8. X. LE MONDE O HRVATIMA U HAAGU

Ž4=FRANCUSKA Ž1=LE MONDE Ž2A=8. X. 1997. Ž3=Deset Hrvata optuženih za ratne zločine predaje se međunarodnom sudu u Haagu Novinar lista Denis Hautin-Guiraut izvješćuje o predaji skupine bosanskih Hrvata međunarodnom sudu. U članku, između ostaloga, stoji: "Deset bosanskih Hrvata stiglo je u ponedjeljak, 6. listopada, u ćelije međunarodnoga suda u Scheweningenu, kraj Haaga, udvostručujući na taj način broj zatočenika (optužnica je podignuta protiv 78 osoba, ali je većina njih i dalje na slobodi). Oni su optuženi za pokolje počinjene u razdoblju od 1992. do 1993. godine nad muslimanskim stanovništvom u srednjoj Bosni, a uhitile su ih NATO-ove postrojbe u Bosni bez primjene sile. Oni su zapravo sami došli do Splita (na hrvatskoj obali Jadrana) gdje ih je dočekao Hercules C-130 nizozemskoga ratnog zrakoplovstva. U zračnoj luci bio je i američki izaslanik za područje bivše Jugoslavije Robert Gelbard koji je izjavio: 'Ovima koji danas odlaze u Haag omogućit će se pravedan sudski proces'. No, nije ih to jamstvo navelo da se predaju međunarodnom sudu. Njihov je odlazak posljedica pritiska koji je SAD izvršio na hrvatskoga predsjednika Franju Tuđmana. Nakon što je ovog ljeta zamrznuto posuđivanje 30 milijuna dolara iz Svjetske banke, Amerikanci su Hrvatskoj zaprijetili još nekim mjerama ako ne preda ratne zločince. Među tom desetoricom ističe se Dario Kordić, bivši političar i pripadnik vojske bosanskih Hrvata i jedna od najtraženijih osoba optuženih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. U optužnici se spominju progoni muslimanskog stanovništva u Lašvanskoj dolini, pokolj u selu Ahmići i bombardiranje više mjesta, između ostalih i bombardiranje Zenice 19. travnja 1993. godine u kojemu je poginulo 20 osoba. U Sarajevu, gdje žive mnogi Muslimani koje su Hrvati tijekom 1993. i 1994. godine prognali iz središnje Bosne, već vlada veselje zbog vijesti o odlasku Daria Kordića u Haag. Za vrijeme večernjeg dnevnika Emira nije skidala oka s televizijskog prijemnika kako bi ga vidjela, kako u odijelu i s kravatom ulazi u zrakoplov nakon što se oprostio od rodbine i izgovorio nekoliko rečenica. 'Možda će izgubiti nešto od svoje arogancije za nekoliko sati, kad se nađe iza rešetaka!', kaže Emira. Rođena je u Rogatici (istočna Bosna), iz koje je pobjegla 1992. godine prije nego su je zauzeli pripadnici srpskih milicija. Emira je utočište pronašla u Kiseljaku, 50 kilometara od Sarajeva, u kojemu su danas Hrvati u većini. 'Tamo sam imala obitelj, prijatelje Muslimane. (...) Bilo nas je pet stotina, i tamo smo ostali deset mjeseci. Svakoga smo dana živjeli od nekoliko komadića kruha i nešto vode. Preživjeli smo zahvaljujući pomoći organizacije Caritas čiji su predstavnici ponekad dolazili u logor'. Emira je oslobođena u travnju 1994. godine, nakon razmjene s hrvatskim zarobljenicima. Priznaje da nikada nije osobno vidjela Kordića, ali ga smatra odgovornim. 'On je otvorio logore, čuvari su spominjali samo njega, on je bio njihov zapovjednik. A Dominko Tomašević, jedan od njegovih prijatelja, ubio je pucanjem u glavu mojeg ujaka i nećaka zato što nisu dovoljno brzo kopali rovove', optužuje Emira sa suzama u očima. (...)" 080333 MET oct 97