ŠVICARSKA - NZZ - DONATORI - 25. XI.

Ž4=ŠVICARSKA Ž1=NEUE ZUERCHER ZEITUNG Ž2=25. XI. 1997. Ž3=Prijeporne donacije američkih milijardera "Američki medijski mogul Ted Turner i finacijer George Soros nedavno su za velike donacije UN-u odnosno Rusiji dobili masne naslove u novinama. Odgovara li takva 'filantropija' američkih milijardera pravom altruizmu ili se u prvom redu radi o porezno povlaštenom kultu osobe? Tijekom posljednjih mjeseci skoro se mogao dobiti dojam da je američka vanjska politika privatizirana. Čini se da su dva američka multimiljardera istisnuli iz prvog plana predsjednika Clintona i njegovu ministricu vanjskih poslova Albright: u rujnu je medijski mogul Ted Turner najavio da za odabrane programe Ujedinjenih naroda želi dati milijardu dolara tijekom idućih deset godina. Turnerov poklon je oko dvije trećine od svote koju SAD duguju svjetskoj organizaciji. Sredinom listopada objavio je menadžer zaklade Hedge George Soros koji je kao mladić pobjegao iz Madžarske, da želi poduprijeti Rusiju s 500 milijuna dolara tijekom sljedeće tri godine: tim iznosom koji nadilazi službenu američku pomoć Rusiji, trebaju se financirati projekti za poboljšanje zdravstva i školstva kao i civilno prekvalifikaciju vojnog osoblja. Ted Turner koji je među ostalim izgradio i carstvo CNN i svoje poduzeće 1996. prodao koncernu Time Warner, očito je uživao u svjetlima reflektora uperenim u njega kad je obznanio svoj dar UN-u. Turner koji djeluje kao zamjenik predsjednika Time Warnera, čiji netto imutak iznosi 3,2 milijarde dolara, otkrio je američkim medijima čak da su njegovoj supruzi, holywoodskoj zvijezdi Jane Fonda tijekom jedne večere potekle suze radosnice kad joj je predočio svoj plan. George Soros nije bio tako dramatičan kad je obznanio financijksu pomoć Rusiji. Prema 'Forbes-Magazinu' oko 3,5 milijarde dolara teški financijski špekulant koji je ranije već uložio 1,5 milijardu dolara u dobrotvorne projekte, ipak je osvanuo u boji na naslovnoj stranici 'New York Timesa'. Slika je prikazivala financijskog akrobata u jednoj moskovksoj klinici kraj nvorođenčeta u inkubatoru. Općekorisne donacije u Americi imaju dugu tradiciju. To se dojmilo još francuskog povjesničara i državnika Alexisa de Tocquevilla u prošlom stoljeću. Kao otac američke 'filantropije' slovi kralj čelika Andrew Carnegie (1835-1919) koji je jednom izjavio: 'Tko umire bogat, umire nečasno.' Po današnjoj vrijednosti Carnegie je dao imetak od 4,5 milijrade dolara za općekorisne namjene. 'Filantropija' američkih superbogataša ipak nije nailazila samo na priznanje. Uvijek se nametalo pitanje proizlaze li donacije iz pravog altruizma ili su više sredstvo za porezno povlašteni kult osobe bogataša. Kritika nije isisana iz prsta. To pokazuje već primjer Teda Turnera. Nakon što su posvuda osvanuli naslovi o njegovom velikom daru, poduzetnik je na jednoj tiskovnoj konferenciji priopćio da još ne zna točno kako će financirati donaciju. Pri tome je spomenuo problem da se njegov imetak praktički sastoji samo od dionica Time Warnera a on ne želi umanjiti taj otprilike desetpostotni udio. Osim toga traži način koji bi mu uštedio što je moguće više poreza. Naposljetku je Turner rekao da efektivna svota donacije koju želi raspodijeliti na deset godina odgovara vrijednosti od 18,1 milijuna dionica Time Warnera, uz ograničenje da ta tečajna vrijednost postignuta sredinom rujna ne može prekoračiti 1 milijardu dolara. Odstupanja uvjetovana tečajnim kolebanjima prema dolje su ipak moguća. Zahtjevi Teda Turnera u Americi nipošto ne predstavljaju kvadraturu kruga. Što više, postoji mogućnost osnivanja poreza oslobođene općekorisne zaklade preko koje se izbjegava porez na sočnu dobit kapitala i na darovano, a darovana dobit može se još skinuti od redovitog poreza na dohodak. Ne samo to. Ted Turner zadržava i svoje pravo glasa ako zaklada izravno preuzme dio njegovih dionica ili se - što se ozbiljno razmatra - zadužuje, pri čemu bi Turnerove dionice poslužile kao zalog. Kao u nijednoj drugoj industrijskoj zemlji, općekorisne donacije su u SAD-u porezno povlaštene. Donacijama u gotovom novcu može se od poreza osloboditi do 50 posto prihoda; u slučaju donacija iz dobiti od kapitala, oslobođenje iznosi 30 posto. Pri tome se u jednoj godini neoslobođeni iznosi mogu prenijeti na sljedećih pet godina. Nije dakle slučajno što je Turner svoju donaciju najavio za sljedećih deset godina; time može zapravo tijekom petnaest godina štedjeti porez. Razne ekonomske studije pokazale su da radost darivanja u SAD-u znatno ovisi o mogućnosti uštede poreza. Fiskalne pogodnosti općekorisnih donacija su međutim prijeporne. Većina ekonomista općenito zagovara što je moguće niže porezne stope i naglašava da se glavna društvenopolitička zadaća bogataša sastoji u tomu da se brinu za uspjeh svojih poduzeća. Kod američkih donacija problematična je i okolnost da se od poreza oslobađa široki spektar darivanja kao 'charity' (dobrotvorstvo). Većina dobrotvornih donacija ne stiže do najsiromašnijih u društvu, oko polovice svih donacija odlazi na crkve, sinagoge i druge vjerske ustanove, 15 posto odlazi na visoke škole a daljnjih 10 posto na muzeje, koncertne dvorane i druge hramove muza. Gospodarski liberalni ekonomisti poput nobelovca Garyja S. Beckera koji predaje na sveučilištu u Chicagu, već su kritizirali to što američki porezni sustav s obzirom na efektivne korisnike općekorisnih donacija daje prednost bogatašima. Može se uistinu nabrojiti puno slučajeva da su bogati 'filantropi' podupirali elitno svučilište koje su polazili ili kulturne ustanove koje u prvom redu posjećuju osobe kojima nije potrebna nikakva financijska potpora. Becker u svakom slučaju američkom sustavu priznaje da živa privatna donatorska djelatnost nosi u sebi vrlo značajan element utakmice i napokon omogućuje bogatu mnogostrukost institucija i programa. Stoga američkom sustavu ipak treba dati prednost pred europskim modelom gdje je održavanje sveučilišta, bolnica i kulturnih ustanova uglavnom stvar države. U posljednje se vrijeme često kritizira što su bogati donatori u SAD-u dobili previše publiciteta kad su svoje ime darovanjem milijarda pokušali uklesati u povijest. To se drži nepoštenim jer se četiri petine svih donacija u SAD-u plaća od ljudi s godišnjim prihodima do sto tisuća dolara. Milijunaši od prihoda podmiruju 5 posto općekorisnih priloga koji u SAD-u godišnje ukupno iznose 130 do 150 milijardi dolara. S tim u vezi je posebno vrijedna razmišljanja i donacija 89-godišnje crne pralje Oesole McCarty iz Mississippija koja je 1995. jednom sveučilištu darovala 150 tisuća dolara, skoro cijelu svoju ušteđevinu, kako bi mladim ljudima omogućila visoko obrazovanje koje je njoj bilo uskraćeno" - piše Nikos Tzermias. 260257 MET nov 97