NJEMAČKA - FAZ - ĐUKANOVIĆ - 21. X.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=21. X. 1997. Ž3='Britva' Đukanović pred velikom zadaćom "Milo Đukanović sa svojih 35 godina stoji pred velikom zadaćom. Puno ovisi o tomu kako će obavljati svoju dužnost predsjednika Crne Gore. Ne samo za Crnu Goru i njezinih oko 600 tisuća stanovnika nego i za puno veću Srbiju, s više od deset milijuna ljudi. Srbija i Crna Gora od travnja 1992. tvore Saveznu republiku Jugoslaviju (SRJ). Proglašenjem SRJ tadašnji je srpski predsjednik Milošević želio očuvati iluziju da se stara Titova Jugoslavija ne raspada zbog srpskih hegemonističkih težnja nego zbog bezobzirnih nacionalizama i secesionističkih težnja manjih naroda. Stoga je po svaku cijenu trebala postojati jedna nova Jugoslavija, treća po službenom beogradskom brojenju - poslije Jugoslavije kraljeva i komunista, sada Jugoslavija demokrata. Odanost male Crne Gore kupljena je velikim ustupcima. U oba doma beogradskog parlamenta SRJ Crna je Gora, u usporedbi s brojem stanovnika, prejako zastupljena. U 'građanskom domu' Crna Gora ima oko trećinu zastupnika, u 'domu republika' paritetno su obje republike zastupljene sa po 20 predstavnika. Osim toga, ustavom je predviđeno da predsjednik i premijer SRJ moraju biti iz različitih republika. Iako su dakle ustav i institucije SRJ zapravo mazile patuljastu državu Crnu Goru, sada je mladi reformator Đukanović, oštar kritičar vlastodržaca u Beogradu, dobio predsjedničke izbore. Jer novu je Jugoslaviju Milošević skrojio po svojoj mjeri i mjeri svojega namjesnika, sada smijenjenog predsjednika Bulatovića. To je moglo funkcionirati bez problema samo tako što su vladajuće starokomunističke stranke svoje povlastice i svoje čuvanje vlasti u svakom slučaju postavljale iznad demokratskih i gospodarskih reforma. Kad je u Crnoj Gori jedan krug uglavnom mladih političara htio otkazati pakt, SRJ je morala doći na rub raspada. Đukanović, koji potječe iz crnogorskog industrijskog grada Nikšića, potomak je stare crnogorske državne stranke. Demokratska stranka socijalista (DPS) bila je sestrinska stranka Socijalističke stranke Srbije koju već više od deset godina vodi Milošević. Karijera izučenog ekonomista Đukanovića odgovara klasičnom uzorku istočnosrednjeeuropskog reformista. U mladim je godinama u starom aparatu došao na vlast i obavio preokret koji je u SRJ povijesno već odavno zakasnio. Reformsko krilo u DPS-u oko Đukanovića ovog se ljeta odvojilo od starih komunista oko Bulatovića, orijentiranih prema Beogradu. Demokratske oporbene stranke u Crnoj Gori dale su povjerenje Đukanoviću, kao i manjine Albanaca i Muslimana. Novi predsjednik svoj izbor zahvaljuje i glasovima manjina koje predstavljaju zajedno oko 21 posto stanovništva. To povjerenje Đukanović sada mora potvrditi. Mora započeti duboku demokratizaciju društva kao i stvarne gospodarske reforme, a manjinama mora dati više suodlučivanja na nacionalnoj i samoodređenja na lokalnoj razini. Izrazio je volju da to učini. Poslije mogućih parlamentarnih izbora želi stvoriti vladu nacionalnog jedinstva uz sudjelovanje oporbe i manjina. I demokratska oporba u Srbiji polaže velike nade u Đukanovića. Već u srži trulu vladavinu SPS-a i Miloševića mogle bi još jače potresti reformske težnje Crne Gore. Još se u srpnju Milošević odvažio preseliti iz ureda predsjednika Srbije u ured predsjednika SRJ. Na svojem novom položaju upućen je na dobronamjernost Crne Gore više no ikada. Reforme u maloj republici mogle bi katalizatorski djelovati i na Srbiju. Javna je tajna da je tijekom sankcija međunarodne zajednice protiv SRJ, od svibnja 1992. do konca 1995., mala Crna Gora puno profitirala na poletnom krijumčarenju cigaretama i gorivom. Nastao je sloj sankcijskih profitera koji imaju gospodarsku moć. No od posla je i širokim masama nešto dopalo. Iz gospodarstva iz doba sankcija sada treba izrasti novo gospodarstvo Crne Gore. Đukanović i reformisti vide u budućnosti Crnu Goru kao slobodnu trgovačku zonu i raj za odmor. Privatizacija je u Crnoj Gori počela bitno odlučnije nego u Srbiji. Privatizirano je oko 80 od 300 državnih poduzeća. Visoki Đukanović, koji je 1991. postao najmlađim premijerom u Europi, svojem umijeću argumentiranja i odlučnosti zahvaljuje nadimak 'Britva'. Tom nadimku mora svojim radikalnim reformama poslužiti na čast" - piše Matthias Rueb. 220150 MET oct 97