THE WASH. TIMES, 12. X., WOODARD

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=12. X. 1997. Ž3=Savez mulimanskih i hrvatskih vojnih snaga "U trošnom skladištu koje je nekad služilo Srbima pri opsadi Sarajeva, nizovi francuskih vojnih tenkova prekrivaju pod dubokog hangara", piše Colin Woodard. "Sunčevo svjetlo prolazi kroz veliko rupu u stropu koju su napravili bombaši NATO-a, osvjetljujući tenkiste. Radi se o topništvu koje je stiglo iz Egipta te nekoliko zalutalih jugoslavenskih oklopnih vozila. Preko dvorišta na kojem su odbačena stara srpska vozila - oštećena za vrijeme zračnih napada 1995., stoji zgrada u kojoj se nalaze američki oklopni nosači i tenkovi M- 60, koji također čekaju da budu isporučeni muslimansko - hrvatskoj vojsci. Velika tajna zaliha teškog naoružanja treba osigurati da Sarajevo više nikad neće biti pod opsadom. I dok mirovni proces u Bosni posrće, (mjesni izbori održani su prošlog tjedna) Amerikanci potiho osiguravaju oružje i izobrazbu bosanskim Muslimanima i Hrvatima, u želji da oni postignu vojnu ravnotežu s bosanskim Srbima. Ukoliko Daytonska vizija ujedinjene i mirne bosanske države propadne, Washington traži načina da podupre slabi savez između Muslimana i Hrvata kako bi oni zajedničkim snagama odvratili moguću srpsku agresiju, ako - i kad - mirovne snage NATO-a napuste područje. To je težak zadatak. Bošnjačka vojska i hrvatski HVO vodili su ogorčene bitke 1994., kad je HVO poduzela napad s ciljem stvaranja etnički čiste hrvatske minidržave u Bosni. Muslimansko - hrvatski odnosi i dalje su zahlađeni. Putovanja preko etničkih linija razdvajanja često su opasna, a ponekad i smrtonosna. 'Očito je da nećemo preko noći stvoriti dobre odnose', priznao je američki dužnosnik na području. 'No sad smo prevalili tisuću kilometara na cesti kojom smo krenuli prije godinu dana. Tada je bilo vrlo teško navesti ih da zajedno sjede u istoj sobi, a kad bi na to i pristali, bilo je verbalnih borbi.' Takve borbe su na neko vrijeme prestale. U hodnicima zajedničkog ministarstva obrane federacije, uniformirani časnici HVO-a i ABiH-a nose aktovke i zajedno odlaze na sastanke, ili se pozdravljaju na stepenicama. No ministarstvo ostaje tek poludjelotvorno, budući da većina zajedničkih ministarstava i vladinih institucija, kako na federacijskom tako i na državnom nivou, uopće ne funkcionira - zbog nedostatka povjerenja između tri etničke skupine. 'Civilno - vojni odnosi i dalje su problem, budući da civilna provedba Daytonskog sporazuma ide tako sporo', izjavio je ministar obrane Federacije Ante Jelavić, etnički Hrvat. Njegova tajnica na svom stolu drži zastavu HVO-a i bosanske minidržave Hrvata. 'Ovo bi trebala biti vojska Hrvata i Muslimana u Bosni. Treba postojati jasni civilni lanac zapovjedništva; u sistem moramo ugraditi mnoge provjere, da se osiguramo da se ova vojska neće raspasti.' Izvori kažu da HVO ostaje blisko povezan s hrvatskim Ministarstvom obrane te se očekuje da će tako i ostati dok integracija vojske i potrebnih civilnih institucija (kao što je parlament federacije) ne postane stvarnost. No čak i kad vojska konačno bude integrirana, dvije će vojske ostati odvojene do nivoa brigade. U slučaju rata, brigade potpadaju pod zapovjedništvo integriranog generalskog osoblja predvođenog muslimanskim generalom. Usprkos suprotstavljanju Britanije, Francuske i drugih eruopskih saveznica ovom programu, američko je ministarstvo vanjskih poslova organiziralo isporuku vojne opreme vrijedne 100 milijuna dolara. Čak i s tim donacijama, vojnu opremu federacije nadmašuje oprema bosanskih Srba. Njihov arsenal lagano prelazi granice ograničenja oružja koje je postavio Daytonski sporazum. Sarajevski diplomatski i vojni izvori kažu da su političke i gospodarske krize u Republici Srpskoj zasigurno oslabile vojsku bosanskih Srba. No još se uvijek vjeruje da je ona sposobna poduzeti napad. G. Jelavić kaže da se vojska federacije može uporabiti samo u slučaju obrane. 'Postizanje vojne ravnoteže vitalno je da za sigurnost Bosne, jednom kad SFOR ode', kaže on. 'No nismo postigli tu ravnotežu. Da ju ostvarimo, trebamo inozemnu materijalnu pomoć. Američko uključenje nije novo. U listopadu 1996., Clintonova je vlada odgodila predviđenu isporuku američkog oružja dok Sarajevo nije pristalo otpustiti tadašnjeg ministra obrane Hasama Čengića, islamskog svećenika koji je održavao prisne veze s Iranom. Američki dužnosnici tvrde da im ne smeta što federacija ima veze s Iranom. 'Bosna ima svojih sigurnosnih briga', izjavio je američki dužnosnik. 'Ne pomognemo li joj da ih riješi, okrenut će se drugima za pomoć.' Čini se da su Sjedinjene Države predane jačanju federacijske vojske. Washington je osigurao časnike koji provode izobrazbu. Izobrazbu vode umirovljeni američki vojni zapovjednici i časnici. Centar za simulacije bojnog polja nalazi se u blizini Hadžića. Instruktori također pomažu u stvaranju velikog vojnog strelišta u blizini Livna, u dijelu zapadne Bosne i Hercegovine pod hrvatskim nadzorom. Streljivo za uskladišteno oružje čuvaju se u Livnu, izuzev teškog oružja. To je tako da bi se povećala sigurnost, kaže glasnogovornik kompanije koja provodi program, Joe Allred. Također je to logično mjesto da ih se uskladišti, budući da će teško oružje po prvi put biti korišteno na terenu za izobrazbu u tom području. 'Sve naši izobrazbeni pothvati usredotočuju se na strategiju obrane i sprječavanja napada', izjavio je čelnik simulacijskog centra u Hadžićima, Dick Edwards. 'Sve se odvija vrlo dobro, budući da je riječ o izvrsnim učenicima. Zaista ne vidimo nikakvih napetosti izeđu časnika HVO-a i časnika ABiH-a.' Centar je zapravo jedno od rijetkih mjesta gdje časnici srednjeg ranga dviju vojski čitavo vrijeme rade zajedno. Kadrovi koji se uvježbavaju ovdje dolaze iz neintegriranih postrojbi. Zajedničke brigade još nisu stvorene. 'Mi smo profesionalci', kaže natporučnik ABiH-a Eis Bektas, koji upravlja simulacijama u centru, dok njegov kolega iz HVO-a kima glavom. 'Kad nam vođe kažu da se borimo, borimao se. Kad nam kažu da radimo zajedno, tad radimo zajedno. Zaista nema nikakvih problema.' Zbog pitanja da li su sudjelovali u bitkama između Hrvata i Muslimana u ratu 1994., krug vojnika postao je napet. 'Ne razgovaramo o tim stvarima ovdje', objasnio je kapetan Bektas. 'Nikad'." 130247 MET oct 97