RUSIJA,ROSSIJSKAJA GAZETA,13.11.1997.NATO I BALTIK

Ž4=RUSIJA Ž1=ROSSIJSKAJA GAZETA Ž2=13. XI. 1997. Ž3=Može li se u NATO po nižoj cijeni? O pripremama baltičkih zemalja za ulazak u NATO iz Rige izvješćuje Jevgenij Vostruhov: "Ne gubeći vrijeme do donošenja konkretne odluke, čelništvo Sjevernoatlantskog saveza trenutno se brine za osnutak bojno spremnih vojska u bivšim sovjetskim republikama. NATO je potpuno zadovoljan pozornosti koju vojnoj reformi posvećuju u Litvi i Estoniji, gdje su troškovi na obranu u zadnje vrijeme jako porasli. Stanje u Letoniji pak uznemiruje: prema mišljenju NATO-ovih stratega, vojni izdaci ovdje rastu sporo, i u osnivanju suvremenih oružanih snaga znatno zaostaju za susjedima. Naravno, glavni tajnik NATO-a i drugi visoki dužnosnici još nisu prekorili čelnike mlade države zbog tromosti. No zato nagovještaja ima i previše. Tako je na nedavnim pregovorima u Sjevernoatlantskom vijeću, gdje je kao gost bio nazočan predsjednik letonske vlade, američki veleposlanik u NATO-u Robert Hunter uporno savjetovao svim možebitnim kandidatima da više pozornosti posvete financiranju obrane. U manje službenim okolnostima, letonski su predstavnici morali slušati i otvorenije pouke koje, tako reći, nisu bile prikrivene diplomatskim formalnostima. Tako je primjerice bilo prošle godine u Tallinnu na vojno-političkim pregovorima između danskog i baltičkih stožera, na kojemu je Letoniji jasno rečeno da njezin nedolično malen obrambeni proračun dovodi u pitanje približavanje svih triju baltičkih država NATO-u. NATO-ova kritika skromnog obrambenog proračuna republike (0,72 posto domaćeg bruto proizvoda ove godine) ne ograničava se samo na izjave. NATO-ovi čelnici dobivaju podatke iz prve ruke, redovito posjećujući Letoniju radi provjere njezinih oružanih snaga. Nedavno je s tim zadatkom zemlju posjetio zapovjednik NATO-ova sjeverozapadnog stožera maršal John Cheshire. 'Letonskoj su vojsci potrebni ljudi i financijska sredstva' - rekao je otvoreno nakon posjeta. Reda radi, maršal je istaknuo stanoviti napredak u razvitku oružanih snaga od njihova nastanka - brojnost letonske vojske porasla je na pet i pol tisuća ljudi. No za daljnje jačanje bojne spremnosti potrebni su ljudi i novac. Pitanje o tome koliko posto od bruto domaćeg proizvoda Letonija mora odvojiti za vojsku da bi bila ozbiljna predloženica za NATO, maršal je nazvao političkim. Na pregovorima s letonskim vojnim predstavnicima J. Cheshire je dao do znanja da na putu prema Sjevernoatlantskom savezu neće biti 'besplatnih zajutraka' i da se letonska vojska mora moći braniti sama. U letonskom ministarstvu obrane nemaju, naravno, ništa protiv dodatnih sredstava. Novi ministar T. Jundzis (njegov je prethodnik nedavno smijenjen zbog umiješanosti u trgovinske spletke) shvaća da treba voditi računa o uzornim susjedima jer su na putu k NATO-u tri baltičke zemlje čak čvršće povezane nego na putu k Europskoj uniji (ministar ne vjeruje u istodobni ulazak u EU, budući da su Letonija i Litva beznadno zaostale za Estonijom u provedbi tržišnih reforma, a zahtjev Litve za pristup toj organizaciji službeno je odbijen). Pristupanje, pak, europskom sustavu sigurnosti nezamislivo je bez zajedničkih programa triju baltičkih država - baltičke mirovne bojne, odreda pomorskih snaga baltičkih zemalja i sustava nadzora nad baltičkim zračnim prostorom. Na žalost, sudjelovanje Letonije u tim programima i opet je povezano s nedostatkom sredstava: 1997. Estonija je za obranu izdvojila 56,2 milijuna am. dolara, Litva 76,5 milijuna, a Letonija tek 38,2 milijuna. Dok je ove godine Letonija za obranu izdvojila 0,72 posto domaćeg bruto proizvoda, za sljedeću se godinu planira tek 0,67 posto. Istodobno Litva za sljedeću godinu kani izdvojiti za obranu 1,7, a Estonija 1,5 posto DBP-a. 'Hoćeš-nećeš, dolazimo u sukob s Litvom i Estonijom - izjavio je ministar obrane novinarima. Estonci i Litvanci negoduju zbog toga što takav odnos Letonije prema vojnom proračunu kakav je sada, onemogućuje pristup Litve i Estonije u NATO.' Načelnik stožera letonskih oružanih snaga G. Abols misli da je sudjelovanje Letonije u međunarodnim vojnim programima dovedeno u pitanje jer zahtijeva ne samo sredstva, već i uvježbanost i opremu koja će biti ista kao u postrojba drugih zemalja. Letonija ništa od toga nema. Polet vojnika i časnika svakim je danom sve manji. A plaće časnika i vojnika koji služe preko obveznog roka, premalene su. Naravno, u Letoniji su svjesni da nabaviti novac za vojsku znači uzeti ga od stotina tisuća umirovljenika i drugih bijednika kojih je broj sve veći, skresati i tako male izdatke za zdravstvo i socijalne potrebe. Ako nema novca čak ni za vojničke cipele i ako je priprema za ulazak u zapadne ustroje sigurnosti pod velikim upitnikom, možda još jednom treba razmisliti o razložnim ponudama Rusije koja baltičkim zemljama jamči potpunu sigurnost? Na žalost, pravac u vanjskoj politici države ostaje isti: bezuvjetna integracija u NATO. A za to je potreban poseban nacionalni program za koji će novce uzeti od socijalnih programa." 140303 MET nov 97