AUSTRIJA - DER STANDARD - SAD - 14. X.

Ž4=AUSTRIJA Ž1=DER STANDARD Ž2=14. X. 1997. Ž3=Kraj američkog čuda? "Prošlog je tjedna Alan Greenspan, kao šef američke banke za izdavanje novčanica drugi čovjek iza predsjednika, uputio ozbiljnu opomenu: američko gospodarstvo nalazi se na 'neodrživom kursu'. Američke burze reagirale su prigušenim smanjenjem tečaja iako Greenspan ponovno - kao i u prosincu prošle godine - ograničava klauzulama, ali nedvojbeno drži da su po njegovom mišljenju dionice precijenjene. Prije godinu dana Wall Street je na Greenspanovu formulu o 'iracionalnoj euforiji' koja je obuzela tržišta, reagirao s porastom tečaja od 20 posto Dow Jones Industriala koji je tom prigodom probio granicu od 8.000. Ovoga je puta Greenspanov 'wake-up call' shvaćen nešto ozbiljnije. Njegovo je pojašnjenje bilo da polagani nastanak nedostatka radne snage (!) u SAD-u mora dovesti do inflatornog pritiska plaća kojem se banka za izdavanje novčanica mora usprotiviti povećanjem kamata, što bi pak moglo utjecati na konjunkturu. No značajan je dio ulagača u SAD-u izgleda još sklon teoriji da je američko gospodarstvo pronašlo čarobnu formulu: rast uz punu zaposlenost ali bez inflacije i ponajprije bez kolebanja konjunkture. Hoće li zlatno doba američkog gospodarstva trajati vječno? Činjenica je da je američko gospodarstvo u šestoj neprekidnoj konjunkturnoj godini, nezaposlenost je smanjena na pet posto (prosjek EU-a je 11 posto), inflacija je niska a tečaj dionica visok. Bill Clinton je na skupu na vrhu G-7 u Denveru svojim europskim kolegama išao na živce isticanjem američkog gospodarskog modela za uzor: nemamo vaše socijalne terete, vaše propise koji guše, ulažemo u tehnologiju umjesto u državu dobrobiti, naša su poduzeća smanjenjem povećala proizvodnost, no unatoč tomu novi posao nalazi više ljudi nego ikada. Glupo u toj hvalisavosti: ona je uglavnom opravdana. Američki model ima doduše i tamne strane, primjerice socijalne suprotnosti, no Amerikanci to, s jedne strane, prihvaćaju u priličnom velikom postotku; a druge strane primjerice stanje u predgrađima jako dobro uređene socijalne države kao što je Francuska nije puno drukčije. Ipak je pitanje hoće li 'zlatno doba' u SAD-u i Europu držati u napetosti. Sasma izravno, jer bi kratak pad na Wall Streetu povukao i druge burze i jer sve veći dio starosnog osiguranja ide preko burza. No ponajprije se u Europi javlja rasprava treba li se više orjentirati na američki model umjesto na 'staru ekonomiju' državne intervencije uz visoke poreze i davanja. Tony Blair se već odlučio za američki model, socijaldemokratski nizozemski premijer Wim Kok također. Njemačka i Austrija ostaju još pri starom modelu. Neskloni reformi na svim stranama u Europi čekaju samo na to da se američko čudo pokaže kao mit. Čini se da Greenspanovo upozorenje daje poticaj. No u prvom se redu čini upućenim financijskim tržištima da više ne povisuju cijene dionicama koje više nemaju puno veze s unutarnjim vrijednostima poduzeća. No to ne mora značiti da je američko gospodarstvo u cjelini izgubilo svoju snagu obnavljanja; i da si Europa može prištedjeti nužne reforme" - drži Hans Rauscher. 150220 MET oct 97