DOKUMENTI: IZVJEŠĆE GLAVNOG TAJNIKA UN-A O UNTAES-U

WASHINGTON, 6. prosinca (Hina) - Objavljujemo izvješće glavnog tajnika UN-a o UNTAES-u u cijelosti - neslužbeni prijevod s engleskog. S/1997/953 4. prosinca 1997. IZVJEŠĆE GLAVNOG TAJNIKA O PRIJELAZNOJ UPRAVI UJEDINJENIH NARODA ZA ISTOČNU SLAVONIJU, BARANJU I ZAPADNI SRIJEM I. UVOD 1. Sadašnje izvješće podneseno je slijedom zahtjeva Vijeća sigurnosti navedenog u izjavi njegova predsjednika od 20. listopada 1997. (S/PRST/1997/48) da izvijestim o svim aspektima relevantnim za mirnu reintegraciju regije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema (koju će se u tekstu nadalje nazivati regijom) do početka prosinca. Ono obuhvaća korake koji su u tom pogledu poduzeti od mojega posljednjeg izvješća od 2. listopada 1997. (S/1997/767). Ovo izvješće također sadrži moje preporuke za buduću ulogu Ujedinjenih naroda u regiji. II. NAPREDAK U INTEGRACIJI 2. Vijeće sigurnosti, u izjavi svojeg predsjednika od 20. listopada, pozdravilo je nekoliko nedavnih pozitivnih akcija hrvatske Vlade i pozvalo ju je da hitno postigne daljnji napredak na otvorenim pitanjima kako bi u potpunosti ispunila svoje obveze i stvorila uvjete za uspješan dovršetak Prijelazne uprave Ujedinjenih naroda za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES). U razdoblju o kojem se izvještava hrvatska je Vlada pokazala više političke volje za uspješno dovršavanje reintegracije i uložila je veće napore u ispunjavanje obveza. Postignut je znatan napredak, iako sve obveze nisu ispunjene. Neke se obveze očito ne mogu potpuno provesti unutar dvogodišnjega prijelaznog razdoblja, predviđenog Temeljnim sporazumom od 12. studenoga 1995. (S/1995)951, aneks), i ponašanje Hrvatske na nekim drugim područjima može se mjeriti jedino nakon nekog vremena. 3. Treba se podsjetiti da je Vijeće sigurnosti uspostavilo UNTAES rezolucijom 1037 (1996) od 15. siječnja 1996., kao odgovor na zahtjev strana potpisnica Temeljnog sporazuma za međunarodnim snagama za održavanje mira i sigurnosti i za pomoć u provedbi Temeljnog sporazuma kroz prijelazno razdoblje od najviše dvije godine. Prijelazno će razdoblje završiti 15. siječnja 1998. 4. Glavne su zadaće UNTAES-a bile pomoć u demilitarizaciji regije; olakšavanje, zajedno s Uredom visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), dobrovoljnog i sigurnog povratka izbjeglica i prognanika; reintegracija civilne uprave i javnih službi; uspostava privremenih policijskih snaga; suradnja s Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju; organizacija izbora; nadzor poštivanja najviših standarda ljudskih prava i promoviranje ozračja povjerenja među svim lokalnim stanovnicima. 5. Analiza protekle dvije godine pokazuje da uspjeh UNTAES-a u cijelom procesu reintegracije predstavlja pozitivan presedan za mir na prostoru cijele bivše Jugoslavije. UNTAES je pružio potrebnu stabilnost koja je omogućila Hrvatskoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji da normaliziraju svoje odnose i sklope bilateralne sporazume uz sve jaču suradnju, uključujući režim 'mekih granica' i ponovnu uspostavu gospodarskih i prometnih veza. To je ključno za puni gospodarski razvitak podunavskoga graničnog područja. UNTAES je također osigurao da događaji na njegovu području nemaju negativan učinak na stanje u Bosni i Hercegovini. 6. Unutar područja UNTAES-a nije bilo velikog odljeva novih izbjeglica iz regije i reintegracija je bila mirna. Demilitarizacija je bila dovršena 20. lipnja 1996. Prijelazne policijske snage uspostavljene su 1. srpnja 1996. Politički i insitucionalni okvir za reintegraciju civilne uprave i javnih službi bio je dovršen. Lokalni i regionalni izbori provedeni su uspješno 13. i 14. travnja 1997. Sveukupno, koncept dvosmjernog povratka prognanih osoba i izbjeglica pokazan je u praksi krajem 1997., kada se oko 6000 Hrvata i 9000 Srba vratilo svojim kućama. To je veliko postignuće za koje bi mnogi prije dvije godine mislili da je malo vjerojatno da će se dogoditi u tom vremenskom okviru. Čvrsta suradnja s Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju dovela je do uspješne ekshumacije masovne grobnice u Ovčari i uhićenja optuženoga ratnog zločinca. Dokazi održavanja lokalnog povjerenja pokazani su relativno malim brojem ljudi (oko 10 posto od procijenjenih 130.000 stanovnika) koji su odabrali emigrirati iz Hrvatske. 7. UNTAES je, kako bi pružio uvjeravanja i pripremio lokalno stanovništvo za puni prijenos ovlasti, tijekom cijeloga svojeg mandata vodio politiku javnih pregovora o sporazumima s hrvatskom Vladom o provedbi njezinih obveza i jamstava nakon UNTAES-a. Lista od 27 sporazuma koji su na snazi, s 27. studenoga, pojavljuje se u aneksu I. Zajedno s odredbama hrvatskog Ustava - ti sporazumi, za koje je hrvatska Vlada preuzela odgovornost pred međunarodnom zajednicom, pružaju sveobuhvatni politički i institucionalni okvir jamstava koja će, ako se potpuno provedu, omogućiti ljudima u regiji da slobodno uživaju svoja prava i obveze kao ravnopravni državljani Hrvatske. Njihova provedba ovisi o političkoj volji Vlade kao i o mudrosti i energiji političkog vodstva Srba. Dok je ponekad bilo tvrdoglavosti, opstrukcije ili inertnosti s obje strane, u protekla 22 mjeseca mnogo je tog otpora prevladano, suradnja je uspostavljena i provedba obveza je uznapredovala. Kao što se kasnije izvještava, do kraja studenoga znatno poboljšanje u suradnji i ponašanju Hrvatske postalo je očito na gotovo svakom ključnom području. Nacionalno pomirenje .................... 8. Nacionalno je pomirenje ključni čimbenik u konačnom uspjehu mirne reintegracije. Nakon ustrajnog ohrabrivanja prijelaznog upravitelja, Vlada je 2. listopada prihvatila sveobuhvatni program nacionalnog pomirenja i 9. listopada imenovala je multietnički Nacionalni odbor za praćenje ostvarivanja Programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života, kojim predsjedava zamjenica predstojnika predsjednikova ureda, radi provođenja programa radom kroz regionalne, općinske i lokalne odbore za pomirenje. Program poziva na veću toleranciju u svim oblicima života i ide za olakšavanjem dvosmjernog povratka prognanika. 9. Odbor je radio energično i predano. Pokrenuo je sastanke s predstavnicima nacionalnih medija, vjerskim vođama i nevladinim organizacijama kako bi poticao umjerenost i potporu pomirenju. Postignut je dobrodošao napredak u medijskom pokrivanju Srba u Hrvatskoj. Dvije trećine lokalnih odbora za pomirenje sada je uspostavljeno. UNTAES, što se njegova dijela tiče, pridonio je pomirbi organizirajući nekoliko profesionalnih seminara o pomirbi i razrješenju sukoba uz međunarodnu donatorsku pomoć. Uspostava lokalne uprave ------------------------ 10. Od listopada su dvije glavne hrvatske i srpske političke stranke uložile intenzivne napore na uspostavi potpuno funkcionirajućih lokalnih općina. Konstruktivne inicijative uključuju uspostavu ureda u Vukovaru za više srpske i hrvatske dužnosnike, otvaranje privremenih smještaja u Vukovaru kako bi se omogućilo dužnosnicima da žive i rade u regiji i uspješno održavanje treće sjednice skupštine grada Vukovara 23. listopada nakon mjeseci neslaganja. Otpuštanje jednoga moćnog, ali opstruktivnoga lokalnog županijskog vođe poslalo je najjasniju poruku svim lokalnim hrvatskim dužnosnicima da provode politiku Vlade. Instrukcije za raspuštanje svih institucija 'u egzilu' su izdane, no nisu potpuno provedene. 11. Ipak, funkcioniranje lokalnih vlasti ostaje nekompletno na važnim financijskim i pravnim područjima; većina općina ne može pružati osnovne komunalne usluge jer nisu primile dovoljno sredstava; samo polovica njih dovršila je planove gospodarske obnove; i granice novih općina, povučene prije travanjskih izbora, nisu ozakonjene stvarajući dvojbe o njihovu opstanku nakon UNTAES- ova mandata. Te se teškoće mogu vladinom akcijom riješiti brzo; za druge, kao što je glatko funkcioniranje sporazuma o podjeli vlasti između glavnih hrvatskih i srpskih političkih stranaka i doživljaj političke marginalizacije od strane mnogih srpskih lokalnih dužnosnika, trebat će vremena i da se ukorijeni pomirba. Uspostava političkih institucija -------------------------------- 12. Uspješan rad srpskih predstavnika u hrvatskim institucijama u post-UNTAES razdoblju bit će ključan za dobrobit njihova biračkog tijela. Okvir za sveobuhvatno zastupanje Srba, koji se sastoji od Zajedničkog vijeća općina, Samostalne demokratske srpske stranke, Srpskoga narodnog vijeća i četiri pomoćnika ministara i dva viša savjetnika, postoji već nekoliko mjeseci. Lokalni srpski predstavnici postali su sve aktivniji, no njihova je učinkovitost ometena pomanjkanjem stručnosti, financija i potpore. Zajedničko vijeće općina još nije dobilo obećanu vladinu novčanu pomoć i nije se sastalo s predsjednikom Franjom Tuđmanom, kao što su zatražili, u skladu s jamstvima sadržanim u pismu hrvatske Vlade od 13. siječnja 1997. (vidi S/1997/27, aneks). Srpskim pomoćnicima ministara koriste međunarodni programi izobrazbe. Puna učinkovitost srpskih predstavnika zahtijevat će dobru volju i strpljenje hrvatskih vlasti, odlučnost samih Srba i pomoć međunarodne zajednice u praktičnoj izobrazbi i stjecanju stručnosti. 13. Ponašanje Srba u planiranju dugoročne uspostave lokalnih medija na srpskom jeziku bilo je razočaravajuće. Konačno je ostavljeno UNTAES-u da pregovara o sporazumu koji će omogućiti nastavak emitiranja četiri lokalne srpske radiopostaje i dnevni televizijski program vijesti, za što postoji međunarodna pomoć. Sada je na lokalnim vlastima da dovrše konačne sporazume s hrvatskim državnim radijom i televizijom. Integracija javnih službi i poduzeća -------- --------------------------- 14. Uz vrlo malo iznimaka, u kojima su tehnički pregovori uznapredovali, sve javne službe i poduzeća su reintegrirana. Ministarstva su uglavnom ispunila obveze prema proporcionalnoj zastupljenosti u zapošljavanju, iako su državna poduzeća na svim razinama bila spora i ponekad nevoljna da Srbima daju ugovore o stalnom radnom odnosu. Neke općine, posebice one 'u egzilu' također su bile nevoljne ispuniti obveze prema zapošljavanju. Dogovoren je paket otpremnine za bivše zaposlenike koji nisu zaposleni kao hrvatski javni službenici, a imali su na to pravo. 15. Nedavno je postignut napredak u osjetljivim područjima reintegracije zdravstvenog i školskog sustava. Ministar zdravstva suglasio se 15. studenoga osigurati ugovore od jedne godine onomu srpskom medicinskom osoblju koje mora proći državne medicinske ispite prije izdavanja trajnih ugovora o radu. Također je dogovoreno s Ministarstvom znanosti i tehnologije da će Hrvatska snositi troškove 'nostrifikacijskog' procesa potrebnog za priznavanje drugih kvalifikacija i da će proces biti dovršen ne kasnije od 10. siječnja 1998. Ministar zdravstva također se složio osigurati zdravstvenu uslugu svim stanovnicima u regiji bez obzira na to imaju li ili ne hrvatske zdravstvene iskaznice. Ostaje vidjeti hoće li to biti potpuno poštivano u slučaju izbjeglica i onih kojima je uskraćeno hrvatsko državljanstvo. Srbi su također zabrinuti zbog toga što proporcionalna zastupljenost na višim položajima nije postignuta i što bi planirana velika racionalizacija medicinskog osoblja mogla biti provedena na diskriminirajući način. 16. Mogućnost da srpski građani školuju svoju djecu na srpskom jeziku i kulturi bit će odlučujući čimbenik u njihovoj spremnosti da ostanu te čimbenik hrvatske predanosti međunarodnim standardima manjinskih prava. Vrijedno je dubokog žaljenja da je provedba sporazuma o izobrazbi bila početno nezadovoljavajuća i da je stvorila napetost i previranja na lokalnoj razini. Tek je nakon polovice studenoga počela provedba sporazuma o uporabi manjinskih jezika, dodjela položaja ravnatelja, obnova ugovora za predavače čiji dokumenti još nisu priznati i isporuka knjiga na ćirilici. Hrvatsku se Vladu potiče da posveti posebnu pozornost tom još uvijek osjetljivom području. Jednaki tretman u pružanju usluga državnih službi i javnih djelatnosti ---------------------------------------------------- 17. Nakon šest godina etničkog sukoba, šteta na infrastrukturi i gospodarske izolacije, trenutačne potrebe za odgovarajućim uslugama socijalne zaštite u regiji su velike. Oko 13.000 stanovnika sada redovito prima punu ili djelomičnu mirovinu, no oko 2400 zahtjeva još čeka. Nedavno preuzete obveze, koje znače da bi prognanici mogli aplicirati i dobiti mirovine i socijalnu zaštitu u regiji i da bi se razdoblje od 1991. smatralo obuhvaćenim pravom na mirovinu, trebale bi, ako se potpuno provedu, riješiti mnoge probleme. Raspoloživost socijalne pomoći polako se poboljšava. Korisnici su počeli dobivati male jednokratne hitne isplate u iščekivanju određivanja njihove redovite mjesečne pomoći koja čeka provedbu novog zakona u siječnju 1998. Naknade za nezaposlenost ostaju problematične. Zahvaljujući strogim propisima, samo se oko 80 pojedinaca kvalificiralo za naknade za nezaposlenost u regiji velike nezaposlenosti. Nijedna nije isplaćena. Gospodarska reintegracija ----------------------- 18. UNTAES je postigao institucionalnu gospodarsku reintegraciju regije, no - zbog tehničkih, pravnih i moguće političkih razloga, nije bilo napretka u gospodarskom oživljavanju. S iznimkom poljoprivrede, koja je ometena postavljenim minama, gospodarstvo stagnira, nezaposlenost uzima maha, a poduzeća u prijašnjemu društvenom vlasništvu su bezuspješna. Izravni su troškovi uklanjanja ratnih šteta, procijenjeni na 1,2 milijarde američkih dolara, iznad trenutačnih mogućnosti Vlade. Obećana međunarodna pomoć od 38 milijuna dolara tek se treba ispuniti i Vlada tek treba razviti gospodarski paket za ohrabrivanje ulaganja i da kreditnim programima obuhvati Srbe u regiji, ukljućujući iskorištavanje sredstava koja je međunarodni donator već osigurao za tu svrhu. Proces privatizacije, koji se odvija u ostalom dijelu Hrvatske posljednjih pet godina, ovdje je tek na početku, uz zabrinutost temeljenu na nedavnim dokazima da će gospodarska racionalizacija i u državnim i u privatnim poduzećima biti provedena diskriminatorno protiv Srba. Dok privatizacija teče, hrvatska bi poduzeća trebala voditi računa o mnogim gospodarskim prednostima multietničke radne snage u tomu graničnom području. Povratak prognanika i izbjeglica -------------------------------- 19. Hrvatske statistike pokazuju da se od travnja u svoje domove diljem Hrvatske vratilo oko 9000 Srba i 6000 Hrvata. Od svibnja se nikakva nasilna djela nisu dogodila u područjima povratka, no ekonomska i socijalna situacija prognanika je mračna. Brzina budućih kretanja je usporena trima glavnim čimbenicima: pravnim i financijskim zaprekama povratu imovine; nerealnim rokovima vlasti za podnošenje zahtjeva Srba za pomoć u obnovi i otezanjem u vladinom financiranju obnove srpskih kuća; te neizvjesnom ekonomskom i socijalnom situacijom u područjima potencijalnog povratka. U dodatku, teški zimski uvjeti značit će da se iduće razdoblje većeg povratka neće dogoditi do proljeća 1998. Rad UNHCR-a u suradnji s UNTAES-om bio je ključan u pomoći Vladi na pitanju dvosmjernog povratka. Nastavak uloge UNHCR-a u zajedničkoj radnoj grupi za povratak, njegove aktivnosti na potpori prognanom stanovništvu i njegova izravna pomoć vlastima ključne su za provođenje načela Temeljnog sporazuma. 20. Hrvatska Vlada još nije odgovorila na ponavljane pozive Vijeća sigurnosti da ukloni pravne zapreke povratku. Slijedom toga, do sada nisu uspostavljeni nikakvi dugoročni mehanizmi za povratak u zaposjednute domove. Iako su nedavno određene odredbe zakona o privremenom preuzimanju imovine proglašene neustavnima, zakon ostaje na snazi i općinske vlasti nisu dobile naputke o primjeni novih postupaka. Analiza predloženih promjena zakona ne daje nikakvih jamstava da će hrvatski i srpski prognanici imati jednaki tretman. Nije bilo rješenja problema vraćanja izgubljenoga stanarskog prava u stanovima u društvenom vlasništvu u drugim dijelovima Hrvatske i hrvatska Vlada nije podnijela plan koji precizira opcije, kao što je zajamčeno Temeljnim sporazumom, za one srpske prognanike koji žele primiti pravičnu kompenzaciju ili ostati u regiji u skladu sa svojim temeljnim ljudskim pravima. Ljudska prava ------------- 21. Što se tiče ljudskih prava, ima dokaza da su Srbi, posebice prognanici, i dalje izloženi administrativnoj diskriminaciji. To se često odražava na lokalnoj razini kroz dužnosnike koji ignoriraju ili su nesvjesni politike Vlade, što rezultira zaprekama na područjima kao što su ostvarivanje mirovine, socijalne zaštite, zatim postupci za vrijeme obnove domova i zdravstvena zaštita. Takve se zapreke često uklanjaju uz pomoć osoblja UNTAES-a, ali oni upozoravaju, početno, na obrazac arbitrarnih odluka i namjernoga krivog obavještavanja od strane lokalnih dužnosnika. Vlada mora osigurati da se njezine odluke i politika prenose i provode na svim administrativnim razinama. U nekoliko prijavljenih slučajeva djelatnici prijelaznih policijskih snaga sudjelovali su u maltretiranju ili su propustili pružiti odgovarajuću zaštitu Srbima koje se maltretiralo. Odgovor Vlade na prigovore policijskih kršenja pravila policijskih ponašanja ponekad je bio razočaravajući. 22. Preko 145.000 domovnica i 126.000 putovnica izdano je stanovnicima regije. Oko 900 žalbi protiv odbijanja državljanstva čeka mjesecima u upravnom sudu; nije bilo napretka u tim slučajevima, čime se smanjuje povjerenje u taj pravni lijek. Ta odbijanja, temeljena uglavnom na propisima o prebivanju i mogućim 'tekućim kaznenim postupcima' (od kojih se mnogi odnose na zločine koji podliježu zakonu o amnestiji), hrvatske vlasti tek trebaju riješiti učinkovito i pravično. Reintegracija pravosuđa ------------------------ 23. Uputom izdanom 29. svibnja, prijelazni je upravitelj naredio regionalnom sudstvu da primjenjuje hrvatske zakone u svim novim slučajevima od 1. lipnja 1997. Nadograđujući se na tu direktivu, UNTAES i hrvatski ministar pravosuđa potpisali su 30. rujna deklaraciju kojom se u cijelosti uspostavlja hrvatski pravosudni sustav u regiji. Temeljem toga sporazuma barem 40 posto svih sudaca i drugo sudsko osoblje moraju biti Srbi. Hrvatska je Vlada počela to na zadovoljavajući način ispunjavati. U međuvremenu, Hrvatska odvjetnička komora ponovno je primila tri od pet odvjetnika u regiji koji se mogu baviti odvjetništvom u Hrvatskoj. Zakon o amnestiji ----------------- 24. Primjena zakona o amnestiji razlog je za osjećaj nesigurnosti za mnoge Srbe jer hrvatska Vlada nije ispunila svoje obveze da smanji javnu zabrinutost okončavajući, uz sudjelovanje Ujedinjenih naroda i lokalnih Srba, istrage navodnih ozbiljnih zločina protiv međunarodnoga humanitarnog prava. Osječki županijski sud sam je naveo da može biti čak do 4000 slučajeva koje bi trebalo razmotriti prije nego što se amnestija može potvrditi. Pravičnost suđenja, posebno onih optuženih za ratne zločine, upitna je. U nekoliko slučajeva, koje je pratio UNTAES, bilo je malo ili nikakvih dokaza koje je podnijelo tužiteljstvo o sudjelovanju optuženog u određenim prijestupima i sudac se nije činio nepristranim. Vojačenje --------- 25. Postoji duboka zabrinutost u regiji jer se čini da Ministarstvo obrane traži tehničke isprike kojima bi zaobišlo svoju jasnu obvezu iz hrvatskog pisma od 13. siječnja 1997. (S/1997/27, aneks) da odgodi vojačenje za minimalno razdoblje od dvije godine za Srbe iz regije. Posljednjih tjedana nekoliko srpskih stanovnika, uključivši prognanike, primilo je pozive za vojsku. Jasno značenje članka 10. hrvatskog pisma jest da će svi Srbi, koji su živjeli u regiji za vrijeme prijelazne uprave, biti izuzeti od vojne službe za 'razdoblje od dvije godine od kraja mandata UNTAES-a'. Svaka druga politika vjerojatno bi djelovala kao ozbiljni način odbijanja povratka i bila bi kontradiktorna duhu nacionalnog programa pomirenja. Srpski parlamentarci iz Hrvatske i Zajedničko vijeće općina predložili su da hrvatska Vlada potvrdi svoju raniju obvezu prema liberalnoj politici tako da oslobodi od vojne službe sve stanovnike regije za iduće dvije do četiri godine. Održavanje javne sigurnosti i zaštite ------------------------------------- 26. Prijelazne policijske snage od 1785 policijskih djelatnika sastoje se od 895 Srba, 837 Hrvata i 53 pripadnika drugih etničkih zajednica. Međuetnička se suradnja poboljšala i postoje sve očitiji znaci da su Srbi potpuno uključeni u sve aspekte policijskog rada, iako postoji samo ograničeno druženje. Srpski pripadnici i dalje su zabrinuti zbog svoje profesionalne budućnosti i radnih perspektiva kad se jednom prijelazne policijske snage integriraju u hrvatsku policiju. Razina službene izobrazbe i profesionalnost mnogih djelatnika moraju se poboljšati: za gotovo sve srpske policijske djelatnike potrebna je dodatna temeljna policijska izobrazba i hrvatski djelatnici pokazuju potrebu za većim razumijevanjem odnosa među etničkim skupinama te za izobrazbom za rad u zajednicama i u vezi s ljudskim pravima. 27. Lokalno povjerenje u prijalazne policijske snage i dalje je na niskoj razini. Srbi koji su ostali ili Hrvati koji će se vratiti ne doživljavaju ih kao policijske snage koje imaju kredibilitet i koje su vrijedne povjerenja. Dok je standard temeljnoga policijskog rada prijelaznih policijskih snaga prihvatljiv, one su pokazale oklijevanje da poduzmu učinkovite akcije protiv nasilnih počinitelja. Također, često oklijevaju učinkovito odgovoriti na zločine s mogućim etničkim predznakom, uključujući prijestupe koje počine hrvatski policajci koji dolaze izvan regije. Nakon snažne akcije civilne policije Ujedinjenih naroda, razina uključenosti prijelaznih policijskih snaga u djela maltretiranja i zlostavljanja opada. Bilateralna pitanja ------------------- 28. Daljnji napredak postignut je u normalizaciji odnosa između Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije. Prekogranični željeznički promet obnovio se 11. studenoga, no provedba sporazuma o 'mekim granicama' bila je odgođena do 1. prosinca, kada je postalo jasno da nijedna vlada nije bila pripravna za punu provedbu. Sporazum će zahtijevati znatnu administrativnu fleksibilnost i suradnju. Čini se da mnogi bona fide lokalni stanovnici nisu mogli dobiti granične propusnice, nekoliko općina unutar regije UNTAES-a nije uključeno i obje strane naplaćuju prohibitivne administrativne takse. Na sastancima s prijelaznim upraviteljem, predsjednik Slobodan Milošević predložio je nekoliko mjera izgradnje povjerenja s obje strane granice. Na hrvatskoj je Vladi da konstruktivno odgovori u interesu šire regionalne stabilnosti. 29. Vlade Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije razgovarale su o demilitarizaciji obje strane Dunava, no čini se da nijedna ne želi potpisati formalni sporazum. Predsjednik Milošević je izvijestio prijelaznog upravitelja da postoji neformalno razumijevanje da nijedna država neće pomicati svoje sadašnje garnizone bliže granici i da se nikakvi vojni manevri neće održavati u graničnom području. To se tek treba potvrditi. Oba su predsjednika kazala prijelaznom upravitelju da se nijedna strana nema ničega bojati u odnosu na vojne namjere druge. Nikakav napredak nije postignut na dvojnom jugoslavenskom državljanstvu za Srbe u regiji što se sada priznaje kao unutarnje pitanje za Saveznu Republiku. III. CIVILNA POLICIJA UJEDINJENIH NARODA 30. Civilna policija Ujedinjenih naroda ostat će unutar odobrenog broja od 400 do 15. siječnja 1998. kako bi nastavila pratiti sve operacije prijelaznih policijskih snaga, uključivši posebne operativne jedinice, riječne patrolne jedinice i kontrolu nadzornih točaka i graničnih prijelaza, kao i provođenje patrola po cijeloj regiji, posebne istrage i nadziranje suda i zatvora (vidi aneks II.). IV. POVLAČENJE VOJNE KOMPONENTE 31. Vojne snage za okončanje mandata od 720 osoba svih činova, odgovorne za sigurnost operacije povlačenja i čuvanje preostale imovine UNTAES-a i osoblja, djeluju od 15. listopada 1997. Povlačenje vojnih postrojba ide prema planu, s odlaskom posljednjih dijelova belgijskog i ruskog bataljuna iz regije 14. studenoga. Vojni promatrači Ujedinjenih naroda preuzeli su veće odgovornosti za praćenje sigurnosne situacije u regiji od početka povlačenja vojne komponente. Nije bilo nikakvih sigurnosnih problema vezanih uz operaciju (vidi aneks II.). V. ZAPAŽANJA 32. Kako se razdoblje prijelazne uprave, predviđeno Temeljnim sporazumom, približava kraju, stvorio se konsenzus hrvatske Vlade, lokalnih srpskih vođa i vlade Savezne Republike Jugoslavije oko dvije ključne točke: prvo, UNTAES je uspješno postigao temeljne ciljeve za koje je osnovan i dovršio je te zadaće koje su bile unutar njegovih ovlasti; i drugo, iako su strane mnogo postigle, puna provedba hrvatskih obveza ostaje nepotpuna. Od listopada hrvatska je Vlada uložila velike napore da ispuni te obveze i da pruži uvjeravanja svojim građanima. Ponašanje posljednja dva mjeseca trebalo bi biti temelj s kojeg će se ulagati dodatni napori. 33. Ti napori, ako se održe, daju nadu da okončanje UNTAES-a 15. siječnja 1998. neće ugroziti rezultate intenzivnoga dvogodišnjeg međunarodnog ulaganja i napora u regiji. U završnoj analizi, hrvatska je Vlada ta koja je odgovorna za uspješan dovršetak mirne reintegracije regije i istinske pomirbe ljudi. Ipak, trebaju se istaknuti dva ključna preduvjeta za postizanje dugoročnih ciljeva koje je Vijeće sigurnosti postavilo. Prvi je potpuna i bezrezervna predanost hrvatske Vlade trajnoj reintegraciji njezinih srpskih državljana. Posebno sam ohrabren da je, kao državni prioritet, prihvaćen sveobuhvatni program nacionalnog pomirenja i da je predsjednik Tuđman zajamčio da će se program nastaviti nakon UNTAES-a. Drugi je uvjet da međunarodna zajednica, a posebice ključni bilateralni partneri Hrvatske i regionalne organizacije, moraju nastaviti pomno nadgledati ponašanje Hrvatske i oglasiti se kad god to ponašanje ne ispuni očekivanja. 34. U tom pogledu, trenutačni prioriteti hrvatske Vlade za prestojeću zimu moraju uključiti protezanje nacionalnog sustava socijalne zaštite u regiju kako bi se izbjegle teške humanitarne teškoće za ranjive skupine; dovršetak reintegracije zdravstvenih ustanova i osoblja; rješavanje značajnih teškoća u školstvu u cjelini, poboljšanje uvjeta za povratak svih prognanika u uvjetima sigurnosti, ekonomske sigurnosti i osobnog digniteta; dovršetak uspostave potpuno funkcionirajuće lokalne vlasti; i obustavu otezanja na obvezi da se odgodi vojačenje za dvije godine za Srbe iz regije. 35. U vitalnom području lokalnog apolicijskog rada i vladavine zakona hrvatska Vlada priznaje da prijelazne policijske snage nisu još pokazale profesionalne kvalitete ili međuetničku koheziju potrebnu za učinkovit i nepristran policijski rad u multietničkim zajednicama regije. Kao praktični dokaz hrvatske predanosti uspjehu reintegracije, potpredsjednik Vlade i hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić pisao mi je 6. studenoga kako bi zatražio nastavak prisutnosti civilne policije Ujedinjenih naroda u hrvatskom Podunavlju nakon završetka mandata UNTAES-a. Ova je inicijativa pozitivni pokazatelj da hrvatska Vlada prihvaća svoje odgovornosti za nediskriminatorni rad policije u post-UNTAES razdoblju. Prisutnost civilne policije Ujedinjenih naroda također će pružiti ključna uvjeravanja za vrijeme velikoga dvosmjernog pokreta stanovništva, za koje se očekuje da će se nastaviti do početka nove školske godine u rujnu 1998. 36. U post-UNTAES razdoblju mnoge druge međunarodne organizacije podupirat će Hrvatsku kroz sveobuhvatno praćenje provedbe obveza i davanje uvjeravanja stanovništvu regije. Lokalnim su Srbima potrebna uvjeravanja i još ne vjeruju da će svi lokalni dužnosnici provesti instrukcije i namjere središnje vlasti. Izglede za incidente u post-UNTAES razdoblju uviđaju sve strane i ne mogu se zanemariti. Bez nastavka međunarodnog angažmana, postoji jasan rizik da bi se okončanje UNTAES-a u retrospektivi moglo vidjeti kao preuranjeno. S tim u svezi, pozdravljam raspoređivanje diljem Hrvatske dugoročne misije Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, povećano uključenje komisije predviđene stavkom 11. Temeljnog sporazuma i aktivnosti lokalnih i međunarodnih nevladinih organizacija. Prisutnost i potpora UNHCR-a također će biti ključni dio nastavka uključenosti međunarodne zajednice. 37. Pažljivo uzimajući sve u obzir i imajući na umu troškove održavanja UNTAES-a za međunarodnu zajednicu, a posebice kad su njegove primarne funkcije ispunjene, mislim da bi UNTAES trebao dovršiti svoj rad kako je prvotno bilo predviđeno. Stoga preporučujem okončanje UNTAES-a 15. siječnja 1998. Do doga datuma, prijelazni će upravitelj progresivno prenositi na hrvatsku Vladu operativnu kontrolu svih preostalih funkcija u regiji, dok će zadržati svoje ovlasti za intervencije i preglasavanje. 38. Nadalje predlažem da Vijeće sigurnosti uspostavi potpornu skupinu od 180 civilnih policijskih promatrača čija će zadaća biti nastavak praćenja ponašanja hrvatske policije u Podunavlju posebice u svezi s povratkom prognanika. To bi uključilo praćenje istraga koje hrvatska policija provodi nad svim optužbama policijskih prijestupa vezanih uz povratak prognanika u regiju i pružanje ograničene izobrazbe na poslu radi poboljšanja profesionalne sposobnosti lokalne policije. Hrvatska Vlada naznačila je svoju spremnost da pruži takvoj potpornoj skupini potrebnu zaštitu, ako se pokaže potreba (vidi S/1997/913, aneks). 39. Civilni policajci promatrači bili bi stacionirani u glavnom sjedištu hrvatske policije i 20 hrvatskih policijskih postaja širom Podunavlja i 24 sata dnevno pratili bi policijske aktivnosti. Tri zajedničke pokretne ophodnje također bi bile uspostavljene u regiji. Sjedište potporne skupine bilo bi u Vukovaru i djelovalo bi pod odgovornošću male esencijalne jedinice smještene u Zagrebu. Njihove operacije bile bi ograničene na razdoblje od do devet mjeseci s opcijom ranijeg okončanja ako okolnosti to dopuste. Esencijalna jedinica smještena u Zagrebu bila bi centralna za konktakte i veze s dužnosnicima hrvatske Vlade za pitanja koja se odnose na potpornu skupinu. Također bi održavala veze s OESS-om s ciljem da ubrza, u razumnom vremenu, glatki prijelaz odgovornosti na tu organizaciju. Radi izbjegavanja uspostave novih administrativnih struktura, imenovao bih višeg dužnosnika Ujedinjenih naroda da vodi i potpornu skupinu i ured Ujedinjenih naroda za vezu u Zagrebu. Ured za vezu bi, ipak, zadržao svoje odvojene funkcije, kao što je bilo izneseno u izvješću mojeg prethodnika Vijeću sigurnosti 6. veljače 1996. (S/1996/83, stavak 24.). 40. Dodatak o financijskim aspektima gore navedenih preporuka bit će uskoro objavljen. 41. Na kraju, želio bih odati priznanje prijelaznom upravitelju g. Williamu G. Walkeru za njegovo visoko profesionalno i predano vodstvo napora Ujedinjenih naroda u promoviranju mira, stabilnosti i jačanja demokracije na području UNTAES-a. Također želim pohvaliti civilno i vojno osoblje UNTAES-a za njihovo odlično ponašanje, predanost i služenje međunarodnoj zajednici. (Hina) ps dr 071332 MET dec 97