6 SLOBODNA-VLADARI MEDIJA-VUKMAN 24-11

Ž1=SLOBODNA DALMACIJA Ž2=24. XI. 1997. Ž3=Vladari medija Svoje viđenje situacije u hrvatskim medijima, u redovitoj kolumni 'Hrvatska raskrižja', iznosi Zoran Vukman i, uz ostalo, piše: "Mnogi su se pitali kako to da javnost ne reagira na mnoge senzacionalne napise i otkrića o djelatnostima pojedinih političara i gospodarstvenika? Upravo zato jer su mnogi mediji svojim senzacionalističkim pristupom temama stvorili s godinama kontraefekt - zasitili su publiku tim sadržajima i ona je postala imuna, ali joj je i osjećaj za selekciju informacija i stvarno razlučivanje njihove istinitosti u moru napisa ostao otupljen. Naime, ne samo da se više nitko ne uzbuđuje napisom da je netko nešto pronevjerio, jer su upravo mediji stvorili lažni dojam sveopćeg nepoštenja, nego je i upitno povjerenje publike u novinske medije, odnosno svatko vjeruje novinama koje zadovoljavaju njegov ideološki profil, ili vjeruje samo u ono što želi vjerovati. Zanimljivo je da se novinari, pored rasprava o statusu naše profesije, bave uglavnom ideološkim raspravama, ali nitko se nije ozbiljnije usudio postaviti pitanje koliko je stvarno povjerenje publike u njihove novine. Koliko nam zapravo ljudi vjeruju? To je najneugodnije pitanje za novinarsku profesiju jer uključuje i pitanje osobne novinarove etike, njegove moralnosti i pismenosti, ali i odgovornosti prema javnosti. Tu, dakle, dolazimo do temeljnog pitanja: koliko su novinari odgovorni za stvaranje javnosti koja uopće ne reagira na bitna nepolitička pitanja hrvatske budućnosti? Ma koliko sve bilo dotaknuto prstima politike - život ipak nije dnevna politika, niti je naša sudbina predodređena stranačkim priopćenjima i lamentiranjima političkih dužnosnika. Političari nam pišu kolumne i umuju nad hrvatskom stvarnošću, prosiplju svoju ojađenost ili svoj otrov, ali nitko se više ne sjeća da pored njih u ovoj zemlji postoje i neki drugi ljudi. Gdje je naša književna javnost, gdje je naša teološka i filozofska javnost, gdje su njihovi mediji koji bi se dodirivali s njezinim središtima, a ne prebivali na marginama? Da je takva javnost stvorena i konzistentna, onda bi imala odgovore na mnoga ključna pitanja, koja bi dopirala i do šire publike. To da nema takve javnosti opet će neki objasniti političkim motivima i destrukcijom - međutim, riječ je najprije o kulturološkom fenomenu,a u političkom smislu štetu hrvatskoj kulturi čine upravo sukobi klanova podijeljenih po crti vlast-oporba. Ne mislim da su tu novinari isključivi krivci, jer oni nisu iznad društva, nisu njegovi demijurzi, oni dijele njegovu sudbinu, ali se može postaviti pitanje medijskih, kulturoloških i vrijednosnih, ali i nadasve moralnih kriterija. Mora li se javno mnijenje stvarati samo i jedino na načelu senzacije i profita, da bi se time ono i dokidalo kao vjerodostojno, odnosno svodilo na utjecaj pojedinih lobija kojima mediji služe kao moćan instrument društvene manipulacije? Ako se ne otvori prostor i za medije koji bi na javno mnijenje utjecali, a time ga i kreirali, ozbiljnim i moralnijim pristupom, onda se može dogoditi da malim hrvatskim tržištem zavlada nekoliko ljudi i njihovih interesnih skupina koji bi mogli javnosti nametnuti svoje osobne ideološke i profitne kriterije. A biti vladar medija opasna je kušnja za suvremenog čovjeka, jer u trenutku pomisli - da mu se nudi čitav svijet. Tolika je odgovornost medija". 240206 MET nov 97