FRANCUSKA,LE MONDE,6.12.1997.,KINKEL I VEDRINE U SARAJEVU

Ž4=FRANCUSKA Ž1=LE MONDE Ž2A=6. XII. 1997. Ž3=Napetosti između zajednica u Bosni brinu Francusku i Njemačku List donosi napis o sarajevskom susretu dvojice ministara vanjskih poslova - njemačkog Klausa Kinkela i francuskog Huberta Vedrinea: "Više je razloga što su njemački i francuski ministar vanjskih poslova zajedno došli u Sarajevo: francusko-njemačka pogodba koja je uvijek dobro došla; očitovanje jednakog stajališta Bonna i Pariza kada je riječ o Bosni; nada da će istodobni pritisak pomoći stvaranju jedinstvene Bosne i Hercegovine. Glede prve točke, dan koji su Hubert Vedrine i Klaus Kinkel, četvrtak 4. XII., posvetili bosanskoj prijestolnici, bio je uspješan. Trebalo je 'učiniti nešto' na francusko-njemački način, kažu na obje strane, i ministri su došli na zamisao da zajedno otputuju. Pitanje je bilo kamo. U Afriku? Opasno. Bliski Istok? Prerano. Bosna je bila dobro područje. Nakon velikih nesuglasica koje su označile početak rata u bivšoj Jugoslaviji, Francuska i Njemačka su pokazale 'pravu povezanost' (Hubert Vedrine) od Juppe-Kinkelova plana 1993. koji nije daleko od Daytonskih sporazuma. Dvojica su ministara, dakle, poduzeli mnoge korake: posjet francusko-njemačkoj brigadi u sarajevskom predgrađu, polaganje vijenaca u čast francuskih i njemačkih vojnika palih za mir, zajednička konferencija za tisak... Hubert Vedrine i Klaus Kinkel istu su poruku prenijeli članovima zajedničkoga bosanskohercegovačkog predsjedništva Hrvatu Krešimiru Zubaku, Srbinu Momčilu Krajišniku i Bošnjaku Aliji Izetbegoviću, s kojima su razgovarali najprije pojedinačno, a zatim sa svima zajedno: međunarodne će vojne snage ostati nazočne u Bosni i nakon lipnja 1998., kada završava sadašnji mandat SFOR-a, a te bi snage trebali činiti Europljani, Amerikanci i Rusi. No to jamstvo ne može dugoročno zamijeniti provedbu civilnog dijela Daytonskog sporazuma od triju zajednica. U svezi s time, dvojica su ministara utvrdila da nije bilo velikog napretka. Klaus Kinkel je upozorio na česte slučajeve onemogućavanja rada zajedničkih ustanova koji bi se morali riješiti prije susreta zemalja donatora u Bonnu s početkom sljedećega tjedna. Slično je s novcem, zastavom, putovnicama, automobilskim pločicama, kao i unutarnjim poslovnikom, ministarskoga vijeća. Njemački je ministar nastojao na obvezama koje su potpisnici Daytonskog sporazuma preuzeli glede povratka izbjeglica - pitanje koje je posebno osjetljivo za Njemačku u kojoj još uvijek boravi trista tisuća izbjeglica. Jesu li čuli Klausa Kinkela i Huberta Vedrinea? Trojica članova zajedničkog predsjedništva obećala su da će se tim pitanjima pozabaviti na susretu koji je održan dok su dvojica ministara još bili u Sarajevu. Bez rezultata. Treba doista biti optimist da bi se povjerovalo kako će se do početka sljedećeg tjedna postići dogovor oko rada ministarskog vijeća... Bonnska bi konferencija trebala odlučiti o davanju većih ovlasti visokom predstavniku Carlosu Westendorpu koji bi, prema šefu njemačke diplomacije, mogao odlučivati ako zajedničko predsjedništvo ne bude ispunjavalo svoje obveze. Prijetnji Hubert Vedrine dodaje 'razuman spoj pritiska, nagovaranja i uvjetovanja'. Momčilo Krajišnik se čini 'manje agresivan' nekima koji ga odavno poznaju; Biljana Plavšić, predsjednica republike srpske, koja je prvi put došla u Sarajevo otkako je počeo rat, činila se 'otvorenijom'. Rezultati izbora u srpskom entitetu mogli bi joj dati malo više manevarskog prostora nego Radovanu Karadžiću. Ako nitko ne bude imao većinu, što je vjerojatno, Socijalistička partija bliska Slobodanu Miloševiću, mogla bi imati presudnu ulogu. To su neznatne razlike. U biti, Nijemci i Francuzi mogli su samo gorko zaključiti: vođama triju zajednica koji su nacionalisti, u većoj ili manjoj mjeri potvrđeni na izborima, nedostaje želja da žive zajedno. Različiti prigovori koji su bili upućeni dvojici ministara isticali su proturječnost međunarodne zajednice koja se očituje za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a pomaže onima koji je žele uništiti. Njezini su predstavnici pozvani u Bonn i Pariz kako bi potanje obrazložili svoja stajališta. Klaus Kinkel i Hubert Vedrine obećali su 'raznovrsniju i manje centraliziranu' međunarodnu pomoć. (...) Klaus Kinkel je također bio otvoren i kada je riječ o ratnim zločincima, te je predložio srpskom predstavniku u zajedničkom predsjedništvu da plati Radovanu Karadžiću kartu za Den Haag. Hubert Vedrine je, ne izgovarajući ime bivšeg vođe bosanskih Srba, rekao da se mora suditi svim ratnim zločincima." 080205 MET dec 97