NOVI LIST, 5. XI. D.V. COLIĆ,USTAV

Ž1=NOVI LIST Ž2A=5. XI. 1997. Ž3=Gromke odluke - stare riječi Osvrćući se na Predsjednikov prijedlog ustavnih promjena, Dražen Vukov Colić u rubrici Hrvatski horoskop među inim piše: "Ono najzvučnije - brisanje svega što čini formalne ostatke beogradskih sveza i tvrda zabrana svih mogućih novih udruživanja u nekakve obnovljene jugoslavenske ili balkanske sveze - onemogućava nemoguće, ali može zgodno poslužiti u deklarativnoj obnovi svekolikog nacionalnog ponosa, a ono dodatno i usputno ipak nije samo tako formalno kao što bi se to željelo lagodno proglasiti, pogotovo kada je riječ o novim ovlastima Zastupničkog doma i preskakanju naziva naroda i osobnih imena nacionalnih manjina u njihovom izvornom i neposrednom ustavnom nabrajanju. U tome prijedlogu u kojem Predsjednik zapravo traži da se 'Srbi konačno izbace iz Ustava'... ipak ima i nekoliko izazovnih stvari, zbog kojih se sve možda neće moći završiti tako brzo, jednodušno i učinkovito kao što to traži Predsjednik Republike... (...) Neke manjine, kao i neke od njihovih matičnih država, vjerojatno neće biti presretne što se više izrijekom ne spominju u Ustavu (Talijani, Mađari...) (...) A bar neka suprotstavljena stajališta treba očekivati - i ne samo u krugu oporbe - zbog trostruko podcrtane prevlasti Predstavničkog doma, koji u postupcima oko razdruživanja i pridruživanja i potvrde međunarodnih ugovora postaje svojevrsnim 'državnim domom', dok Županijski dom sve više i više postaje nejasnim i nemoćnim zakonodavnim, diplomatskim i političkim suputnikom osušenog hrvatskog parlamentarizma. (...) Ovog trenutka jedva se može zamisliti netko tko bi zbilja pokrenuo nekakav stvarni postupak za pridruživanje Balkaniji i Jugoslaviji, pa cijela priča miriši na prilično neutemeljeno busanje u prsa. Zar se Hrvatska zbilja plaši da će Srbija i Balkan pobijediti u miru, nakon što su pouzdano izgubili rat? Neke je nespretne formulacije svakako trebalo očistiti, dok sve ostalo može samo izazvati podsmijeh u međunarodnim krugovima, a otežati odnose sa susjedima. (...) Samo nekoliko dana poslije hrvatske uvjetne pobjede u Haagu, a samo nekoliko tjedana poslije ponosnog odbijanja međunarodnih kredita, ovo čini već treći veliki korak kojim se poslije niza poraza, popuštanja i poniženja, ponovno pokušava ojačati poljuljanu hrvatsku samosvijest. Uvijek velike riječi, i uvijek pomalo na rubu, pa tako i sada, kada su svi ti novi prijedlozi okrenuti jakoj državi, čvrstoj naciji i nepokolebljivoj regionalnoj sili. Od Tuđmana se i nije moglo ni očekivati ništa osim Tuđmana koji želi biti veći od sebe samoga, i države koja je to samozadovoljnija što se čvršće zasniva na brisanjima (manjina), zabranama (savezi) i ograničenjima (Županijski dom). Mnogo gromkih odluka, a premalo novih riječi" - zaključuje Dražen Vukov Colić. 050203 MET nov 97