4 VJESNIK IVANKOVIĆ 12-11

Ž1=VJESNIK Ž2=12. XI. 1997. Ž3=Kako čitati hrvatski Prijedlog ugovora o posebnim odnosima s Federacijom BiH? Nakon što su "muslimanski političari i Westendorpov ured u ponedjeljak" nedvojbeno "dali znati da je za njih neprihvatljiv Prijedlog ugovora o uspostavi posebnih odnosa s Federacijom BiH", Nenad Ivanković, među ostalim, piše: "Nema nikakve dvojbe da se u Zagrebu računalo s primjedbama pa i teškoćama. Dio političara, uključenih u formulaciju Prijedloga ugovora o posebnim odnosima s Federacijom BiH, izrazio je već prije bojazan da Prijedlog možda ide 'predaleko' (u smislu konfederalnih veza), dok su drugi opet držali da upravo to valja učiniti kako bi se, kad dođe do pregovora, osigurao dovoljan 'prostor za igru'. U svakom slučaju, nitko u Zagrebu nije Prijedlog ugovora zamislio kao ponudu tipa 'uzmi ili ostavi', nego kao paket-aranžman o kojem treba razgovarati, pregovarati, revidirati ga kako bi se pronašlo rješenje koje bi odgovaralo i jednoj i drugoj strani". Drugi je razlog, "zbog kojeg hrvatski prijedlog ide tako daleko" - piše Ivanković - strategijske naravi, a objašnjava ga 'formulom' koja glasi: "Što su jače i tješnje veze između Federacije BiH i Hrvatske to je lakše urediti i hrvatsko-bošnjačke odnose unutar same Federacije, dakle stabilizirati je. Ili slobodnije rečeno: Dio konstitutivnosti i suverenosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini bio bi ostvaren upravo kroz takve posebne odnose Hrvatske i Federacije. A to bi svakako ublažilo pa i uklonilo sva ona aktualna i buduća konstitucijsko-konstitutivna natezanja između federalnih partnera ako ostanu 'sami'". Treći je moment u hrvatskom Prijedlogu 'postupnost', nastavlja Ivanković i objašnjava kako se u Prijedlogu jasno ističe "da je uspostava posebnih odnosa - od monetarne unije pa do političke i sigurnosne suradnje - zamišljena kao proces. (...) Riječ je o prijedlogu koji nosi moguće dugoročne ciljeve ako politički, socijalni i drugi procesi budu takvi da bi se oni mogli doseći", dodaje Ivanković. Četvrtim momentom, involviranim u prijedlog, Ivanković navodi 'perspektive' i pojašnjava: "Ugovor je bio zamišljen kao stanovita šira perspektiva u okviru koje bi se lakše riješili neki aktualni i ažurni problemi, primjerice korištenje luke Ploče te koridor do bosanskohercegovačke granice kao i prolaz kroz Neum". Na kraju Ivanković u svjetlu situacije u BiH - u okolnostim kada ju Vijeće Europe ne želi primiti u punpravno članstvo, a u Americi traju rasprave o možebitnoj reviziji Daytonskog sporazuma - ocjenjuje kako je Hrvatska "ponudila rješenje koje je trebalo biti i svjetlo u tunelu za međunarodnu zajednicu. Usotalom, konfederalno povezivanje Hrvatske i Federacije BiH nije nešto što bi građani Hrvatske prihvatili s aklamacijom. I oni, kao i državni i politički vrh u Zagrebu, dobro znaju da bi takvi odnosi bili i priličan teret za Hrvatsku, jer bi sa sobom, uz ostalo, nosili i dio teških problema s kojima se danas susreću i neke europske imigrantske zemlje", napominje Ivanković i zaključuje: "Utoliko je sasvim krivo, pa i zlonamjerno, kad se u hrvatskom Prijedlogu ugovora o posebnim odnosima s Federacijom BiH 'čitaju' samo koristi za Hrvate i Hrvatsku, a ne vidi i druga strana medalja". 120254 MET nov 97