THE WALL STR. JOURNAL, 21. X., REFORMA UN-A

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WALL STREET JOURNAL Ž2=21. X. 1997. Ž3=Reforma UN-a "Kad glavna zvijezda među djelatnicima odbije promaknuće, vjerojatno iza toga stoje dobri razlozi. Tako je vjerojatno bilo i s visokom izaslanicom za izbjeglice pri UN-u Sadakom Ogata, koja je glavnom tajniku UN-a Kofi Annanu izjavila da nije zainteresirana za mjesto zamjenika glavnog tajnika, što je novi položaj koji g. Annan namjerava uvesti u sklopu svojih najavljenih reforma UN-a. Gđa Ogata, koja uživa svjetski ugled zbog svojih uspjeha u upravljanju problematičnom agencijom, zna više nego dobro u što bi se upustila da je prihvatila ponudu. Čak je i Ted Turner bio dovoljno pametan da doznači svojih 1 milijardu dolara humanitarnim organizacijama, a ne crnoj rupi UN-ove uprave. Još se ne vidi svjetlo na dnu te rupe, no možda je u daljini ipak zamjetljivo nekoliko bljesaka. Najviše ohrabruje to što su svjetske vođe na prošlomjesečnoj raspravi Glavne skupštine uvelike hvalile Annanov paket reforma za modernizaciju birokracije. (...) Sada treba prijeći s riječi na djela. To neće biti lako, posebice jer su se diplomatske strasti razbuktale zbog novoga prijedloga Clintonove vlade za proširenje Vijeća sigurnosti. Sjedinjene Države podupiru zahtjev koji datira još iz doba Bushove vlade, da Njemačka i Japan postanu stalnim članicama Vijeća te da se u skladu s diplomatskom stvarnošću Vijeću priključe i tri zemlje u razvoju, i to iz Azije, Južne Amerike i Afrike. Teško da će taj prijedlog daleko dogurati, posebice u svjetlu činjenice da senator Helms tvrdi da će to spriječiti; za promjenu ugovora potrebna je ratifikacija američkog Senata. Već je dovoljno teško postići da se pet trajnih članica složi o nečemu; proširiti taj broj značilo bi pretvoriti to tijelo u sliku i priliku Glavne skupštine, koju resi imidž društva koje samo priča, a ništa ne radi. I dok postoji određena ekonomska logika za prihvaćanje Njemačke i Japana, nijedna od tih država nije spremna preuzeti odgovornosti uključivanja svojih snaga u borbe u sklopu UN-ove mirovne misije. Drugim riječima, one traže koristi od trajnog članstva, bez ispunjavanja dužnosti koje to sa sobom nosi. S druge strane, Njemačka i Japan bile bi spremne platiti više pristojbe, što je u skladu s američkom željom da smanji svoje pristojbe na 20%, sa sadašnjih 25%.(...) Američki prijedlog za proširenje uvrijedio je dobar dio članstva. Italija je bijesna budući da je izostavljena, a tako je i sa Srednjim istokom. O tri mjesta rezervirana za zemlje u razvoju, već su započele prepirke. Hoće li mjesto za Aziju otići u Indoneziju, Indiju ili Pakistan? Hoće li Meksiko, Brazil ili Argentina predstavljati Južnu Ameriku? Tko će predstavljati Afriku? I dok je pokrenula takve razmirice, Amerika nije bila dovoljno pametna da izbaci Francusku iz Vijeća sigurnosti zbog odbijanja preuzimanja odgovornosti za svjetske probleme kao što je Iran; to bi bilo mnogo jeftinije od gospodarskih sankcija. Ničim od ovoga ne želimo reći da UN-u ne treba određeno poboljšanje u području članstva. Dobro bi bilo prihvatiti američki prijedlog o uključivanju Izraela u regionalni blok poznat kao zapadna Europa i drugi, budući da se on sad nalazi u čudnom položaju, jer je nepoželjan u arapskom i srednjoistočnom bloku. Također bi trebalo naći neku vrst doma za Tajvan u UN-u. Ta je zemlja, s 21 milijuna stanovnika i bruto domaćim proizvodom od 260 milijardi dolara godišnje, veća od dvije trećine zemalja članica i bogatija od većina njih. Stvarnost je ono što jest: važne reforme dogodit će se sporo ako se uopće dogode. Vjerojatno je najbolje čemu se možemo nadati od reforma koje predlaže glavni tajnik, donekle djelotvornija i možda nešto otvorenija organizacija.(...)" 220151 MET oct 97