NJEMAČKA/FR - RUSKI POVRATAK NA SVJETSKU DIPLOMATSKU SCENU

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER RUNDSCHAU Ž2=25. XI. 1997. Ž3=Povratak Rusije "Rusija se na mala vrata vratila u svjetsku politiku. Njezin nastup nije bio popraćen bubnjevima, fanfarama i vojnim gestama već mekim koracima diplomacije. Vlade Bliskog Istoka zasigurno su pozorno slušale i gledale. Ratnički, prijeteći ton ionako je rezerviran za Washington zbog američkog manjka dalekosežnih koncepata ali ovaj je put većina saveznika iz 1990. g. dezertirala. Jevgenij Primakov, ruski ministar vanjskih poslova, upotrijebio je odlične davne kontakte s Bagdadom. Zašto ne - glupa bi bila vlada koja ne bi iskoristila svoje veze. Primakov, orijentalist, bivši dopisnik s Bliskog Istoka, angažiran u ne samo novinarski aktivnom stranačkom listu 'Pravda', uživa reputaciju gotovo jedinog stranca kojeg irački diktator Saddam Hussein sluša te koji već dugo održava prijateljske kontakte s odličnikom režima, podpredsjednikom iračke vlade Tarikom Azizom. Te su veze bile dobar temelj za trgovinu ustupcima koji će na kraju inspektorima UN-a uključujući i Amerikance omogućiti nastavak ionako tegobne potrage za skrivenim oružjem. Primakov nije uspio ishoditi ublažavanje međunarodne zabrane trgovanja s Irakom. UN (još?) nisu mogle donijeti takvu odluku jer u toj organizaciji Washington igra značajnu ulogu a američki predsjednik Bill Clinton nije spreman potvrditi razoružanje Iraka. Krije li se iza takvog stava išta više od pukog pokrivanja povlačenja? Jako je značajna pojedinost da Washington nije uspio ponovo okupiti nekadašnji savez iz rata u Zaljev. Taj je projekt uz rusku potporu možda mogao uspjeti ali Rusija je ovaj put nije pružila. Sve u svemu, Rusija je iskoristila 'šansu za demonstraciju svoga statusa velesile' (napisao je gospodarski list Kommersant). Naime, Rusija je ostala velesilom kao nasljednica Sovjetskog Saveza i sila s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN. Njezin nuklearni arsenal dovoljan je sam po sebi za očuvanje tog statusa usprkos gospodarskom padu; pritom valja napomenuti da je Rusija značajna i na gospodarskoj razini kao izvoznik nafte, zemnog plina i najrazličitijih mineralnih sirovina. S Irakom je povezana u obje poslovne grane: (preostalo) iračko oružje pretežno je sovjetske/ruske proizvodnje a opsežni naftni ugovorni sklopljeni su krajem 80-tih godina ali ih je embargo blokirao. Ta je činjenica - osim Primakovljevih veza - bila jedna od pretpostavki za povratak Moskve preko Tigrisa u veliku politiku. Otvorenije je pitanje s kim će Rusija ubuduće surađivati. Ta odluka neće biti donesena samo u Moskvi ali zacijelo neće biti donesena bez nje. Otvoreno je nekoliko mogućnosti. O odlukama donesenim na rijeci Moskvi ovisit će koju će opciju Rusija izabrati, hoće li i može li i u kojoj mjeri prihvatiti status partnera. Zanemarimo li sklonosti pojedinih aktera, uvidjet ćemo da je manevarski prostor velik, iako ne i beskrajan. Trenutačno je najmanje vjerojatna varijanta obnove globalnog kondominija dvije supersile, nagovještene nakon završetka hladnog rata. Suradnja s Francuskom, razvijena krajem prošlog stoljeća i usmjerena protiv agresivnog njemačkog Reicha danas je suvišna zato što Francuze i Nijemce pojedinačno i zajedno nije moguće odvojiti od zajedničke Europe. Privilegirano partnerstvo s Berlinskom republikom (možda neko vrijeme Gorbačovljeva vizija), usmjereno protiv ostatka svijeta, nerealno je iz istih razloga ali i zato što svaka nada u divovski njemački doprinos izgradnji Rusije mora ostati puka utopija. Obnova bloka koji bi bio usmjeren protiv NATO-a i sastavljen od bivših članica Varšavskog pakta ili možda samo od država ZDN-a neostvariva je zbog interesa tih teoretskih partnera. Istodobno nije moguć ni izravan pristup NATO-u kao ni njegovo samoograničenje. Partnerstvo s Kinom također ima više taktičko nego strateško značenje iako mu obje stranke dodaju upravo ovaj drugi pridjev. Interesi se razilaze već na pitanju srednjeazijskih nalazišta nafte; naime, Kina je nedavno kupila veći udio u vrlo obećavajućim kazahstanskim pričuvama, postavši time suparnikom upravo u ruskom 'bližem inozemstvu'. Time su određene granice različitih opcija ali same opcije nisu isključene. Rusija će žonglirati svima njima, tjerana nepredvidivim hirovima unutrašnje politike usmjerene na moć (a takvo je ponašanje posebno karakteristično za predsjednika); ruski profesionalni stručnjaci za vanjsku politiku štitit će na racionalniji način interese zemlje koje trenutačno moraju definirati izvan okvira potrebe za obnovom. Rezultat Primakovljevih pregovora u Bagdadu vjerojatno će ojačati one koji u aktivnoj mirovnoj politici traže hitni izlaz iz aktualne bijede. Uspiju li se nametnuti, omekšat će i pritisak koji povremeno stvaraju ekstremisti i usijane glave od Žirinovskog preko Lebeda do stare-nove Komunističke partije", dodaje na kraju članka Karl Grobe. 260258 MET nov 97