21. X. EL PAIS, A. DE SANTA CRUZ O CRNOGORSKIM IZBORIMA

Ž4=ŠPANJOLSKA Ž1=EL PAIS Ž2A=21. X. 1997. Ž3=Dolazak reformatora Đukanovića na mjesto crnogorskog predsjednika još više izolira Miloševića Novinar lista Angel Santa Cruz piše o Đukanovićevoj pobjedi. U članku, između ostaloga, stoji: "Obojica su pripadnici preimenovane crnogorske socijalističke stranke (bivši komunisti), donedavna su bili prijatelji i nije bilo ideoloških razlika među njima. Bulatović, koji prijeti da neće priznati rezultate izbora govoreći o 'sumnjama u regularnost', opredijelio se za ulogu Miloševićeva zamjenika u Crnoj Gori, a 35-godišnji Đukanović, koji se bolje prilagodio promjenama, izabrao je drugu stranu izjavljujući, prije nekoliko mjeseci, da Milošević pripada prošlosti i da sve vodi u propast. Europski diplomati u Beogradu slažu se u ocjeni da Đukanović gleda prema Zapadu, a njegovi pristaše kažu da on predstavlja novu epohu na balkanskom jugu. Nakon poraza svojega štićenika u Crnoj Gori, izmučeni Milošević mora odustati od sna o povećavanju svojih, sada umalo protokolarnih ovlasti na mjestu jugoslavenskog predsjednika, zato što mu za to trebaju glasovi iz Podgorice. Crna Gora je zemljopisni i gospodarski ovisna o Srbiji, ali graniči s Albanijom, ima jedini izlaz na more za jugoslavensku ratnu mornaricu i ima ista prava u toj nerealnoj federaciji. Parlamentarni izbori koji se održavaju sljedećeg proljeća, kako kažu Đukanovićevi pristaše, mogli bi konačno otvoriti put prema demokratizaciji te male republike na Jadranu. Tijekom predizborne kampanje Đukanović i Bulatović su se uzajamno optuživali za korupciju i krijumčarenje velikih razmjera. Zbog toga su predsjednički izbori poslužili za rasvjetljavanje povezanosti crnogorske vladajuće klike s organiziranim kriminalom. Mnogi smatraju da borba između Beograda i Podgorice, kao i ona između dviju struja među bivšim komunistima, zapravo ima više veze s prljavim poslovima s obje strane granice nego s nekakvim temeljnim političkim razlikama. U Crnoj Gori, kao i u Srbiji, oni sretnici koji su zaposleni dobivaju plaću s mjesecima zakašnjenja. Krijumčarenje već godinama djeluje kao glavni izvor zarade te papirnate republike i spašavalo ju je u vrijeme međunarodnih sankcija, 1993. godine, kad su Beograd i Podgorica dijelili zaradu od krijumčarenja benzina, alkohola i cigareta. U posljednjih mjesec dana sve je pošlo od zla na gore za teoretičara stvaranja velike Srbije, i on se sada nalazi za kormilom broda koji polako ostaje bez jarbola. Bulatovićevu neuspjehu na izborima treba dodati i neuspjeh Zorana Lilića, njegova glasnogovornika, u drugom krugu još uvijek neriješenih predsjedničkih izbora u Srbiji. (...) Đukanović sada predstavlja novu i realnu prijetnju za Miloševića koji, unatoč svemu, i dalje ima svoje adute: nadzire oslabljenu vojsku, strašno jake policijske snage, medije i srbijansko gospodarstvo u agoniji. Novi će predsjednik biti prvi političar koji ima sve što treba kako bi započeo put prema odvajanju od Srbije. Jačanje položaja Crne Gore (600 tisuća stanovnika) u saveznoj državi mora biti jedan od Đukanovićevih prioriteta budući da je on u više navrata izjavljivao da želi izvući svoju republiku iz izolacije i dovršiti proces privatizacije koji je, za razliku od onoga u Srbiji, već prilično napredovao. Washington Srbiju i njezin mali jadranski dodatak i dalje drži podalje od financijskih kredita zbog toga što ne surađuju s međunarodnim sudom u Haagu i zato što ne žele dijalog s albanskim borcima za nezavisnost Kosova". 220151 MET oct 97