SLOVENIJA - DELO - DUG IZ ZAGREBA - 20. XI.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2A=20. XI. 1997. Ž3=Dug iz Zagreba "Zagrebački trgovački sud odgodio je na 'neodređeno vrijeme' obradu tužbe Privredne banke iz Zagreba protiv LB i NLB za vraćanje 140 milijuna maraka glavnice i kamata prenesenih deviznih uloga. Milijarda maraka, koliko ih je u cijelosti obuhvaćeno pričom o zagrebačkoj podružnici Ljubljanske banke, najzamršenije je pitanje u odnosima dviju država. Isto se tako 'nejasnim' u ovom času čini i ishod tužbe: mogao bi biti i presedan jer je sličnu ali po opsegu 'težu' tužbu (po našim podacima radi se o 189 milijuna maraka) već najavila Zagrebačka banka; ne bi bilo ništa čudno kad bi istim putem krenule i Riječka i neke druge hrvatske banke. Spomenutu tužbu Privredne banke protiv 'stare' i 'nove' LB stručnjaci doduše drže 'pravno prijepornom', što je razumljivije kad se uzmu u obzir povijesne okolnosti. 'Izvorni grijeh' je, kako je poznato, bio izazvan koncem 1989. godine statusno-pravnom promjenom zagrebačke LB iz osnovne banke u podružnicu, čime je ljubljanska središnjica LB u sustavu tadašnje NBJ postala odgovornom za obveze prema tisućama štediša. Odgovornih za takvu odluku već nekoliko godina više nema u banci, politički kumovi bez kojih koncem osamdesetih jamačno ne bi bila moguća, već su davno izbrisali tragove za sobom. Ostaju prevareni štediše s one strane granice i države koje se ne mogu dogovoriti. Znalci također kažu da je aktiva dijela zagrebačke LB uporabljena za kredite hrvatskim poduzećima i državljanima i da Slovenija od tog novca nije imala ništa. Hrvatski štediše - koji su osamdesetih godina uložili gotovo 900 milijuna maraka uštede - nakon raspada države i životarenja zagrebačke podružnice i njezine 33 jedinice po cijeloj Hrvatskoj (za što su neprijeporno 'zaslužne' tamošnje vlasti), odlučili su se za jednu od dviju ponuđenih mogućnosti. U skladu s hrvatskim zakonodavstvom, uštede su mogli prenijeti u druge hrvatske banke (što je učinjeno s dobrih pola milijarde maraka) a one su ih zatim prenijele u hrvatski javni dug i konačni dužnik štedišama postala je država. Zato je čudno i prijeporno da se sada kao tužitelj javlja Privredna banka koja bi morala imati devizne uloge prenesene iz podružnice LB, ali 'pokrivene' iz hrvatskog proračuna. Možda to znači da Hrvatska postaje nestrpljiva i da s Privrednom bankom pokušava istužiti od Slovenije ono što bi morala - takvo je slovensko službeno stajalište - istjerati od NBJ, odnosno Beograda? Za drugu mogućnost odlučili su se štediše koji su uštede - njih je sada za 306 milijuna maraka - zadnjih godina ostavili u zagrebačkoj podružnici LB i još sada su u njezinoj bilanci. Taj dio duga nije prijeporan ni za slovensku stranu. O njemu su najkonkretnije razgovarali ministri financija prije dvije i pol godine u Otočcu; tadašnji je hrvatski ministar rekao da su se 'načelno dogovorili da se taj dio devizne štednje pretvori u novu deviznu štednju u Sloveniji pod komercijalnim uvjetima i u skladu s općim bankarskim načelima koja vrijede u Sloveniji; u koje slovenske banke bi se prenijele te uštede ovisit će o slovenskoj strani, dakle ponajprije o vladi i parlamentu'. Otad se stvari zbog pomanjkanja političke volje nisu ni pomakle. Slovenija je ipak, ako nas ne varaju izvori i osjećaj, pokazala nešto više zanimanja za 'elastičniji kompromis' u doba kad je hvatala svaku travku za prijam u NATO. Sada, kad je vanjski imperativ 'sređenih odnosa sa susjedima' iza nas, naša država u odnosima s južnom susjedom, željnom neke europske integracije, slabo prodaje svoj položaj u CEFTA-i i privilegirani položaj između nje i Europe. Problem zagrebačke podružnice LB je tako eminentno političko pitanje koje bi obje strane možda najlakše sadržajno sredile baš ove ili iduće godine kad vjerojatno (možda se i varamo) u tim državama ne treba očekivati taktiziranje zbog nekih presudnih izbora. No države ne nalaze zajednički jezik jer se ne mogu dogovoriti tko će biti konačni dužnik i za koliko ga teretiti: Slovenija, Hrvatska ili SRJ koja je pokrala tri četvrtine saveznih deviznih pričuva. Vjerojatno je nepotrebno reći da SRJ o svemu tome ne želi ni čuti a sve manje, izgleda, žele čuti i susjedi kojima se sljedeće godine najavljuje barem 600 milijuna maraka proračunskog manjka. Kao što se vidi, Slovenija će idućih godina teško izbjeći plaćanje barem onih 300 milijuna maraka koji su ostali u zagrebačkoj bankovnoj bilanci. To posredno najavljuju i opomene s financijskog vrha, jer 'ne smije se zaboraviti da priča o jugoslavenskom financijskom naslijeđu još nije gotova'. Dogovor i imovinski sporazum s Hrvatskom bit će nužan ako države žele civilizirano urediti međusobne odnose i biti 'europske'. Ipak bismo od slovenske politike morali očekivati da će znati - u skladu s navodnom Podobnikovom energičnošću i Drnovšekovom pregovaračkom spretnošću - oblikovati odgovarajuće 'protupostavke' (zaleđena imovina i neplaćena potraživanja slovenskih poduzeća i državljana u Hrvatskoj, NE Krško, Piranski zaljev itd.) i s njima kompenzirati svotu koja bi slovenskim političarima i poreznim obveznicima mogla izazvati još nemale glavobolje" - piše Miha Jenko. 210423 MET nov 97