3 VJESNIK RUDORF 29-10

Ž1=VJESNIK Ž2=29. X. 1997. Ž3=Ljevičari bezobzirno vladaju njemačkim javnim medijima Carl Gustaf Stroehm razgovarao je s Reginaldom Rudorfom, poznatim njemačkim medijskim stručnjakom, komentatorom te urednikom najvećih njemačkih listova. Zamoljen da opiše njemačka iskustva s javnom televizijom, g. Rudorf objašnjava kako je ideja o 'javnosti' radio-televizije nastala nakon drugog svjetskog rata "kao reakcija protiv monopolskog radija u vrijeme totalitarne diktature nacional-socijalizma. (...) Tako se formirao 'javni' radio, koji je bio kontroliran ne od države, nego od društva. Političke stranke, različite crkve i vjerske zajednice, sindikati i druge javne organizacije bile su zastupljene u 'radijskim vijećima'. Ali krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina ovaj sistem se odjednom promijenio: tada je utjecaj političkih stranaka ojačao. Umjesto države - odjednom, radio i televiziju počele su kontrolirati različite stranke. Budući da se elektronski mediji u Njemačkoj nalaze pod kontrolom federalnih jedinica, to jest pokrajina - 'Laender' - većinske stranke u pokrajinama dobile su kontrolu nad radio i tv-postajama. Na lokalnoj, zemaljskoj razini, socijaldemokrati su bili jaki - tako su počeli kontrolirati najveće tv i radio mreže...", objašnjava Rudorf i napominje kako je to u programskom sadržaju značilo da se odlučujuće pozicije, osobito u informativnom programu njemačke javne televizije, nalaze "pod kontrolom 'crveno' ili 'zeleno' obojenih urednika, spikera i režisera". Rudorf objašnjava kako su ključnu ulogu u tom odigrala financijska sredstva jer pristojbe za radio i televiziju, koje plaća svako njemačko domaćinstvo, isključivo idu u prilog javnih postaja (ARD i ZDF), pa je njihov godišnji prihod jedanaest milijardi maraka. Uz još dvije milijarde koje donose reklamni spotovi, proizlazi "da javna televizija i radio raspolažu godišnjim budžetom od 13 milijardi maraka - više nego sve privatne tv-postaje zajedno", upozorava Rudorf i dodaje: "Što se tiče kadrovske politike, socijalisti i ljevičari su mnogo efikasniji i bezobzirniji od takozvanih građanskih snaga. Nakon Drugog svjetskog rata njemačka građanska elita imala je puno posla, da obnovi zemlju iz ruševina i stvori takozvano njemačko čudo. Ali gospodarstveni menadžeri i većina demokršćanskih političara zanemarili su novinare, novinarstvo i medije. Tako su se lijeve snage, koje na primjer u gospodarstvu nisu imale nikakve šanse, koncentrirale na medijski prostor. Lijevi intelektualci, i što je još gore, poluintelektualci, preuzeli su vlast pred mikrofonima i kasnije tv-kamerama". Na temelju njemačkog primjera, Rudorf, govoreći o hrvatskim medijima, poručuje: "Hrvatima bih poručio da se čuvaju uzora poput njemačke javne televizije i provalija između javnog mnijenja i objavljenog mnijenja, koje u Njemačkoj, na žalost, postoje". 290248 MET oct 97