BBC - TISAK, 18. XI.

Ž1=BRITANSKI RADIO - BBC Ž2=18. XI. 1997. Ž7=Pregled tiska Naslovne stranice jutrošnjih izdanja donose opširne izvještaje o jučerašnjem terorističkom napadu na turiste u egipatskom gradu Luksoru, kojom prilikom je poginulo više od šezdeset ljudi, a mnogi su u kritičnom stanju prebačeni u vojnu bolnicu u Kairu. U vatrenom okršaju koji je uslijedio poginulo je šest napadača te trojica policajaca. Većina izvora navodi da su napad izveli islamski ekstremisti. 'The Times' piše kako je to dosad najteži udarac režimu predsjednika Mubaraka. Napad je zaprijetio propašću egipatskog turizma koji toj zemlji donosi dvije milijarde dolara. Turističke agencije širom svijeta sada razmatraju mogućnost povlačenja iz Egipta, a diplomatska predstavništva upozoravaju turiste da se drže podalje od Luksora. 'The Times' smatra kako sadašnji napad pokazuje da su se ekstremisti reorganizirali i krenuli u novi krug nasilja. Predsjednik Mubarak, bivši zapovjednik zrakoplovstva, želi razbiti ekstremiste vojnom silom, no diplomati kažu kako je on podcijenio raskol u islamskom pokretu i utjecaj prognanih ekstremista koji raspiruju nasilje. Mubarakovi protivnici primaju logističku potporu Sudana i ideološko nadahnuće Irana. On se oslanja na vojsku i unutarnju službu sigurnosti Muhabarat, no diplomatski izvori smatraju kako je on okružen ulizicama koji skrivaju od njega sve veću nepopularnost režima što se oslanja na besramno montirane izbore, zaključuje 'The Times'. 'The Guardian' piše kako se egipatska vlada nadala da, za razliku od alžirske, slama vrat buntu islamskog ekstremizma i sve manji broj terorističkih ubojstava pokazivao je u tom smjeru. No sad se stanje izmijenilo. Možda je ostalo samo nekoliko desetaka tvrdokornih ekstremista, skriveno na plantažama šećera i kave i u tunelima u gornjem Egiptu, ali oni su učinili više štete u protekla tri mjeseca nego u godinama prije toga. Uvijek će biti siromaštva, nezaposlenosti i nemara vlasti kojima će se terorizam pothranjivati, zaključuje 'The Guardian', navodeći riječi jednog aktivista za ljudska prava: Stara generacija možda je umorna, ali čak i ako samo jedan od deset mladića bude spreman za nastavak borbe, bit će to dovoljno za stvaranje cijele nove generacije. Dok traje sadašnja kriza u Zaljevu, pošto je Irak protjerao američke inspektore oružja, u Sjedinjenim Državama vodi se rasprava o tome kako postupati prema iračkom predsjedniku Sadamu Huseinu, pa se sve češće spominje atentat kao moguće rješenje. Tako 'The Times' piše kako se važu moralna i praktična pitanja te mogućnosti. Navodi se izjava bivšeg bliskog savjetnika predsjednika Clintona Georgesa Stephanopulosa koji je izjavio 'Trebali bismo ga ubiti'. Tu je mogućnost razmatrao i 'The New York Times', a utjecajni tjednik 'The Time' postavlja pitanje nije li moralno, kao u slučaju Hitlera 1938., uzeti taj jedan život prije nego što on uzme tisuće drugih. No ukloniti Sadama nije lako. On je prepreden, služi se dvojnicima, često pročišćava unutarnji krug svojih pouzdanika, ima kušače hrane koji ga čuvaju od trovanja i neprestano mijenja boravište. Atentati na strane političare zabranjeni su u Americi zakonom koji je potpisao Ronald Reagan dok je bio predsjednik. Bila je to posljedica javnog zgražanja nakon niza američkih planova za ubojstvo kubanskog predsjednika Castra i drugih političara koji se nisu sviđali Washingtonu. A bivši stručnjak Bijele kuće za Srednji istok Richard Hass kaže kako ni izdaleka ne postoji uvjerljiv prijedlog za uklanjanje Sadama niti se pusta želja može pretvoriti u politiku, zaključuje 'The Times'. 'The Daily Telegraph' piše o međunarodnom aspektu iračkog pitanja i kaže kako Britanija i Amerika jačaju svoje snage u regiji, ali je njihova sposobnost da se posluže vojnom silom danas više ograničena nego ikad od vremena Zaljevskoga rata. Raspala se koalicija koja je protjerala Irak iz Kuvajta. U arapskom svijetu raste protuameričko raspoloženje; čak se i Kuvajt usprotivio uporabi sile kojom bi se Sadam prisilio na poslušnost. Simbolički udari na iračka vojna postrojenja vjerojatno bi ga samo ojačali, a ne bi vratili inspektore oružja u Irak. Ni poraz u ratu, ni sedam godina sankcija, ni američki pokušaji stvaranja snaga protiv Sadama nisu pokolebali iračkog Predsjednika, a u sadašnjoj situaciji Sadam je rasporedio iračke civile kao ljudski štit na strateškim točkama te raspršio vitalnu opremu, i sve to samo gomila političke probleme u poduzimanju mjera koje bi uistinu uzdrmale njegov režim. 'The Independent' donosi reportažu o problemu hvatanja ratnih zločinaca u Bosni, u kojoj autor Andrew Gumbel među ostalim ističe, pozivajući se na podatke Organizacije za ljudska prava, Human Right Watch, kako su od kraja rata bila samo dva pokušaja hapšenja osumnjičenika. U kolopletu glasina i teorija što kolaju Bosnom, nijedna se nije toliko često pojavljivala kao ona o tome da predstoji hapšenje Radovana Karadžića. No usprkos tome, on je ostao na slobodi. Nema nikakvu javnu funkciju, ali još vuče konce iza kulisa te tako ostvaruje svoje političke i poslovne interese. Na slobodi su i mnogi njegovi suradnici, optuženi za stvaranje koncentracijskih logora i pokolj bošnjačkih civila. Na slobodi je i nekolicina Bošnjaka i Hrvata koji su na popisu optuženika međunarodnog suda u Haagu i za koje se mnogo ne zanimaju ni međunarodna zajednica ni zapadni mediji. Iz analize Human Right Watcha proizlazi - piše Andrew Gumbel - da mnogi osumnjičenici žive u neposrednoj blizini SFOR-ovih baza. Istina je, kaže autor članka, da mandat SFOR-a traži da optuženike treba hapsiti samo ako na njih naiđu pripadnici SFOR-a za vrijeme obavljanja svojih redovnih dužnosti. No brojni izvori svjedoče kako su ti susreti vrlo česti, a u nekim slučajevima čak i vrlo prijateljski. Neuspjeh NATO-a u hvatanju optuženika nema nikakve veze s nemogućnošću utvrđivanja gdje se oni nalaze, kaže predstavnica organizacije Holly Cartner, već je to žalostan nedostatak političke volje. Zapadni službenici pak tvrde kako situacija nije toliko jednostavna - u Bosni se, kažu oni, ne razumije zapadno shvaćanje neovisnog sudstva i svako hapšenje tumači se kao politički čin. Međunarodna zajednica se slično postavila i služi se hapšenjima ili prijetnjom hapšenja kako bi postigla napredak u drugim pitanjima, primjerice u širenju slobode medija ili dijaloga među bivšim zaraćenim stranama. Takav pristup samo potvrđuje sumnju srpskih nacionalista da je haaški sud međunarodna urota. Osim toga, mogućnost hapšenja oteže se u nedogled. Neki izvori misle da je ljetošnje hvatanje Karadžića otkazano najprije zbog lokalnih izbora, a onda zbog uspostave etnički mješovitih vlasti u Brčkome. Novi izgovori mogli bi biti parlamentarni i predsjednički izbori bosanskih Srba. Sve bi to bilo još i podnošljivo, kaže na kraju Andrew Gumbel, kad bi hvatanje zločinaca bilo samo pitanje časti, no postoje jači razlozi za brzu akciju. Mnogi najgori srpski prijestupnici dio su goleme krijumčarske i mafijaške operacije koju vode Karadžić i njegovi suradnici. Izgledi za uvođenje demokratskog pluralizma u srpski dio Bosne ovise dijelom o demontaži te organizacije i hvatanju njezinih šefova, zaključuje Andrew Gumbel u 'The Independentu'. 190146 MET nov 97