NJEMAČKA/FAZ - POSLJEDICE IZBORA U SRBIJI

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=8. X. 1997. Ž3=Trulež u jezgri i na rubovima "Krize su njegov prirodni element. S te točke gledišta jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević vjerojatno nije pretjerano uznemiren zbog neuspjeha srpskih predsjedničkih izbora. Njegovo je tumačenje politike agonalno: borba protiv trenutačno najjačeg unutrašnjeg i vanjskog protivnika, borba protiv nepovoljnih okolnosti. No, jugoslavenski Predsjednik nema strategiju za ostvarivanje određenih ciljeva - osim očuvanja vlasti. Na prvi pogled čini se da Miloševiću čak odgovara što novi srpski predsjednik vjerojatno neće biti izabran ove godine. Tako ga ne može zadesiti neprilika da marioneta koju je izabrao za taj položaj iznenada započne živjeti vlastitim životom i da se okrene protiv svog gospodara. Do daljnjeg poslove državnog poglavara Srbije vodi predsjednik srpske skupštine Tomić. Budući da je Miloševićeva Socijalistička partija Srbije (SPS) usprkos gubitku zastupničkih mjesta i dalje najjača skupštinska frakcija, novi će predsjednik srpske skupštine vjerojatno također biti izabran iz redova SPS-a. Čini se da očekivano dobar rezultat ekstremno nacionalističke Srpske radikalne stranke (SRS) pod vodstvom Vojislava Šešelja ne šteti previše Miloševićevu položaju. U usporedbi sa Šešeljem, priznatim velikosrbinom i mrziteljem svega nesrpskog, spremnim na nasilje, čak i starokomunistički birokrat poput Lilića djeluje kao pravi zgoditak za predsjedničku dužnost. U nedjelju navečer, dok je SRS objavljivala svoju izbornu pobjedu, Šešelj je načeo neku vrst rođendanske torte čiji je oblik bio sukladan njegovoj viziji velikosrpskog carstva. U međuvremenu je onemogućeni izborni pobjednik i predsjednik Šešelj priznao da su izbori nevažeći zbog premalog odaziva birača. Nije ponovio ni svoje prijetnje nasiljem, izrečene pri kraju izbornog dana, jer zna da njegove naoružane postrojbe nemaju nikakvih izgleda u borbi protiv odlično opremljene srpske milicije. Šešelj trenutačno najavljuje buduće trijumfe svoje stranke na mogućim ponovljenim izborima. Zahvaljujući Šešelju Milošević se ponovno uzdigao u očima inozemstva, a u Srbiji ponovno predstavlja manje zlo. Mnogi pokazatelji upućuju na zaključak da će SPS u skupštini ući u savez s Draškovićevim Srpskim pokretom obnove (SPO). Draškovića, koji je gorko razočaran slabim rezultatom na predsjedničkim izborima, SPS će utješiti lijepim položajem. No, za Draškovića koji uvijek teži najvišem, sudjelovanje u vladi moglo bi postati slijepi kolosjek. Naime, smijenjeni gradonačelnik Beograda Zoran Đinđić iz redova Demokratske stranke (DS) najavio je stvaranje novog oporbenog saveza uoči ponovljenih predsjedničkih izbora koji će vjerojatno biti održani u roku od 60 dana nakon konstitutivne sjednice srpske skupštine. Taj bi savez osim DS mogao obuhvatiti Srpski građanski savez (GSS) gospođe Pešić i beogradski studentski klub. Đinđić ne isključuje ni mogućnost kandidiranja na ponovljenim predsjedničkim izborima, odnosno pružanja potpore nezavisnom kandidatu novog saveza. Trećina stanovništva - drugim riječima gotovo svi nesrpski građani Republike Srbije - smatra da državne institucije ne zastupaju njihove interese. Tome valja pribrojiti pristaše demokratske oporbe i rezignirane građane. U drugom krugu predsjedničkih izbora nije sudjelovala gotovo polovica birača, a većina onih koji su izišli na izbore glasovala je za Šešelja. SPS i Miloševića podupire tek četvrtina građana Srbije - i to usprkos činjenici što SPS raspolaže državnom televizijom, najmoćnijim propagandnim instrumentom koji pouzdano utječe na mnijenje upravo u patrijarhalnim, zaostalim društvima poput onog u Srbiji. Potraje li gospodarska kriza - a svi pokazatelji sugeriraju da hoće - topljenje baze moći SPS-a bit će nastavljeno. Tome valja dodati da središnja vlada u Beogradu, koja bi bila pod vodstvom SPS-a ali bi istodobno bila slaba i upućena na potporu koalicijskog partnera, neće moći činiti gotovo nikakve ustupke u odnosu na najveće probleme u regiji. Stanje u nekada autonomnoj južnoj pokrajini Kosovo gdje Albanci sačinjavaju 90 posto stanovnika sve se više zaoštrava. Europska je unija upravo odlučila otvoriti ured u glavnom gradu pokrajine Prištini, ne odredivši, doduše, točan datum otvaranja. Ipak, Amerikanci, Europljani pa čak i Rusi zastupaju danas jedinstveno stajalište prema pitanju Kosova. Albanski studenti i učenici, koji već sedam godina pohađaju nastavu u privatnim školama, zahtijevaju povratak u škole i uvođenje nastavnih programa na njihovu materinjem jeziku. Uskoro bi trebali započeti pregovori miješanog povjerenstva, sastavljenog od tri Srbina i tri Albanca, čija će tema biti ostvarivanje sporazuma o školama, sklopljenog u rujnu 1996. Tom su prilikom Milošević i izabrani predsjednik kosovskih Albanaca Ibrahim Rugova postigli sporazum o povratku Albanaca u škole. Do danas nije ostvareno ništa. Manevarski prostor za kompromise malen je. U južnoj regiji Sandžaku, gdje Muslimani sačinjavaju dvije trećine stanovništva, ogorčenost nije ništa manja nego na Kosovu. Beograd je smijenio gradonačelnika Novoga Pazara, člana Stranke demokratske akcije (SDA), izabranog na općinskim izborima u studenom 1996., optuživši ga za 'separatizam'. Na kraju valja napomenuti da neizvjesnost i nesigurnost obilježavaju i 'blisko inozemstvo'. Za Miloševića je od golemog značenja ishod drugoga kruga izbora u Crnoj Gori. Uspije li premijer Đukanović, deklarirani Miloševićev protivnik, 19. listopada ipak nadvladati sadašnjeg predsjednika Bulatovića, bit će to težak udarac za Miloševićevu težnju za vlašću. Đukanović želi provesti političke i gospodarske reforme i srezati utjecaj beogradske 'stare garde' u Crnoj Gori. Definitivna odluka nije pala ni u borbi za vlast u republici srpskoj. Možda će u jezgri trula Miloševićeva vladavina u Srbiji i dalje biti dodatno ugrožavana s rubova", piše Matthias Rueb. 090112 MET oct 97