THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE, 31. X., DAALDER

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=31. X. 1997. Ž3=Mjesto Europe u američkoj strategiji izlaza "Prošle su dvije godine otkako su puške u Bosni utihnule. Unatoč postignutom napretku u učvršćenju prekida vatre, postoji konsenzus da je mir u Bosni još tako krhak da će i nakon završetka mandata mirovnih snaga NATO-a, u lipnju 1998., biti potrebna međunarodna sigurnosna nazočnost na tom području", piše profesor sveučilišta u Marylandu, bivši koordinator američke politike u Bosni i član vladina Vijeća nacionalne sigurnosti za prvog Clintonova mandata Ivo H. Daalder. "Taj zaključak Clintonovu vladu stavlja pred dvojbu. Povuku li se američke snage, kao što je predviđeno, slijedećeg lipnja, Europljani tvrde da će se također povući. To predstavlja opasnost da se ugrozi nesigurni mir u Bosni. No odluka da se američka vojna nazočnost produlji mogla bi razljutiti Kongres, gdje postoji jako protivljenje još jednom produžetku s neizvjesnom strategijom izlaza. Sve veći zbor glasova naviješta da je izlaz iz te nedoumice odbaciti Dayton i prihvatiti podjelu Bosne na dva ili tri dijela. No etnička podjela ne nudi rješenje. Ne samo da bi ona nagradila one koji su dosljedno prkosili Daytonskim sporazumima, već ne bi ni uklonila potrebu za nastavkom međunarodne sigurnosne prisutnosti. Čak i kad bi se mogla postići mirnim putem, podjela bi se trebala nametnuti. Umjesto prihvaćanja podjele Bosne, Clintonova bi vlada tu nedoumicu mogla izbjeći stvaranjem vjerodostojne i postojane strategije izlaza. Jedna je mogućnost uvjetovati nastavak nazočnosti američkih borbenih postrojba u Bosni nakon utvrđena roka (za dodatnih 12 ili 18 mjeseci) jasnim dogovorom između glavnih europskih sila, koji bi zahtijevao da one preuzmu zapovjedništvo i punu odgovornost za osiguranje stabilne i sigurne Bosne, nakon konačnog povlačenja američkih snaga. Hoće li Kongres pod tim uvjetima prihvatiti privremeno produženje američke nazočnosti u Bosni? Možda će biti teško postići njihov pristanak, ali ne i nemoguće. Jedan je pozitivan znak prijedlog zakona za obrambene dotacije, kojim je Kongres (nakon što je prethodno zaprijetio zatvaranjem fondova za financiranje američkih vojnika u Bosni poslije lipnja 1998.) pristao dopustiti da Predsjednik odgodi zabranu financiranja, osmisli li strateški temelj svojoj odluci o produženju američkog sudjelovanja, kao i podrobnu strategiju izlaska. Osim toga, odluka o produljenju američke nazočnosti bila bi za Kongres mnogo prihvatljivija kad bi vlada jasno pokazala da ta strategija: 1) - podcrtava savezničku spremnost da općenito dijeli teret europske sigurnosti te, posebice, održavanja mira i sigurnosti u Bosni. 2) - poštuje zabrinutost Kongresa te stoga ograničava ciljeve američkih snaga u Bosni na pomaganje pri prijelazu na misiju pod vodstvomm Europljana. 3) - dokazuje vitalnost i korisnost NATO-a u novom razdoblju europske sigurnosti te tako pruža još jedan razlog za brzo senatsko odobrenje proširenja saveza. Ako je Kongres moguće uvjeriti, što je s Europljanima? Ovdje su izgledi slabiji. Zasad se čini da glavne saaveznice ostaju vjerne svom retoričkom sloganu 'zajedno unutra, zajedno van'. Može biti da se London i Pariz također boje i povratka prekoatlantskih razmirica koje su obilježavala odnose u savezu prije Daytona. Kako bi uvjerila saveznice da prihvate takvu strategiju, vlada bi trebala: 1) - potaknuti europske saveznice da iskoriste misiju u Bosni za davanje konkretnog značenja europskoj sigurnosti i obrambenom identitetu, koje mnoge saveznice dugo zahtijevaju. 2) - složiti se o prijenosu zapovjedništva nad bosanskom operacijom na europskog zapovjednika, u prijelaznom razdoblju. 3) - podupirati europske snage i nakon prijelaznog razdoblja kako bi se osigurala da će njihova misija u cijelosti biti izvršena. 4) - raditi na jačanju utjecaja organizacija odgovornih za koordiniranje civilne provedbe sporazuma u Bosni te imenovati Amerikanca na čelo organizacije. Američko vodstvo bilo je od najveće važnosti u smirivanju užasnog rata u Bosni, a za napredak koji je od tada postignut uvelike su zaslužne američke snage. No iako će mir u Bosni zahtijevati dugoročnu međunarodnu sigurnosnu nazočnost, Sjedinjene bi Države sad trebale preuzeti ulogu u sjeni te ostaviti europskim susjedima Bosne da vode NATO u misiji očuvanja trajnog mira u tom području." 030545 MET nov 97