6 VEČERNJI VOKIĆ 21-10

Ž1=VEČERNJI LIST Ž2=21. X. 1997. Ž3=Srbi su dobili što i druge manjine Ljilja Vokić, ministrica prosvjete i športa, u razgovoru s Ivanom Kalogjerom-Brkić analizira i komentira probleme vezane uz školstvo u Podunavlju. Istaknuvši kako Srbi u Podunavlju nisu dobili ništa više nego i druge manjine u Hrvatskoj, ministrica komentira bojazan da će, bez obzira na hrvatski program i udžbenike, srpski nastavnici i dalje raditi po svome. "Ne treba se toga bojati. Postoji nadzorna služba koja kontrolira rad učitelja i oni ne mogu poučavati ništa drugo od onog što je propisano nastavnim planom i programom. Pitanje je bilo samo kako će se prikazati suvremena povijest, no potpisan je moratorij prema kojem se u idućih pet godina neće obrađivati suvremena povijest od raspada bivše Jugoslavije do danas. To vrijedi samo za srpsku djecu", napominje ministrica. Komentirajući ocjene kako nema smisla da se prešućuju povijesne činjenice, izdvaja i primjer gdje se zbog jedne pjesme tražilo povlačenje udžbenika, pa kaže: "Predstavnici UNTAES-a htjeli bi da se ne uči ni to da je Stjepan Radić ranjen u Skupštini u Beogradu. Oni žele izbjeći sve teme koje bi mogle podgrijavati ponovne sukobe, a ja pak mislim da čovjek jednim dijelom mora bili fleksibilan, ali je možda dobro da djeca znaju pravu istinu". O sumnji nekih da će Srbi u Podunavlju na kraju izboriti posebnu autonomnu školu, ministrica kaže: "Autonomija podrazumijeva samo pravo na obrazovanje na svom jeziku. U ustavnom zakonu piše da nacionalne manjine imaju pravo na dijelove programa iz svoje materinske kulture. To danas imaju i Talijani i Česi i Slovaci, i ja ne vidim zašto bi to što sada i Srbi ostvaruju to pravo trebao biti problem za Hrvate. Dr. Jure Radić rekao je gosp. Vojnoviću da za osnovnu školu ima logike da bude na srpskom jeziku, ali da za srednju školu to možda i nije najsretnije rješenje. Vrijeme će pokazati je li izolacija na kojoj inzistiraju najbolje rješenje". Komentirajući činjenicu da u osnovnim školama postoje dva modela školovanja srpske nacionalne manjine, jedan u Podunavlju, a drugi u ostalim dijelovima Hrvatske, ministrica Vokić napominje: "I sama sam bila iznenađena da su se Srbi podijelili. Srbi u Podunavlju žele učiti isključivo na ekavici, a Srbi u ostalim dijelovima Hrvatske ne žele učiti ekavicu. Oni smatraju da je njihov jezik, kako je objasnio gosp. Slobodan Uzelac, predsjednik SKD-a 'Prosvjete', bivši srpsko-hrvatski jezik. Tako će svi udžbenici za srpsku djecu u Podunavlju biti pisani ekavicom, a knjige za djecu u ostalim dijelovima Hrvatske ijekavicom i mješavinom srpskog i hrvatskog jezika. No, ta će djeca i dalje pohađati redovni program na hrvatskom jeziku". 210204 MET oct 97