NJEMAČKA/FR - NATO U BIH

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER RUNDSCHAU Ž2=4. XII. 1997. Ž3=NATO made in Bosna "Dvije godine nakon sklapanja Daytonskog mirovnog sporazuma NATO je odlučio ponovno produljiti mandat posredničkih oružanih snaga u Bosni. To je ispravan potez. Rasprava o povlačenju s Balkana u ljeto 1998. bila je od samog početka ne samo suvišna već i štetna. Vjerojatno nijedan diplomat ili predstavnik međunarodne organizacije u Sarajevu nije zagovarao prijevremeni završetak NATO-ove operacije. Naprotiv, praktičari misije odavno znaju da će civilna obnova Bosne još godinama zahtijevati vojnu nazočnost međunarodne zajednice. Zapravo su političari u Washingtonu, Bonnu, Londonu i Parizu neprekidno namjerno stvarali pogrešan dojam da bi se vojnici uskoro mogli vratiti svojim kućama. Ministri obrane članica NATO-a ne bi se trebali svake godine svađati oko modaliteta produženja mandata već bi se trebali pozabaviti konkretnim ciljevima NATO-ove misije. Naime, njezina definicija još krije nedostatke kao što svojim slobodnim kretanjem svakodnevno pokazuju ratni zločinci. NATO-ovi vojnici već danas obavljaju zadaće čiju su moguću realizaciju političari još prije nekoliko godina osporavali. Naime, NATO-ovi vojnici zauzimaju propagandne odašiljače i štite izbjeglice koje se žele vratiti svojim domovima. Posrijedi nije 'misija bez kraja i konca' - postupno upletanje u građanski rat - od koje su u prvom redu strahovale Sjedinjene Države, već zakašnjela spoznaja o nužnom 'građenju nacije'. Samo je nedostatak hrabrosti političkih vođa, od Clintona do Kohla, razlog što NATO-ove postrojbe nisu još uspješnije u tom procesu. No, ne postoje načelne sumnje u uspjeh njihove misije ali postoje sumnje u opravdanost njihova angažmana. NATO mora ostati u Bosni zato što će inače u toj zemlji ponovno izbiti rat. To je točno. No, predstavnici zapadnog saveza priznaju da NATO ostaje u Bosni i zato što bi inače izgubio vjerodostojnost u pitanju proširenja na istok. Naime, sigurnosna politika ne smije biti kreirana po modelu 'made in Bosnia'. Kada bi u Mostaru i Brčkom očuvanje europske države i samoodređenje njezinih građana bilo manje važan cilj od legitimacije vojnog saveza, bila bi to propast zapadne sigurnosne strategije. NATO je kažnjen zato što je potragu za svojim identitetom pretjerano usko povezao sa svojim angažmanom u Bosni. Još se dobro sjećamo da je često bučno obećavana reforma zapadnog saveza započeta tek nakon izbijanja jugoslavenskog rata. NATO se vratio na scenu tek nakon neuspjeha Ujedinjenih naroda. Netom donesena odluka o reformi zapovjedničkih struktura vjerojatno ne bi bila tako brzo prihvaćena da nije bilo rata na Balkanu. Pritom valja napomenuti da je fleksibilna reakcija na aktualne izazove jedna stvar, a izgradnja europske sigurnosne arhitekture jedino putem svladanih prepreka nešto sasvim drugo. Dakle, problem nije u djelovanju NATO-a već u njegovu koncepcijskom nedostatku. Drugim riječima, politika ponovno zaostaje nekoliko milja za angažiranom postrojbom. Tko je u studenom ove godine prvu vježbu fleksibilnih oružanih snaga usporedio s nevjerodostojnim tvrdnjama Zapadnoeuropske unije tijekom jesenjeg zasjedanja da će biti 'šarka između EU i NATO-a' (Kinkel), konstatirao je da bi časnici iz 16 država mogli na sjevernonjemačkoj ravnici sagraditi zajednički glavni stožer u roku od nekoliko dana dok su kolege ministri još uvijek jako udaljeni od djelotvornijeg europskog mehanizma rješavanja kriza. Nacionalni interesi blokiraju suradnju i u okviru NATO-a i između raznih regionalnih sigurnosnih saveza. O nadređenim problemima transatlantske sigurnosne strukture da i ne govorimo. Naime, tko još danas želi znati zašto je UN zapravo doživio neuspjeh u Bosni i je li zaista moralo biti tako. Tko je danas još zainteresiran za nesklad između još uvijek golemoga vojnog aparata i preopterećenoga OESS-a koji se ne može nositi sa svojim zadaćama zbog skromnih resursa? Što NATO hoće - od kojih nas prijetnji namjerava štititi? Odgovore na ta pitanja zamijenio je akcionizam u vidu proširenja na istok i - zakašnjela - intervencija na Balkanu. NATO i Bosna predmeti su rasprave koji prikivaju apstraktnije sigurnosnopolitičke nedostatke. Čak će i intervencija između Sarajeva i Srebrenice uspjeti samo ako NATO vlastiti interes još snažnije podredi zadaći uspostave mira. U protivnom će novo produljenje mandata uistinu biti nazvano 'VFOR' - postrojba za vječnost'", smatra Rolf Paasch. 050203 MET dec 97