CASSESE O ODLUCI ICTY-A

DEN HAAG, 29. listopada (Hina) - Međunarodni kazneni sud ne može upućivati subpoene suverenim državama jer nema nikakvih ovlasti da poduzima prisilne mjere protiv njih, rekao je predsjednik Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) i predsjedatelj Prizivnog vijeća Antonio Cassese.#L# "Takve ovlasti ne mogu se smatrati inherentnim funkcijama međunarodnog sudskog tijela", rekao je Cassese u sažetku obrazloženja odluke Prizivnog vijeća. "Prema postojećem Međunarodnom pravu, prisilne mjere protiv država mogu poduzimati samo druge države ili im sankcije može nametnuti međunarodna zajednica, tj. UN ili neke međuvladine organizacije", rekao je Cassese dodajući da su "autori sudskog Statuta htjeli Sudu dati takve ovlasti, koje derogiraju postojeće Međunarodno pravo, one bi to izričito navele". Za upućivanje obvezujućih naloga, Prizivno vijeće je našlo uporište u sudskom Statutu u kojem se kaže da su države obvezne surađivati i pružati pomoć Međunarodnom kaznenom sudu, rekao je Cassese. U slučaju neizvršenja tih naloga, Prizivno vijeće smatra da je pravni lijek prijava Vijeću sigurnosti, koje može, ako to smatra potrebnim, nametnuti sankcije državi koja ih ne izvršava prema uvjetima definiranim u poglavlju VII Povelje UN-a. Sudbeno vijeće ima ovlasti donijeti pravni zaključak da je došlo do neizvršenja obvezujućeg naloga i o tome izvijestiti Vijeće sigurnosti. Prizivno vijeće smatra da Sud ne može upućivati subpoene državnim dužnosnicima u njihovom službenom svojstvu, jer su oni "instrument države i njihovo službeno djelovanje može se pripisati državi". Isto tako državnim dužnosnicima se ne mogu upućivati obvezujući nalozi iz čega slijedi da se sudac ili Sudbeno vijeće moraju obratiti državi za pomoć ako žele dostavu dokumenata i dokaznih materijala, uhićenje optuženih itd. S druge strane Sud može uputiti subpoene i obvezujuće naloge fizičkim osobama u njihovom privatnom svojstvu. U slučaju da ti pojedinci ne izvrše nalog, Prizivno vijeće smatra da se Sud treba obratiti nadležnim nacionalnim vlastima i zatražiti da kazne tog pojedinca. Što se tiče interesa nacionalne sigurnosti, Prizivno vijeće priznaje da Međunarodno pravo štiti interese nacionalne sigurnosti, zabranjujući državama da se miješaju u unutarnje stvari drugih država. "Međutim, sudski statut nameće svim državama obvezu da, između ostalog, dostave dokumente potrebne za vođenje sudskog postupka", kaže se u obrazloženju i dodaje da je riječ o "posve novoj i dalekosežnoj obvezi, koja očito derogira opće međunarodno pravo". "Da su utemeljitelji Suda htjeli ograničiti te ovlasti Suda oni bi to izričito naveli", rekao je Cassese. Prizivno vijeće je prihvatilo u tom pitanju argumente tužitelja da bi davanje prava državama da ne dostave dokumente potrebne za suđenje moglo "ugroziti djelovanje i zadaću Suda". Prizivno vijeće međutim inzistira na činjenici da Sud mora biti vrlo pažljiv u svezi s legitimnom brigom za nacionalne interese. Stoga, Prizivno vijeće smatra da bi najbolji način da se usklade različiti interesi Suda i neke države bio da se iza zatvorenih vrata održavaju rasprave, na kojima bi se procjenila utemeljenost argumenata države o brizi za nacionalnu sigurnost. Većina sudaca Prizivnog vijeća smatra da bi dokumenti, za koje država tvrdi da su od interesa za nacionalnu sigurnost, trebali biti podneseni jednom sucu Sudbenog vijeća na razmatranje, dok sudac Karibi-White, koji je izdvojio mišljenje, smatra da bi o tome trebalo odlučivati čitavo Sudbeno vijeće. (Hina) sv sb 291723 MET oct 97