ITALIJA - CORRIERE DELLA SERA - KOMENTAR - 7. X.

Ž4=ITALIJA Ž1=CORRIERE DELLA SERA Ž2=7. X. 1997. Ž3=Zaboravljene granice "Iz pokolja u pokolj Alžir potresa savjesti i budi političare, na Srednjem istoku miješaju se otrovi 007 s otrovima zahuktalih pregovora, albanska vatra tinja ispod poslijeizbornog pepela, a za one koji su zaboravili evo opet Bosne s crnim oblacima koji prijete ratom. Čini se hladnim popisom žarišta napetosti, jednom od širokokutnih fotografija kakve se sviđaju sudionicima sastanaka. No za nas je Talijane inventar mina na kraju ovog stoljeća nešto više: to je slika luka krize koji se zatvara iznad nas, koji nam nameće svijest da živimo na prvoj crti i obvezu da razradimo dosljednu politiku. Vlada (uz Bertinottijevo dopuštenje) već je pozvala da se proglasi izvanredno stanje na 'jugoistočnom frontu' po jednakom prioritetu kakav ima priključak na euro ili borba glede Vijeća sigurnosti. To znači da treba napraviti barem tri stvari: prvo, poduprijeti prihvaćanje vanjske stvarnosti koja nas salijeće i koja je još i danas jako tuđa duševnim bolima naših političkih snaga, parlamenta i javnog mišljenja; drugo, potaknuti suglasno priznanje u međunarodnom sjedištu, to više jer pristižu 'proširenja' NATO-a i Europske unije; treće i najvažnije je definirati strategije koje bi spriječile da se kliješta sredozemno-balkanske stabilnosti zatvore iznad nas. Istina, nešto se već radi u tom smjeru. Pokušali smo uravnotežiti proširenje NATO-a na jug, a sada se borimo da proširenje Europe ne donese nove lomove. Glede alžirske klaonice, izrađuje se politička inicijativa, iako i dalje nedostaju sugovornici koji bi je prihvatili. Glede izraelsko-palestinskog prijepora, cijela Europa pokušava unaprijediti dijalog, iako zna koliko je njezin utjecaj ograničen. No nad svakim pokretom, nad svakom novom zamisli lebdi suzdržanost koja otkriva nedostatak stvarnog zalaganja, manifestira pretjerani oprez koji ne priliči, barem u slučaju Italije, zemljopisnoj blizini tolikih tempiranih bomba koje još nisu aktivirane. U Alžiru su generali 'istrebljivači' vrlo osjetljivi na poslove sa Zapadom, a na suprotnoj fronti prijateljske islamske vlade traže izolaciju toga terora koji kolje djecu u ime zastranjenog i paranoičnog islama. Na Srednjem istoku Europa ima slabu političku snagu, ali bi se mogla osjetiti snaga njezinih trgovina i njezine pomoći. Albanija nije samo naša stvar, i da bi se stabilizirala, i drugi trebaju otvoriti novčarke. Zatim, neugodan povratak, Bosna, gdje djeluje gotovo dvije tisuće talijanskih vojnika. U ovim trenucima zapadne vlade, uključujući Rim, potajno strahuju za izbornu sudbinu Slobodana Miloševića i njegovih ljudi od slame. No ne treba se zabrinuti toliko zbog Srbije (iako zastrašuje ultranacionalist Šešelj), niti zbog Crne Gore. U stvarnosti postoji strah da će oslabiti Milošević i njegov utjecaj na srpsko-bosansku šahovsku ploču. Zašto? Jednostavno: jer je u Bosni NATO, nakon što je nametnuo mir i potaknuo Daytonske sporazume, zapeo u politički slijepoj ulici. Svi znaju da u lipnju '98. kad mu istječe mandat, kontingent pod vodstvom NATO-a neće moći napustiti Bosnu. Provedba krasnih planova iz Daytona je toliko nepotpuna da je, ako bi vojnici pokupili svoje prnje, novi rat s Muslimanima, ovoga puta u ofenzivi, više nego vjerojatan. Problem se dakle prenosi na kongres u Washingtonu: kako iznuditi konsenzus za ostanak američkih vojnika? Uhidba zločinca Karadžića mogla bi povećati potreban entuzijazam, no zasad je zapovjednici drže odveć pogibeljnom. I eto, raspravlja se o povlačenju kopnenih postrojba SAD-a u obližnje zone, možda Mađarsku, možda Italiju, makar ih europski saveznici pozivaju da ostanu. Kalendar tjera, a tjera i potreba da se napravi izbor" - piše Franco Venturini. 080335 MET oct 97