THE SUNDAY TELEGRAPH, 26. X., BOOKER

Ž4=VELIKA BRITANIJA Ž1=THE SUNDAY TELEGRAPH Ž2=26. X. 1997. Ž3=Nije bilo ratnih zločina pri povratku Kozaka "Slijedeći mjesec izlazi moja knjiga u kojem dajem potpuni prikaz jednog od najkontroverznijih slučaja našeg doba. Radi se o beskrajnoj razmirici o britanskoj repatrijaciji 70.000 Kozaka i Jugoslavena iz Austrije 1945. (što je također rezultiralo slavnom odštetom od 1,5 milijuna funti koja je dosuđena Lordu Aldington protiv povjesničara NIkolaja Tolstoja.)", piše Christopher Booker. "Moj je cilj pokazati kako su pokušaji da se ta izručenja prikažu kao 'ratni zločin' povezan s zlokobnom 'urotom' da se prkosi naredbama Harolda MacMillana, Aldingtona i drugih osoba, čista fantazija. Za četvorogodišnjeg istraživanja onog što se zaista dogodilo 1945., otkrio sam, zajedno s dvojicom kolega - Anthonyjem Cowgillom i Lordom Brimelowom - da je gotovo sve u vezi te epizode izvrnuto naopačke. Nije bilo nikakve 'urote'; Macmillanova uloga bila je nevažna. Čak je i nekoliko navodnih 'masakra' bilo izmišljeno. Teško je shvatiti kako je toliko ljudi - uključujući isprva i nas - moglo povjerovati u takvu izmišljenu verziju. No moja knjiga 'Tragedija zrcala' trudi se također pokazati zašto ljude toliko privlače teorije urote. U knjizi analiziram zbog čega je dotična bajka osvojila takvu utjecajnu potporu, posebno od BBC-a (koji je napravio sedam dokumentaraca o tom pitanju, svih sedam utemeljenih na neprovjerenim podacima). Nešto prije moje knjige, izašla je jedna druga: 'Cijena reputacije', autora Iana Mitchella, bivšeg prisnog saveznika Nikolaja Tolstoja. On pokušava oživiti teoriju urote. Njegova knjiga naišla je međutim na potporu. (...) U Sunday Timesu, prošlog ju je tjedna hvalio povjesničar Andrew Roberts. Mitchell tvrdi da su se u vrijeme dodijeljivanja slavne odštete vladini ministri i dužnosnici s Aldingtonom dogovorili da sakrije glavne službene dokumente od Tolstoja: Da su ti dokumenti bili dostupni poroti, smatra autor, Lord Adlington možda nikad ne bi dobio svojih rekordnih 1,5 milijuna odštete (za koju Tolstoj nikad nije izdvojio ni penija). (...)" Mitchell svoju teoriju, nastavlja autor, temelji na dokumentima koji su navodno premješteni na sigurno. Navodi da je istina da je jedan dokument doista bio tri godine zametnut, no zbog nepažnje. "Čim se više Mitchellova teorija urote stavlja na kušnju, to ona tanja izgleda. No još se bizarnijom čini kada zapravo pogledate te dokumente, za koje Mitchell tvrdi da su mogli promijeniti tijek saslušanja. Usredotočeni na dvije marginalne epizode, sve što oni pokazuju jest da je autor potpuno zbunjen detaljima te zbrkane priče. On navodi dva dokumenta, kao dokaz da je Aldington zanemario naredbe prilikom potpisivanja dogovora o odlasku komunističkih jugoslavenskih snaga iz Austrije. Zapravo su te naredbe namjeravale postići upravo ono o čemu se Aldington dogovorio. Mitchellov pristup drugoj epizodi otkriva da nije razumio zbrku koja je nakratko okruživala dva proturječna prijedloga o premještaju Kozaka. Usredotočivši se na detalje i zanemarujući glavnu nit, on je potpuno propustio radnju. Za svakog tko poznaje pozadinu, ova je knjiga prilično čudan primjerak 'učenosti'. Mitchell šest puta inzistira da je naše vlastito istraživanje poduprlo njegovo stajalište kako su pojedine naredbe izdane da se zaustavi izručenje Jugoslavena, dok smo mi kategorički tvrdili upravo suprotno. No zanimljiva je činjenica kako se lako površni promatrači mogu zavesti takvim besmislenim teorijama. Razlog je tomu, kao što pokušavam pokazati u svojoj knjizi, vječna privlačnost 'urota'. Za neke je to spuštanje NLO-a 1947. u Americi. Za druge, kao što su Kennedy, Harris et al, to je urota da se Kozaci izruče 1945. Nevolja s teorijama urote je ta, da kako god ih bilo teško smiriti, prije ili kasnije one opet izrone na površinu - jer je u njih tako zabavno vjerovati." 280255 MET oct 97