zajedničku državu. Na tu pretpostavku upućuju i uspjesi nacionalističkih stranaka na svim dosad provedenim izborima, koji su ratnim poglavicama čak pružili i demokratsku legitimaciju. Blokadom nekolicine radio i tv-odašiljača NATO je pokušao isključiti propagandu prožetu mržnjom. No, takva cenzura ne može promijeniti raspoloženje među stanovništvom. Taj će cilj prije biti postignuti podupiranjem alternativnih medija, ali uspjeh te metode zahtijeva puno vremena i novca. Ovotjedna bonnska konferencija navijestila je mogućnost namjesničkog zakonodavstva posredstvom vrhovnoga koordinatora ne budu li bosanski političari u danom roku mogli riješiti određene probleme. Riječ je zasad još samo o jednostavnim tehničkim pitanjima kojima je, doduše, pripisano simboličko značenje - primjer su jedinstvene automobilske oznake za cijelu zemlju. Time je Bosna prilično otvoreno proglašena protektoratom. Taj je potez dosad izbjegavan, ali je nestrpljenje u međuvremenu toliko poraslo da je ipak povučen. No, takozvana 'međunarodna zajednica' zapravo je od samo početka u Bosni nastupala kao gazda; njezini su eksponenti izdavali zapovijedi i potom se redovito čudili što nisu točno ispunjene. Za neuspjehe su dijelom krivi i sami diplomati, a ne samo tvrdoglavi partneri bosanskih strana. S jedne su strane samopostavljeni rokovi pretijesni - ne treba očekivati da će nakon strašnog rata odmah posvuda ponovno zavladati mir i prijateljstvo. S druge se strane stranci pretjerano ne trude saslušati domaće stanovništvo. Ljude često nitko i ne pita za mišljenje. Stoga su nesporazumi neizbježni - čak i kada dobra volja postoji na obje strane. Dakle, Vijeće za uspostavu mira (PIC) prijeti danas neposlušnima uskraćivanjem financijske pomoći. Doduše, republika srpska ni dosad nije dobila gotovo nikakvu novčanu pomoć te joj međunarodna zajednica nema što uskratiti. Strategija izgladnjivanja - prosječan je mjesečni dohodak oko 40 njemačkih maraka (...) - nije na tom području rezultirala promjenom političkog vodstva. Posljedice su zapravo kontraproduktivne: budući da ljudi nemaju nikakvu gospodarsku perspektivu, ne mogu ni razvijati nove političke perspektive. To se odnosi i na brojne izbjeglice u cijeloj Bosni čija je egzistencija u osjetljivim prilikama zapravo provizorna; ti su ljudi glavni teret rata. Po Daytonskom sporazumu izbjeglice bi se trebale vratiti u svoja nekadašnja prebivališta. No, nacionalistički političari svih blokova sustavno sprječavaju ponovno naseljavanje prognanika. Dvije godine nakon Daytona postaje jasno da problem Bosne ne može biti riješen u vremenskom okviru od nekoliko godina. Vojna stabilizacija zahtijeva daljnju nazočnost NATO-a, pri čemu je vjerojatno moguće sukcesivno smanjivanje broja vojnika. Početak procesa obnove u civilnoj sferi zahijeva u prvom redu uhićenje možebitnih ratnih zločinaca i njihovo odvođenje u Den Haag. Nakon razbijanja njihovih mafijaških struktura, stvorenih tijekom rata u politici i u gospodarstvu, postojat će i povoljniji izgledi za gospodarsku obnovu", smatra novinar. 150208 MET dec 97