BBC - TISAK, 15. XI.

Ž2=15. XI. 1997. Iračka kriza glavna je tema subotnjih izdanja britanskih listova. 'The Times' izvješćuje o vojnim pripremama Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Na putu u Zaljev nalaze se dva nosača zrakoplova - američki George Washington i britanski Invincible kako bi se zračna sila protiv Sadama Huseina povećala, u američkom slučaju, na stotinu ratnih zrakoplova. Dotle je u Bagdadu irački ministar vanjskih poslova Said el Sahab pozvao Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda da prestane ponavljati američku retoriku i da započne s ozbiljnim pregovorima. Irački ministar vanjskih poslova je dodao kako je njegova zemlja spremna na američku agresiju, kako se izrazio. No u svojem uredničkom komentaru 'The Times' smatra da će borba protiv Sadama za nekoliko sljedećih mjeseci uroditi s daleko više nevolja negoli prije sedam godina, što bi pak moglo neke natjerati na zaključak kako sve to skupa nije vrijedno truda. To bi bila greška, vjeruje 'The Times'. Godine 1990. Irak je predstavljao neposrednu opasnost, no uglavnom za svoje susjede. Danas njegov potencijal izuzetno razornog oružja predstavlja opasnost i daleko širem području i međunarodnoj sigurnosti. Čini se u ovom trenutku kako su Sjedinjene Države, Velika Britanija i Izrael jedine zemlje voljne sukobiti se sa Sadamom. Takav savez možda ima kratkoročno diplomatske nepogodnosti, no ističe 'The Times' sada nikako nije vrijeme popuštanja. Nije riječ o reprizi Zaljevskoga rata. Riječ je o sigurnosnim pitanjima XXI. stoljeća, citira 'The Guardian' američkog predsjednika Billa Clintona na svojoj naslovnoj stranici pokraj velike fotografije zrakoplova na pisti nosača Nimitz. To su problemi koji će stajati pred svima koji će se morati suočiti s kemijskim oružjem, dodaje predsjednik Clinton. No što se tiče američkog javnog mnijenja, stvari su još i jednostavnije. Sjedinjenim Državama preostaju samo dvije stvari: bombardirati Bagdad i ubiti Sadama. 'The Guardian' dodaje kako je u cijeloj situaciji glavni tajnik UN-a Kofie Annan osjetio da vrlo brzo može biti gurnut u stranu kad jednom Amerika osjeti da netko izaziva njezin autoritet. No, kao što piše 'The Financial Times', usprkos tvrdnjama o jedinstvenosti Vijeća sigurnosti UN-a, Sjedinjene Države i Velika Britanija ostaju izolirane u svojim prijetnjama vojnom akcijom protiv Iraka. Rusija, koja se zajedno s Kinom i Francuskom snažno protivi upotrebi sile, uložila je protest jer nije pravodobno bila upozorena na odluku o povlačenju inspektora Ujedinjenih naroda. Isti list se pita jesu li SAD u stanju diplomatskim sredstvima postići bilo kakav cilj. Na papiru američka vojska je vrlo dojmljiva. No još od 1991. diplomatski status Washingtona nikada nije bio tako težak. 'The Daily Telegraph' komentira kako su liberalni demokratski političari notorno loši u postupanju s različitim političkim kulturama, a ništa bolje ne služi kao podsjetnik na to od sadašnje iračke krize. List smatra, kao i ranije, da se SAD-u mora pružiti najčvršća potpora u naporu da se obuzda Sadam te ističe kako je za svaku pohvalu to što vlada Tonya Blaira to shvaća. No, pita se 'The Daily Telegraph' - zašto najmoćnija država na svijetu ima toliko poteškoća kontrolirati Irak. Odgovor je jasan: prednosti na domaćoj političkoj sceni, kao što su umijeće kompromisa i držanje procedure, potpuno su nepotrebno kad ih treba suprotstaviti političkim tiranima. Štoviše, kompromisi i poštivanje procedure upravo su kvalitete koje tirani poput Sadama Huseina iskorištavaju u svoje svrhe, smatra list. Od domaćih su tema britanske novine zaokupljene samo jednom - skandalom vezanim uz donacije laburističkoj vladi jednog od šefova Formule 1 B. Ecclestonea. G. Ecclestone je ranije ove godine izvršio donaciju laburističkoj stranci od milijun funta, nakon čega je prošlog tjedna britanska vlada izuzela utrke Formule 1 od potpune zabrane reklamiranja cigareta na športskim priredbama. 'The Financial Times' u svom uvodniku upozorava kako se pred vladom nalaze vrlo važna politička pitanja. Međutim sada u javnosti vlada dvojba kako bi neka od tih političkih pitanja mogla biti stavljena u stranu nakon ugodnih razgovora s istaknutim ličnostima koje su izvršile velike donacije stranci. G. Blair - ističe list - mora dokazati kako je ta dvojba neosnovana. Također sve britanske novine danas s nedvojbenom zluradošću javljaju o mogućem raspadu popularnog vokalnog kvinteta Spice Girls. S vrlo slabom prodajom drugog albuma, najurenim menadžerom zbog njegove navodne pretjerane zainteresiranosti za jednu od članica kvinteta, Spice Girls polako otkrivaju kako se njihov svijet raspada. (...) Jedna od vijesti iz svijeta koja također privlači pozornost nalazi se u 'The Timesu'. U Moskvi je nedavno izišao na svjetlo dana arhivski materijal koji sugerira kako je jedna od najslavnijih ljbavnih priča ovoga stoljeća bila zapravo namještaljka. Nadahnuće za Laru, lik iz Doktora Živaga Borisa Pasterneka zapravo je bila KGB- ov doušnik koja je pokušavala spriječiti objavljivanje tog slavnog romana na Zapadu. Olga Ivinskaja koja je u rujnu 1995. umrla u 83 godini života dugo je bila poštovana kao nevina žrtva crvenog terora. Poklonica Pasternakove poezije Ivinskaja je 1946. upoznala svoga idola. Ubrzo mu je postala ljubavnicom i to u vrijeme dok je on radio na Doktoru Živagu. Ivinskaja je prvi put uhićena 1949. i poslana je u Gulag na četiri godine. Tijekom ispitivanja pobacila je dijete koje je začela s Pasternakom. Nakon puštanja na slobodu 1953. par je ponovno zajedno. Ivinskaja se useljava u Pasternakovu daću u literarnom selu Peredelkino pokraj Moskve. Ostaju zajedno do njegove smrti 1960. Nekoliko mjeseci poslije Ivinskaja je ponovno uhićena, ovoga puta zajedno s kćeri Irinom. Obje su poslane u logor, Irina na dvije a Olga na daljnje četiri godine. No nastavlja 'The Times', nedavno objavljena pisma iz KGB-ova arhiva pokazuju drugo lice cijeloj priči. U jednom pisma Ivinskaja se obraća Nikiti Hruščovu, objašnjavajući mu kako je pokušala odgovoriti Pasternaka od kontakta sa zapadnim izdavačima te prebacuje krivnju objavljivanja Doktora Živaga na pisca i na njegovu obitelj. I doista, Pasternak je primio honorare od stranaca te od toga zajedno s obitelji živio. Katkada bih mu ja dostavljala te honorare a nekad bi ih primao od drugih članova svoje obitelji. No od mene bi ih dobivao samo zato jer su mi to naložile naše visoke organizacij kako bi spriječile njegove kontakte sa strancima. U drugim se pismima nalaze druge indicije o tome da je nadahnuće za Laru surađivalo s Centralnim komitetom komunističke partije. Sovjetske su vlasti konačno rehabilitirale Ivinskaju g. 1988. - iste godine kada je u Rusiji objavljen Dr. Živago. (...) 170215 MET nov 97