ZAGREB, VIS, 19. studenoga (Hina) - Nakon što se ovoga ljeta pojavio u Visu, odnedavno se, teško, ali ipak, i ponegdje u Zagrebu može pronaći "Libar Viškiga Jazika", riječnik koji na više od 600 stranica sadrži oko 20.000 riječi
viškog dijalekta ispisanih rukom triju naraštaja u domovini i iseljeništvu, iako se kao autor navodi Andro Roki-Fortunato. Svoje prste u stvaranju ovog neobičnog, i kako je prosudio akademik Vojmir Vinja, "za hrvatsko jezikoslovlje dragocjenog djela", imali su brojni Višani na otoku i preko Atlantika.
ZAGREB, VIS, 19. studenoga (Hina) - Nakon što se ovoga ljeta pojavio
u Visu, odnedavno se, teško, ali ipak, i ponegdje u Zagrebu može
pronaći "Libar Viškiga Jazika", riječnik koji na više od 600
stranica sadrži oko 20.000 riječi viškog dijalekta ispisanih rukom
triju naraštaja u domovini i iseljeništvu, iako se kao autor navodi
Andro Roki-Fortunato. Svoje prste u stvaranju ovog neobičnog, i
kako je prosudio akademik Vojmir Vinja, "za hrvatsko jezikoslovlje
dragocjenog djela", imali su brojni Višani na otoku i preko
Atlantika. #L#
"Libar" je počeo pisati Andro Roki Fortunato (!926-1993), za kojega
Višani kažu - "bija je puno pametan", što je otočki zraz za nekoga
tko je "naj-naj". Na riječniku je radio najprije u Visu, potom od
1989. u Kanadi. Nakon očeve smrti posao je u tuđini i domovini
nastavio sin Tomislav Roki, koji je najzad do ovoga ljeta "Libar"
"priredi, obradi i fini". Još jedan čovjek "ni kriv ni dužan"
kumovao je nastanku neobičnog riječnika: To je Jure Roki Fortunato
(1893-1987), koji je 1916. otišao trbuhom za kruhom s rodnog Visa da
bi u San Pedru (California) proboravio 70 godina. Postao je "parvi
viski skrivon" - "prvi viški pisac", a uspomene na "Vis i crkveni
život" bile su mu u dalekom svijetu inspiracijom za pučke romane,
pripovjetke i pjesme što ih je krasopisom zapisivao u bilježnice
rabeći jedini njemu poznati najstariji viški idiom. Običnom
olovkom, uredno, kako se i pristoji, napisao je tri romana - "Bilo
roza iz Smiderova", "Materin sakret" i "Dvi mlode malobojke",
novele "Smartno omraza" i "Nono frotar", te niz stihova posvećenih
"Visu dragom". Dragocjenu pomoć pružili su i akademik Vinja, te
viški jezikolslovac Joško Božanić.
Riječnik, koji je po svojim obilježjima i mala povijesnica viškog
života, te zbirka anegdota i crtica koje su odrazom otočke, odnosno
specifične mediteranske duhovnosti, osniva se na jeziku koji se u
Visu govorio u tri različita razdoblja; od 1893. do 1916., od 1926.
do 1960., te poslije 1960. kada su se medijski utjecaji na
"starinski jezik" pojačali do opasnih razmjera. Uz hrvatske riječi
i gramatiku, nalazimo u Libru i riječi koje dohode iz veneto-
talijanskog, talijanskog, engleskog, francuskog, njemačkog, pa
čak i turskog. Priređivač tu činjenicu tumači životnom otvorenošću
Visa moru i njegovu kroz stoljeća neprijepornom vojno-pomorskom
značaju. Zanimljivo je da se u Libru pojavljuju, možda po prvi puta,
meko "ž" i meko "š".Posebnu aromu i šarm pružaju čitatelju
"storijice" uz pojedine riječi - primjerice: lijun (tal. leone)
lav: "Za parvi okupaciji odnili su Taljonci lijuna iz Prilova";
lijun je bio veliki spomenik pobjede AU flote u Viškom boju 1866;
lav je držao u kandžama talijansku zastavu, a na postolju je pisalo
"Austro-Ugarska pobjednica"; talijani su 1921., kad su poslije
potpisivanja Rapalskog ugovora napuštali Vis, odnijeli spomenik i
postavili ga ispred pomorske vojne akademije u Livornu izmijenivši
natpis u: Italia vincitrice (Italija pobjednica).
Ni jedan otok dosada nema tako dobrog i temeljitog rječnika kao što
ga ima "šjor Androtov Vis", zapisao je akademik Vinja 1993. godine
kada je autor preminuio ne ugledavši kraj poslu na "svom" "Libru".
(Hina) ld ld
191248 MET nov 97